Kolega Esad je očito ovo kalemljenje usavršio.Tema zaista interesantna.
Kako kolega reče nije teško, potrebno je malo dobre volje i truda i uspjeh neće izostati.
Pozdrav svima!
Ma, samo naprijed.
Ako sam ja ovako ograničen i tvrdoglav mogao ponešto uspjeti, može vala svako.
Slušaj sad. Naš svijet (bivša SFRJ, uvijek tako mislim kad kažem: naš svijet) zna biti mudar pa te napraviti budalom. Tako se dešavalo da me redovno zovu da im poneku voćku nakalemim (zadnji put neku krušku koja je pod zaštitom države u Gornjem vakufu; sad je imamo i u Bugojnu).
Pretprošle godine sam se dosjetio ovoga. Zove me radni kolega da mu nakalemim 20-ak voćaka. Pristanem, ponesem pribor, oni ponesu pića i kahvu (ja ne pijem alkohol), a za posebnu namjenu ponio sam malu klupu. Eh, kažem kolegi i bratu mu da dobro gledaju jer ću ja samo jednu nakalemiti, a ostalo oni, a ja ću sjediti, pušiti i posmatrati. Tako je i bilo. Dakle, dvojicu sam naučio za 5 minuta. Za divno čudo, sve im se primilo.
Jednom prilikom moj kalem je umro, a novonaučenog majstora sve se primilo. Eh, da si vidio zezanja na moj račun u smislu: "Ma kakav si ti majstor?!" Od tada nemam više onih mudrijaša koji bi da sjede i gledaju, a ja da radim.
Potpuno isto tako propčelario sam dvojicu, trećem pripomogao, a ovih dana jedan fin momčić salijeće me da mu kažem "Da" pa da upliva u pčelarske vode (usput, naučio sam ga kalemljenju prošle godine).
Pozdrav, svako dobro!