Ako su neonikotinoidi uzrok uginuća pčela, moram reći da to nije baš lako dokazati u našoj zemlji!
Mislim da se TO nema gde analizirati!!!
O tome sam "vodio rat" na sajtu SPOS-a maja-juna 2008. kada se "Neko" pohvalio da je nabavio reagense i da će dokazati da li ima neonikotinoida u pčelama, medu i polenu suncokreta.
Problem je u tome što za smrt pčelinje zajednice je dovoljno da svaka pčela dobije samo 0,0037 mikrograma imidaklorida (Gaučo) ili 0,024 mikrograma tiametoksama (Krujzer). Tada populistički hvaljena ideja da se dokazi i analize vrše na VMA imala je tu manjkavost što su oni mogli dokazati ne mikrograme, nego miligrame ovih otrova.
Ipak, možda bi danas moglo da se nešto pokuša na VMA, ali sa uzorkom većim od 1kg uginulih pčela.
Ako je ta ideja uopše zaživela na VMA, pa ako je uzorak pčela 1kg i ako je uzrok propasti zajednice imidakloprid, onda bi u tom zbirnom uzorku trebalo da bude više od 3,7 mikrograma, tj. 0,0037 miligrama tog otrova.
Ako je uzorak pčela 1kg i ako je uzrok propasti zajednice tiiametoksam, onda bi u tom zbirnom uzorku trebalo da bude više od 24 mikrograma, tj. 0,024 miligrama tog otrova.
Suštinsko pitanje je ako se uopšte te nalize rade na VMA, koliki im je opseg merenja, tj. osetljivosti metode, odnosno, da li mogu dokazati i miligramske vrednosti neonikotonoida manje od 0,01 (imidakloprid) odnosno manje od 0,1 (tiametoksam)?
U protivnom je besmisleno raditi bilo kakvu analizu ove vrste jer se ne bi dokazalo NIŠTA!
U Francuskoj se rade i ovakve vrste analiza!