Kolega Marine,
Čitao sam veliki broj "želja" napisanih na forumu SPOS-a. Većina je apsolutno nerealna. Osim toga neki stavovi članova foruma su čak i nekorektni, poput onih da samo članovi SPOS-a, koji uz to poseduju više od 100 košnica mogu da konkurišu za podsticaj.
Moje je mišljenje da promena načina podsticaja pčelarske delatnosti od strane Ministarstva poljoprivrede predstavlja korak nazad što se tiče interesa većine pčelara. Pravi i istinski korektan podsticaj, koji pčelari zaista zaslužuju zbog oprašivačke funkcije koju obavljaju njihove pčele, bio bi isplata podsticajnih sredstava po pčelinjem društvu, kao se to radi u zemljama u okruženju.
Kako mi se čini od toga i dalje ništa.
Kreditiranje, kao je zamišljeno i kako ga ja razumem ima nekoliko ciljeva:
1. Da podstakne i pomogne razvoj pčelarske industrije (male privrede), kroz pospešivanje izrade košnica i isporuku rojeva za praktično poznatog kupca. To je u osnovi pozitivno, ali će dovesti do skoka cene košnica i rojeva i pada kvaliteta što će biti negativna propratna pojava.
2. Da popuni rupice u budžetu, jer će se više sredstava od poreza sliti u budžet nego što iznosi subvencija za kamate na kredit koje država plaća bankama iz budžeta.
3. Da poveća proizvodnju i prihod od proizvodnje meda ozbiljnim pčelarima, kroz povećanje broja pčelinjih zajednica za 50 kod svakog korisnika kredita. Preko toga da poveća izvoz, priliv deviza i poboljša rad i poslovni rezultat firmi koje se bave otkupom i izvozom odnosno prodajom meda, a samim tim i da se otvori neko novo radno mesto.
4. Da banke davaoci kredita ostvare profit od kamate na date kredite za pčelarstvo.
Ima tu i još nekih sitnih manje ili više važnih ciljeva.
Dakle treba svi da budu u dobitku i Država i firme proizvođači košnica i registrovani isporučioci rojeva i firme koje se bave otkupom i izvozom meda i banke koje se bave kreditiranjem i na kraju pčelari korisnici ovih podsticajnih kredita.
To pomalo ličina perpetumobile. Niko ništa ne gubi niti plaća a svi dobijaju. A kao što znate to je praktično nemoguće.
Ako mene pitate u celoj priči najviše će "platiti" pčelar korisnik kredita. Kako?
Banke će izmisliti troškove obrade kredita, troškove puštanja u tečaj, razliku kamati ili nešto slično, tako pčelar neće vraćati samo dobijenih 500.000,00 dinara. već znatno više, naročito ako kredit bude vezen za evro.
Cene gotovih košnica i rojeva od sertifikovanih proizvođača, koji mogu da izdaju fiskalni račun će biti bar za 30% veće od uobičajenih cena na tržištu, malo zbog povećane potražnje, malo bog fiskalnog računa, malo iz razloga što će rjeve kupovati pa preprodavati(sa zaradom, a malo i zbog lova u mutnom. A kvalitet će pasti, bar dosadašnje iskustvo to govori.
Priče o kupovini polovnih vozila, košnica i rojeva direktno od pčelara, daske za pravljenje košnica u sopstvenoj režiji. Izgradnje pčelarskih objekata u sopstvenoj režiji i organizaciji uz kupovinu materijala sa fiskalnim računom i da ne nabrajam slične ideje slobodno zaboravite, bar ja tako mislim. To jednostavno neće biti moguće zbog ciljeva koje sam gore naveo
Ako praviš pčelarski objekat, Država hoće da subvencioniše deo, pod uslovom da imaš registrovano gazdinstvo, da si dobio lokacijsku dozvolu, da si sklopio ugovor sa registrovanom građevinskom firmom da ti uradi objekat od projekta sa svim odobrenjima do ključa u ruke i da ti izda fiskalni račun i potvrdu da si sve platio, pa da podneseš zahtev za povraćaj dela sredstava. Kad sabereš koliko te to košta po odbitku subvencije i koliko košta da to uradiš u sopstvenoj režiji i organizaciji, otprilike izađe na isto. Tako je otprilike za bilo šta drugo za šta se može dobiti subvencija. Pa ko voli nek izvoli.
Ako mene pitate ja sam pre za regularaniji prisup, preko registrovane firme, sa plaćenim svim mogućim porezima, uz uslov da Država garantuje isplatu subvencije i da isplata ne kasni koliko sada kasni.
Možda je ovo i previše. Pozdrav.