Danas je na Paliću bio lep i sunčan dan. Iako je bilo maks 8oC, po sunčanom vremenu moje pčele iz LR košnica koje su u zavetrini i okrenute jugu, lepo su izletale. Od 23 zazimljene LR košnice, stradala je samo jedna! Prezadovoljan sam. Sada mi predstoji strepnja i pregled prikolice sa AŽ-ejkama.
Evo dve fotke za ilustraciju:
Dobro je Žiko kad u LR košnicama nema više gubitaka u ovakvim hladnim i nepovoljnim zimama.
Juče mi jedan kolega kaže kod njega ima 12 umrlih zajednica na jednom pčelinjaku a mislim da na tom pčelinjaku ima oko 70 košnica.
Na pitanje zna li koji je uzrok odgovara da su otišle na jednu ili na drugu stranu i odvojile se od meda. Tako da je uzrok umiranje pčela OD GLADI pored velikih količina meda.
U pitanju je dobar i iskusam pčelar koji redovno ostavlja značajne zalihe meda a radi sa blizu 200 košnica, mislim da ima LR, AŽ i dedine pološke.
Gledao sam snimak predavanja Miljka Šljivića na Sposovom Forumu valjda održanom krajem prošlog meseca u utorak 31 januara,( 7 februara spominje se "prošli utorak") u Kruševcu
http://spos.info/forum/index.php?topic=1318.120na temu "Priprema pčela za zimu", gde savetuje pčelare kako treba da iz sredine plodišta one centralne ramove na kojim je manje meda prebace po jedan na krajeve da bi pribili ostale ramove u centar i pojačali mednu kapu.
To je nedopustivo !!!
Čovek ne zna koje su moguće posledice ovakvog zazimljavanja u periodima dužih zimskih zahlađenja.
Posle sam još pročitao da je ovaj predavač (bivši predsednih SPOSa) inače pčelar sa ne baš dugim pčelarskim iskustvom održao 350 predavanja.
Pitam se samo da li zna koja je veličina štete pričinjena ovakvim predavanjima i koliki su zimski gubici kod onih koji slede ovakav način rada.
Pčele se u ovakvim slučajevima dezorijentišu i klube može da se podeli na dva dela ili da krene u jednu od strana prema krajevima, da potroši to malo meda u krajnjim ramovima i umru od gladi.
Osnovno pravilo koje pčelari treba da znaju ( a što ovaj predavač nije imao u vidu) je da pčele reaguju hemijski i svoj pravac kretanja određuju feromonima ostavljenim u saću.
Upravo feromonima ostavljenim u tom tamnom saću iz centralnih ramova koji su u ovom nesrećnom slućaju prebačeno na krajeve.
Drugi izuzetno nepovoljan slučaj je taj da saće što je tamnije to je bogatije feromonima i što je praznije za pčele je prihvatljivije jer ispušta veće količine feromona.
Ako je nedaj Bože u cilju pojačanja mednog venca tokom zazimljavanja još jednom urađena ova operacija prebacivanja tamnog saća sa centralnim ramovima na krajeve stvara se daleko veća mogućnost podele klubeta i kretanje delova klubeta ka krajevima ili kretanje celog klubeta na jednu ili drugu stranu a po pravilo na stranu koja ima više tamnijeg saća.
Pored velikih grešaka pčelara i njihovih učitelja veliku zapravo najveću odgovornost za ovakva stanja, intervencije pčelara i nepravilan raspored hrane za zimovanje, najveću odgovornost snose konstruktori košnica neprilagođenih potrebama pčelinjih zajednica.
LL, Farar i DB košnice imaju dosta duge ramove čija je dužina jednaka širini od 12 ili nešto više ramova- satova sa ulicama, koji su uzrok nepravilnog rasporeda hrane.
Pčele svu hranu spremaju za zimu u pravilnom krugu čiji poprečni presek određuje dužina ramova.
Tako da kod desetoramnih LR DB i FR košnica zbog nepravilne dužine ramova pčele hranu raspoređuju i na krajnjim ramovima. Na prvom i drugom i na devetom i desetom dok u središnjimramovima ostavljaju prazan prostor to jest prazno saće koje je neophodno za pravilan rad sužavanja i širenja pčelinjeg klubeta.
Pčelari bojeći se da im pčele ne potroše tanke medne kape i ne probiju do satonoša gde pčele čaka nepremostivi smrtni prostor (visina od saća u ramovima donjeg nastavka do saća u gornjim ramovima u gornjem nastavku) pribegavaju metodama sužavanja pčelinjeg klubeta to jest pojačavanja mednih venaca tako što centralne ramove sa manjim mednim vencima prebacuju na krajeve upravi onako kako je to objasnio predavač Miljko Šljivić na predavanju u Kruševcu.
Znači pored nepravilnih metoda kriv je i onaj ko je konstruisao ovu košnicu to jst košnice za život pčela u našim klimatskim uslovima.
Daleko veći problem dolazi od predavača, pčelarskih učitelja, pisaca knjiga i ostalih zbog upućivanja mladih pčelara koji nemaju gotovo nikakvo iskustvo na rad sa ovakvim košnicama koje su verovatno konstruisane za neke druge klimatske uslove na primer Kalifornija odakle je i došla LR košnica a koja kao što vidimo sama uzrokuju potrebu za raznorazne štetne metode od strane pčelara.
Ovaj problem iskusniji pčelari rešavaju tako da pčele blagovremeno pripremaju za zimovanje u samo gornjem nastvku ali zbog dužine ramova opet se u nepovoljnim i dugim zimama dešava da pčele umru od glagi izbivši do satonoše centralnih ramova (u najvećem broju slučajeva bliže letu) dok na istim tim ramovima na drugom kraju stoji nepotrošena hrana to jest med kao i hrana, po nekd puni ramovi, na drugom i devetom ramu.
Tada dolazimo do jedno mogućeg rešenja a to je upotreba štetnih pogača.
Upravo u takvim zimama kad pčele ne mogu da izlaze napolje pčelari dodaju pčelama pogaču koja veoma često uzrokuje kretanje nozemoze.
Nastavićemo kasnije ...
Pozdrav svima.......