Postovane kolege, Prisetite se kada ste poslednji put ubrali neku vocku,sljivu,jabuku ili krusku svejedno,protrljali rukama i u slast pojeli.Bez straha od herbicida,pesticida i ne znam vec kojih otrova.Onu koja je prskana samo kisom.Onu koja nahrani i crva u njoj i nas oko nje.Onu koja u sebi nosi socnost sve tri Morave,Drine i Timoka.Onu koja nije pravljena u institutima po meri digitrona i veletrgovaca.Onu koja nije klon i nema prefiks americka,sibirska ili kineska.Onu koja je nasa,koja mirise na nasu zemlju i ima nase narodsko ime.Onu cije vam samo ime kaze sa cim i sa kim imate posla. Pocujte samo kako lepo zvuci za jabuku naziv petrovka,kozara,kolacara,zelenika,kantarusa,djula... ili za krusku lubenicarka,loncara,medunak,karamanka,vodenjaja... a tek za sljivu ranka,pozegaca,drenovka,piskavac... Ta i takva lepota nam izmice iz ruku a sve vise se gubi i iz vida.Siguran sam da ste najlepse slatko ili pekmez pojeli od njih, o najboljoj rakiji da i ne govorim. No,da ne duzim.Okrenimo se malo vise sebi i svojoj tradiciji.Za pocetak ajmo da vidimo sta je u kom kraju od tih starih sorti preostalo.Razmenimo za sada slike i uspomene, pa onda sto da ne i po neku sadnicu ili kalem.Uveren sa da ce nam svima biti i lakse i bolje. Na slici koju sam postavio je kruska " Arandjelovka " koju sam srecom kupio zajedno sa placem pre vise od 20.godina. Naziv je lokalni jer zri u drugoj polovini jula i pocetkom avgusta oko Arandjelovdana { sv.Arhangel Gavrilo 26.juli ). U vreme cvetanja je prepuna pcela ali je ne manje posecuji i u vreme zrenja narocito kada opada jer je prepuna soka i secera. Kod mene u Radovanju kraj Velika plane ima samo jos 5-6 stabala ove kruske tako da je krajnje vreme da je iduce godine kalemim da se ne izgubi.Od jedne starine iz sela cije su njive u susedstvu i koji sada ima 89.godina sam cuo da se on jos kao dete igrao pod ovom istom krosnjom i brao plodove sa nje. U zadnjih nekoliko godina su pocele da joj se suse donje grane pa sam prinudjen da svake godine po neku odsecem.Inace pre toga je orezana samo jednom u vreme drugog rata kada ju je grom pogodio.O prskanju ne treba ni da pricam jer osim snega i kise ovu staru damu do danas nista dru go nije pomolovalo.Na prolece kad procveta saljem nove slike. Pozdrav Rakovac.