Autor Tema: Članci objavljeni u Pčelaru  (Pročitano 34077 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže sljivic b miljko

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 263
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Globoder, Krusevac
Članci objavljeni u Pčelaru
« poslato: Novembar 04, 2016, 10:20:36 »
Razmišljao sam da na ovoj temi objavim nekoliko mojih članaka koji su već objavljeni u časopisu "Pčelar" iz razloga što na forumu ima dosta početnika i onih koji nisu ili nisu bili članovi u vreme štampanja članka. Za ovaj vikend ide sledeći članak:

 DODAVANJE SATNIH OSNOVA


U gajenju pčela veoma važan postupak dodavanja satnih osnova kako bi se dobilo više voska, odnosno kako bi pčele bile kvalitetnije a pčelinja društva produktivnija. Da bi taj postupak bio obavljen u najpogodnije vreme, na najpogodniji načina sa što je mogućim boljim efektom, pčelari moraju dobro da poznaju postupak izgradnje saća. Da bi se poznavao postupak izgradnje saća, potrebna su određena znanja  vezana za biologiju pčela, tehnologiju pčelarenja kao i pčelinje paše i injihove mogućnosti vezane za lučenje voska. U postupcima i radnjama dodavanja satnih osnova radi izgradnje saća pčelari često ne obraćaju pažnju na detalje koji mogu biti štetni ili koji ne daju odgovarajući efekat.
Stare, crne, krive, istegnute, ramove sa velikim brojem istegnutih i trutovskih ćelija treba što je moguće pre i više menjati. Zamena sa vrši tako što se u periodu paše kada pčele luče vosak dodaju satne osnove umesto povučenog lošeg saća. Postoji veliki broj razloga za zamenu starog saća. Zamenom saća dobija se saće sa ćelijama veće zapremine što ima za posledicu dobijanja krupnijih pčela. Krupnije pčele su produktivnije, zdravije, dugovečnije što će imati za posledicu bolje efekte pčelarenja. Ovo iz razloga sužavanja prostora u ćelijama starog saća jer sa leženjem pčele u ćeliji ostavljaju košuljice. Ako se iz jedne ćelije izlegu nekoliko generacija pčela a svaka ostavi po deo košuljice, jasno je da će ćelije saća biti uže što bi imalo za posledicu manja zapremina ćelije, što znači sitnije pčele. Zamenom starog saća, odnosno njegovim pretapanjem se eliminiše prisustvo uzročnika nekih bolesti kao što je krečno leglo, američka kuga i slično. Dodavanjem satnih osnova omogućava se pčelama da zadovolje svoju potrebu za lučenjem voska a time se i odlaže  rojenje. Lučenje voska sigurno odlaže nagon za rojenjem jer pčele koje se roje moraju poneti ljuspice voska koje će upotrebiti u brzoj izgradnji saća na novom mestu. Ako im se oduzmu ljuspice voska, tako što se nateraju da ga izluče na dodate satne osnove, one će za rojenje morati da čekaju neki period, da ponovo imaju pčele sa ljuspicama voska. Jedan od najvažnijih uzroka rojenja je preveliko lučenje matične mleči od strane mladih pčela. Mlade pčele starosti 5 do 12 luče matičnu mleč kada preleze na lučenje voska. Ako se pčelama dodaju stane osnove za izvlačenje saća, one su primorane na lučenje voska pa će sa početkom lučenja vosak istovremeno prestati da luče matičnu mleč što znači direktno utiče na smanjenje rojenja. Pretapanjem starog saća i izgradnjom novih satnih osnova dobijamo veću količinu voska što će direktno povećati naš prihod od pčela a samim tim i ekonomičnost pčelarenja. U tamnom saću med brže kristališe što pravi problema kod zimovanja pčela. Za dobro zimovanje pčela važno je da se med u što je moguće dužem periodu bude sačuvan, sa što je moguće manjom kristalizacijom, gde svetlije saće ima značajniju ulogu. Zamenom, odnosno povlačenjem saća sa trutovskim leglom smanjuje se broj trutova koje pčele gaje pa samim tim i njihovo iscrpljivanje na negovanju velikog broja trutova. Svetlije saće je manje napadano od voskovnog moljca pa samim tim trpi manje štete. Sve to je dovoljan razlog da se u periodu paše vrši zamena staroga saća i dodavanje satnih osnova. Satne osnove za dodavanje moraju biti od kvalitetnog voska, dobro užičane: horizontalno, vertikalno ili armirano. Ako je horizontalno mora biti sa odgovarajućem brojem žica, na odgovarajućem rastojanju i da prva žica bude na 2,5 cm od satonoše jer ona trpi najveći teret. Žice u svakoj varjanti moraju biti dobro utoljene, vodeci računa da ne oštećuju saće jer pregrevanjem žica dolazi do presecanja satnih osnoava a kasnije do kidanja saća.
Sam postupak dobijanja voska vezan je za lučenje ljuspica voska iz voskovnih žlezda pčela. Pčela kao jedinka ima na donjem delu tbuha četiri para voskovnih žlezda iz kojih izlučuje vosak u tečnom stanju. Takav vosak u tečnom stanju u dodiru sa vazduhom se stvrdne i postaje elastična masa takozvane ljuspice voska. Ove ljuspice pčele zadnjim nogama skidaju, prenose, gnječe i žvaću upotrebljavajući ga za izgradnju saća. Međutim pčela kao jedinka nemože graditi saće već za gradnju saća neophodno je celovito pčelinje društvo uzajamno povezano u biološki sistem. Ovo iz razloga povezanosti izgradnje saća za drugim funkcijama društva: negovanjem legla, sakupljanjem nektara i polena. U zoni izgradnje saća temperatura nesme biti niža od 35 stepeni celzijusa, što znači da za izgradnju saća pčelama je potrebno toplo vreme. Po hladnom vremenu pčele bi  teško dizale i održavale toliko visoku temperaturu.
Pčelari moraju koristiti period koji najpovoljniji za dodavanje satnih osnova, pa iz tog razloga moraju dobro poznavati faktore koji utiču na lučenje voska. Najvažniji faktori koji utiču na lučenje voska su: paša, jačina pčelinjeg društva, negovanje legla, prisustvo matice, rojno stanje društva i prazan prostor u pčelinjem gnezdu.
                   Paša, odnosno unos svežeg nektara i polena direktno utiče na lučenje voska kod pčela, dok prisutne zalihe hrane u košnici nisu od značaja za lučenje voska. Zato je važno da pčelari satne osnove dodaju  u periodu kad hrana iz prirode značajno pristiže ili ako unosa nema a želimo lučenje voska moramo pčele obilno hraniti. Pored ugljenih hidrata, za izgradnju voska pčelama je važna i belančevinasta hrana polen ili perga. Ako nema unosa polena iz prirode pčele obustavljaju lučenje voska. U periodu prestanka paše tokom leta pa sve do značajnije prve prolećne paše nema značajnog izvlačenje saća. Satne osnove  se dodaju u periodu razvoja uz ili u leglo kako bi pčele širile leglo kao i u periodu paše u medišni deo gde će smestiti med. Ako se satne osnove dodaju u plodištu dosta udaljeno od legla ili u medištu u periodu kada nema paše, odnosno prilično udaljeno od mesta gde će pčele smestati med, takve satne osnove pčele neće graditi. Tako dodate udaljene satne osnove pčele će oštećivati, odnosno otkidati i prenositi na drugo mesto, tako da će satne osnove biti oštećene. Na delu satne osnove koja ima oštećenje, pčele će graditi trtovske ćelije ili će ostati rupa ako je oštećenje manje. Kod dodavanja satnih osnova u medište treba voditi računa i ne dodavati nastavak pun satnih osnova naročito ne ne početku paše. Mnogo je bolje sa početkom paše dodavati izgrađeno saće a kad paša krene i bude unosa onda dodavati satne osnove i to mešanjem sa izgrađenim saćem kako to pčelari kažu „filovano saće“. Ako se meša izgradjeno saće sa stnim osnovama, dešava se da su na izgrađenom saću produbljene ćelije a na satnoj osnovi plitke ćelije što pak ništa ne smeta i u sledećoj paši biće sve uredu. Ak se satne osnove dodaju kao razređeni ramovi ( 10 umesto 12 i slično ) dešava se da pčele zbog velikog rastojanja između satnih osnova ne prihvate da grade na satnim osnovama već grade zaperke između satnih osnova. Iz tog razloga za izgradnju saća sa produbljenim ćelijama treba koristiti saće sa normalno izgrađenim ćelijama. Pčele za izgradnju saća troše med i cvetni prah pa je neophodno da za pašu imamo izgrađeno saće ali kako pčele imaju potrebu i za lučenjem voska neće doći do smanjenja prinosa ( a nephodno je ) za pašu u medište dodavati i satne osnove radi izgradnje. Pčelari početnici obično za pašu nemaju izgrađeno saće pa dodaju satne osnove u medište. Sam prelazak iz plodišta u medište na satne osnove pčele teško prihvataju i može doći do rojenja a da ne predju u medište. Iz tog razloga potrebno je pčele „prevariti“ i naterati ih da predju. Ovo se može uraditi, tako  što se medišni ram dodaje u plodište ranije i posle izgradnje premestiti ga u medište i tako naterati pčele da pređu u medište. Drugi način je da se jedan plodišni ram izvadi iz plodišta i stavi u medište nakoliko dana ( može i u polumedište pa neka deo visi u plodištu ), a kada pčele pređu da grade na susedne ramove u medištu, plodišni ram posle isecanja dela građevnjak vratiti u plodište. Kod košnica sa istom veličinom rama nema ovog problema ali treba voditi računa da med iz plodišta ne dospe za cedjenje. U košnici često zatičemo satne osnove na kojima je izvučeno saće sa praznim ćelijama i na vrhovima završeno tankim slojem propolisa. To je siguran pokazatelj prestanka paše i pčele su „konzervirale“ novoizgradjeno saće do nove značajnije paše.
                   Jačina pčelinjeg društva je bitna za dobro lučenje voska. Pošto najintezivnije vosak luče mlade pčele starosti od  12 do 18 dana, važno je da u društvu bude što je moguće više tako mladih pčela. U jakom društvu sa velikim brojem jedinki trebalo bi da procentualno bude više mladih pčela sposobnih da luče vosak, što opet zavisi i od perioda razvoja pčelinjeg društva o čemu pčelar treba da vodi računa. Jaka društva na satnim osnovama ostavljaju znatno više voska nego slabija društva što doprinosi kvalitetnijem saću i većoj količini izlučenog voska. Jasno je da se jačim društvima u nekom povoljnom periodu može dodati i više satnih osnova na izgradnju dok kod slabijih se dodavanje satnih osnova svodi samo na procenu njegove mogućnosti.
                 Negovanje legla je povezano i sa lučenjem voska. Mlade pčele radilice imaju sposobnost da istovremeno ( u istom periodu ) učestvuju u izgradnji saća i u negovanju legla pa su iz tog razloga ovi poslovi vremenski i funkcionalno povezani. Pčele se na ovim poslovima neprekidno menjaju i obavljajući čas jedan a čas drugi posao. Količina i intezitet ishrane larvi odražava se na količinu i intezitet izgradnje saća kao i sa prestankom negovanja legla prestaje izgradnja saća.
                 Prisustvo matice u društvu je od velike važnosti za lučenje voska. Pčele intezivno luče vosak samo u društvima u kojima je prisutna matica. Tehnologije pčelarenja u kojima je prisutna matica ali je ograničena zatvaranjem u kavez luče vosak ali sa smanjenjem oko 30 % dok ako matice nema pčele vuku samo minimalno i to trutovsko saće. Ovo je jako važno da pčelari znaju da ne dodaju satne osnove u društva i rojeve gde se tek očekuje izvodjenje matice. Pčele će na takvim satnim osnovama praviti razna oštećenja u smislu grickanja, izvlačenja početaka matičnjaka, loših trutovskih ćelija tako da će ta satna osnova da bude prilično oštećena. Sa očekivanjem izleganja matice treba dodati satnu osnovu i tu u neposrednoj blizini očekivanja novog zaleganja a uz prihranu ako nema paše. Ukoliko je u društvu malada i kvalitetna matica količina izgradjenog saća biće procentualno veća a broj nepravilnih i trutovskih ćelija znatno manji.
                 Rojno stanje društva odnosno period rojenja je takođe važan faktor izgradnje saća. Pčele pripremajući se za rojenje u periodu desetak dana uoči rojenja smanjuju svoje aktivnosti pa samim tim i izgradnju saća. Razlog je u činjenici da pčele koje odlaze trba da sa sobom „ponesu“ ljuspice voska kako bi u novom staništu brzo i lako izgradile novo pčelinje gnezdo. Period posle rojenja karakterističan da pčele izgradjuju brzo veliku količinu saća, pa se iz tog razloga savetuje da se roj uvek naseljava na satne osnove (obično 5 ramova ). Satnim osnovama se može dodati jedan ram sa otvorenim leglom iz druge košnice radi pojačavanja, odnosno da bi se zadržao roj ali samo ako je u roju sparena matica. Ako je roj sa nesparenom maticom ( drugenac...) pčele će ubiti maticu. Ove činjenice pčelari trebaju imati u vidu kako bi radi sprečavanja rojenja dodavali više satnih osnova na izgradnju. Izgradnjom satnih osnova mlade pčele smanjuju ljuspica voska koje poseduju, pa se smanjuje količina koju mogu poneti i time se odlaže rojenje dok se ta potrebna količina na obezbedi. Drugo, ako do rojenja dodje onda rojni potencijal treba iskoristiti za izgradnju većeg broja satnih osnova i to besprekorno kvalitetno sa isključivo radiličkim ćelijama.
                 Pčele u postupku izgradnje pčelinjeg gnezda ili u postupku pojave praznog prostora u pčelinjem gnezdu znatno intenzivnije i kvalitetnije izgrađuju saće. Ovo iz razloga što kod izgradnje pčelinjeg gnezda ili obnove narušene njegove celine, pčele ulažu povećani napor kako bi što je moguće brže obezbedili kompaktnost pčelinjeg društva radi opstanka odnosno lakšeg održavanja optimalnije temperature. Ovo treba uzeti u obzir kod dodavanja satnih osnova i prema periodu dodavanja satne osnove dodavti uz leglo ( u početku ) ili u leglo u periodu dobre paše, jakog društva i toplog vremena. Ram građevnjak se može davati i na periferiji gnezda jer za negovanje trutovskog legla pčele radije koriste područja sa nešto nižom temperaturom kao što je periferija gnezda. Kod dodavanja satnih osnova bilo pored legla ili u leglo treba imati u vidu da se javlja prazan prostor između dodate satne osnove i susednih ramova sa obe strane. Ovaj prazan prostor „tera“ pčele da grade saće tako što će izgrađivati satne osnove a produbljivati ćelije na susednim ramovima. U predelu susednih ramova gde je leglo produbljivanje nije moguće pa će pčele na satnim osnovama izgraditi pravilno radiličko saće i matica će ga zaleći. U predelu susednih ramova gde je otvoren med, obično u predelu medne kape pčele će produbljivati ćelije i puniti medom. To će za posledicu imati znatno dublje ćelije na tim susednim ramovima u predelu mednog venca a znatno plitke, čak često bez meda na dodatoj satnoj osnovi. Pčelari  ovu pojavu moraju imati u vidu i nekoliko dana nakon dodavanja satnih osnova trebalo bi izvršiti pregled i oštrim nožem saseći višak, odnosno produbljene ćelije zajedno sa medom kako bi se pčelama omogućilo da dograde slabo izvučene ćelije na dodatim satnim osnovama. Ponegde se ovaj postupak može popraviti dodavanje slabo izgradjenog rama na bolje mesto u društvu gde je veća površina legla i gde će pčele ispraviti nedostake.
                 Sa prvim prolećnim radovima u košnici se pravi prazan prostor i to tako što se sklanjaju krajnji loši ramovi ili pomera pregradna daska koja je dodata pre zazimljavanja. Kasnije kada vreme bude toplije i kada pčele pojačaju unos, saće u košnici će da zabeli. To je znak da društvu možemo dodavati satne osnove. To se obično dešava kad pčele bar dva dana dobro unose nektar i cvetni prah sa šljive džanarike a nekad i koji dan kasnije u zavisnost od godine.  Satne osnove ćemo dodavati između zadnjeg rama sa leglom i rama sa cvetnim prahom. Satne osnove ne smemo dodavati u centar legla jer može da zahladni, pa društvo neće moći da greje takvo leglo pregrađeno dodatom satnom osnovom. Drugo u takvom slučaju matica će polagati jaja, samo u jednom delu legla do satne osnove. Ova proširivanja omogućavaju matici da polaže više jaja, a pčelama da smeste uneti nektar i cvetni prah.
                   Sa protokom vremena kada društva postanu jača, unos bolji a vreme stabilnije satne osnove treba dodavati u centar. Obično je vreme kada je korisno dodavati satne osnove u centar legla između 35 i 30 dana pre očekivanog početka značajne paše. Ako u tom periodu spoljna temperatura niska i unos slab onda se sa dodavanjem satne osnove mora sačekati toplije vreme i bolji unos. Kada odredjujemo vreme dodavnja satnih osnova prema jačini društva, onda možemo slobodno dodavati satne osnove ako imamo četiri rama legla ako su temperatura i unos uredu. Na taj način se postiže brži razvoj, jer će pčele odmah izvući saće a matica zalegati pa dobijamo veliku količinu jaja iz kojih će se izlegati pčele koje će u paši biti kućne pčele i znatno doprineti preradi i smeštaju meda. Ako se pak u tom periodu satne osnove stavljaju sa strane legla, pčele će ih brzo izvući, ali će smestiti med i cvetni prah a samo malo legla što pčelarima nije u interesu.

Van mreže Bojan Šušnjar

  • Više od prijatelja foruma
  • *******
  • Poruke: 967
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Banja Luka
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #1 poslato: Novembar 04, 2016, 11:30:32 »
Miljko kapa dolje i dubok naklon za uloženi trud kako u ovaj članak tako i u ostale teme na ovom forumu.
Vaša izlaganja su lako čitljiva nama početnicima i sve je sistematski opisano tako da pitanja uglavnom nisu ni potrebna.

Ja bih se osvrnuo na jedan dio ovog izlaganja jer mene kao početnika bune neki oprečni stavovi pčelara po pitanju starog saća.

Vi ste napisali:

Citat
Zamena sa vrši tako što se u periodu paše kada pčele luče vosak dodaju satne osnove umesto povučenog lošeg saća. Postoji veliki broj razloga za zamenu starog saća. Zamenom saća dobija se saće sa ćelijama veće zapremine što ima za posledicu dobijanja krupnijih pčela. Krupnije pčele su produktivnije, zdravije, dugovečnije što će imati za posledicu bolje efekte pčelarenja. Ovo iz razloga sužavanja prostora u ćelijama starog saća jer sa leženjem pčele u ćeliji ostavljaju košuljice. Ako se iz jedne ćelije izlegu nekoliko generacija pčela a svaka ostavi po deo košuljice, jasno je da će ćelije saća biti uže što bi imalo za posledicu manja zapremina ćelije, što znači sitnije pčele.

Poznato je da neki pčelari tvrde da teorija o manjim ćelijama na starom saću ne stoji.
Jasno mi je da se neminovno pojedine teorije prenose sa koljena na koljeno kroz stručnu literaturu a bez da se onaj ko ih izlaže provjerava i potvrđuje u praksi.
U prirodi pčele obično ne mijenjaju saće koje je već izgrađeno pa to navodi na zaključak da bi pčelinje društvo koje raspolaže ograničenim prostorom u šupljini nekog drveta vjerovatno bilo osuđeno na propast jer sa svakom generacijom pčela koje se izlegu ćelije se smanjuju što bi na kraju onemogućilo matici da normalno polaže jaja u takve ćelije i život pčela u tom prirodnom staništu nebi bio održiv.
Malo mi je ovo nelogično s obzirom na mileniumsku evoluciju.
Negdje sam na forumima naišao na sliku prirodnog saća iz panja koje je mjereno i ne pokazuje znake značajnog smanjenja unutrašnjeg prečnika.

Molio bih vas za mali osvrt na ovaj dio vašeg izlaganja ako je moguće.

Svako dobro...

Van mreže sljivic b miljko

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 263
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Globoder, Krusevac
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #2 poslato: Novembar 04, 2016, 12:34:35 »
Miljko kapa dolje i dubok naklon za uloženi trud kako u ovaj članak tako i u ostale teme na ovom forumu.
Vaša izlaganja su lako čitljiva nama početnicima i sve je sistematski opisano tako da pitanja uglavnom nisu ni potrebna.

Ja bih se osvrnuo na jedan dio ovog izlaganja jer mene kao početnika bune neki oprečni stavovi pčelara po pitanju starog saća.

Vi ste napisali:

Citat
Zamena sa vrši tako što se u periodu paše kada pčele luče vosak dodaju satne osnove umesto povučenog lošeg saća. Postoji veliki broj razloga za zamenu starog saća. Zamenom saća dobija se saće sa ćelijama veće zapremine što ima za posledicu dobijanja krupnijih pčela. Krupnije pčele su produktivnije, zdravije, dugovečnije što će imati za posledicu bolje efekte pčelarenja. Ovo iz razloga sužavanja prostora u ćelijama starog saća jer sa leženjem pčele u ćeliji ostavljaju košuljice. Ako se iz jedne ćelije izlegu nekoliko generacija pčela a svaka ostavi po deo košuljice, jasno je da će ćelije saća biti uže što bi imalo za posledicu manja zapremina ćelije, što znači sitnije pčele.

Poznato je da neki pčelari tvrde da teorija o manjim ćelijama na starom saću ne stoji.
Jasno mi je da se neminovno pojedine teorije prenose sa koljena na koljeno kroz stručnu literaturu a bez da se onaj ko ih izlaže provjerava i potvrđuje u praksi.
U prirodi pčele obično ne mijenjaju saće koje je već izgrađeno pa to navodi na zaključak da bi pčelinje društvo koje raspolaže ograničenim prostorom u šupljini nekog drveta vjerovatno bilo osuđeno na propast jer sa svakom generacijom pčela koje se izlegu ćelije se smanjuju što bi na kraju onemogućilo matici da normalno polaže jaja u takve ćelije i život pčela u tom prirodnom staništu nebi bio održiv.
Malo mi je ovo nelogično s obzirom na mileniumsku evoluciju.
Negdje sam na forumima naišao na sliku prirodnog saća iz panja koje je mjereno i ne pokazuje znake značajnog smanjenja unutrašnjeg prečnika.

Molio bih vas za mali osvrt na ovaj dio vašeg izlaganja ako je moguće.

Svako dobro...

Uglavnom sva stručna literatura piše da bolje rezultate daju krupnije pčele. Teorija o sitnijim pčelama se pojavaila u Nemačkoj jer su oni najveći proizvođači valjaka za satne osnove pa su navodno oni nekada povećavali prečnik ćelije, a sad se pokajali misleći da nije trebalo. Tu odmah potežu varou u smislu da u manjoj ćeliji nebi mogla da se leže. Ja mislim da tu treba uzeti u obzir da su pčele u nemačkoj sitnije jer nije kranjska već crna i siva. Drugo varoa se razvija još dok ćečija i nije puna pa njena zapremina u odnosu na pčelu je beznačajna. I onda dolazimo na temu prirode i evolucije: Ako je u prirodi i sad isti prečnik kod novog saća onda to govori da je novo saće uredu. Drugo u prirodi je non stop rojenje i po više puta u toku godine ( dok nisu izmišljene košniec), pa pojava parojaka pa se i oni rojili i nastajale „bele pčele“... U prirodi društvo ne živi godina već se i tu pojavljuju neprijatelji, miši, medvedi, ptice, moljac, ne spari se matica koja ostala, loša pčelarska godina i slabe zalihe meda, grabeži i ostalo tako da je tu velika fluktuacija odnosno stare zajednice izumiru a javljaju se rojevi sa novim saćem.
Na kraju čak i da je to tako kako neki tvrde, saće je poželjno menjati zbog prisustva uzročnika, nozemoze, američke kuge, zbog bržekristalizacije meda, zbog većeg napada voskovog moljca... To je moj stav.

Van mreže Bojan Šušnjar

  • Više od prijatelja foruma
  • *******
  • Poruke: 967
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Banja Luka
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #3 poslato: Novembar 04, 2016, 14:10:58 »
Miljko hvala na iscrpnom odgovoru.
Iskreno volim čuti različita mišljenja. Zato sam tražio i vaše radi potpunije slike.
Možemo a i ne moramo da mislimo isto ali moramo i trebamo da se poštujemo.

Napisali ste:

Citat
I onda dolazimo na temu prirode i evolucije: Ako je u prirodi i sad isti prečnik kod novog saća onda to govori da je novo saće uredu. Drugo u prirodi je non stop rojenje i po više puta u toku godine ( dok nisu izmišljene košniec), pa pojava parojaka pa se i oni rojili i nastajale „bele pčele“... U prirodi društvo ne živi godina već se i tu pojavljuju neprijatelji, miši, medvedi, ptice, moljac, ne spari se matica koja ostala, loša pčelarska godina i slabe zalihe meda, grabeži i ostalo tako da je tu velika fluktuacija odnosno stare zajednice izumiru a javljaju se rojevi sa novim saćem.

Slažem se sa dosta toga ali mislim da evolucija ne ide baš u smjeru da računa na miševe, moljce i medvjede. Možda i griješim. Da je postojala nužda za izmjenu saća vjerujem da bi evolucijom pčele razvile sposobnost da staro unište i izgrade novo.
Na kraju nije teško eksperimentalno utvrditi činjenično stanje tako što bi se nekoliko ramova obilježilo i nakon nekoliko godina intenzivne upotrebe u plodištu pristupilo mjerenju gabarita radiličkih ćelija.

Citat
Na kraju čak i da je to tako kako neki tvrde, saće je poželjno menjati zbog prisustva uzročnika, nozemoze, američke kuge, zbog bržekristalizacije meda, zbog većeg napada voskovog moljca... To je moj stav.

Ovdje se uglavnom slažem sa vama. Dodao bih i rezidue od raznorazne hemije koja se može vremenom nataložiti u starim ćelijama.

Ipak kao glavno opravdanje za zamjenu starog saća navodi se smanjenje zapremine ćelija a što koliko sam do sada vidio nigdje nije nedvosmisleno i praktično dokazano i potvrđeno mjerenjem takvih ćelija.
Biće ipak da ovdje svoje prste pomalo imaju proizvođači i prodavci satnih osnova jer njima ponajviše pogoduje češća zamjena starog saća.

Hvala vam na učešću na ovom forumu i molim vas da zadržite ovaj tempo u pisanju jer svakako ima šta da se nauči.

Sretno...

Van mreže sljivic b miljko

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 263
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Globoder, Krusevac
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #4 poslato: Novembar 04, 2016, 14:35:38 »
Kad su u pitanju neprijatelji pčela ( miševi.... ) oni doprinose da u prirodi nema saća od nekoliko godina već se pčele razvijaju na novom mladom saću koje potiče od rojeva i koje traje par godina.
Ima i drugačijih primera iz prakse ja ću navesti jedan ali se ne slažem da tako treba raditi:
Jedan pčelar iz okoline Ražnja nasledio košnicu koju je još pre više od 20 godina kupio njegov otac. Košnica je van svih standarda i nema u prodaji satne osnove za nju. On jednostavno 20 godina nije menjao satne osnove već je samo dodavao medišta u godina kad je bilo paše i prema potrebi hrani i tretira protiv varoe. Pčele žive i daju med kad daju i druge.

Van mreže Bojan Šušnjar

  • Više od prijatelja foruma
  • *******
  • Poruke: 967
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Banja Luka
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #5 poslato: Novembar 04, 2016, 18:18:16 »
Citat
Ima i drugačijih primera iz prakse ja ću navesti jedan ali se ne slažem da tako treba raditi:
Jedan pčelar iz okoline Ražnja nasledio košnicu koju je još pre više od 20 godina kupio njegov otac. Košnica je van svih standarda i nema u prodaji satne osnove za nju. On jednostavno 20 godina nije menjao satne osnove već je samo dodavao medišta u godina kad je bilo paše i prema potrebi hrani i tretira protiv varoe. Pčele žive i daju med kad daju i druge.

Po meni upravo jedan očigledan primjer da staro saće i nije tako strašno kako se misli. Ja bih čak rekao da je staro saće pčelama milije što se vidi prilikom polaganja jaja a i tokom zimovanja. Valjda one bolje znaju šta je za njih dobro.
Naravno čovjek kravu drži u staji i hrani je koncentrovanom hranom da bi dala više mlijeka i mesa ali sam siguran da je njoj milije da boravi na livadi i pase zelenu travu. Približno tako je i sa pčelama.

Na toj košnici bi se moglo izvršiti mjerenje ćelija i utvrditi činjenično stanje.
Ja bih radije prihvatio da zbog svih ostalih navedenih argumenata mijenjam staro saće nego zbog smanjenja zapremine ćelija.

Svjesni smo da u današnjem svijetu nauka mnogo lakše dođe do činjenica nego prije 50 ili 80 godina ali ja bih rekao da u današnjem svijetu lični materijalni interesi pojedinaca stoje ispred opšteg interesa pa se često desi da se danas nešto tvrdi ili se nešto prećutkuje samo da bi se postigli određeni materijalni ciljevi i ako to možda nije tako očigledno, pa makar to išlo na štetu svih nas.
Danas je teško razlikovati reklamu i propagandu od činjenica i istine a ni stručna literatura na žalost nije pošteđena.
Mišljenja sam da je svijet bio mnogo iskreniji i mnogo manje iskvaren prije 50 ili 80 godina nego danas i ako naravno ne pamtim to vrijeme. :)

Izvinjavam se što je tema mojom krivicom pomalo išla stranputicom ali garantujem da je sve sa dobrom namjerom.

Da vas više ne zadržavam na ovome. Imate vi siguran sam još mnogo toga korisnijeg da napišete i rado ću pročitati sve to.

Pozdrav i svako dobro...

Van mreže Edi Daruši

  • Prijatelj foruma
  • ******
  • Poruke: 487
  • Pol: Muškarac
  • Nemoj da mi daš ribu, nego me nauči da pecam.
  • Lokacija pčelinjaka: Elemir, Babatovo
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #6 poslato: Novembar 04, 2016, 19:29:38 »
Zato je važno da pčelari satne osnove dodaju  u periodu kad hrana iz prirode značajno pristiže ili ako unosa nema a želimo lučenje voska moramo pčele obilno hraniti.

Period posle rojenja karakterističan da pčele izgradjuju brzo veliku količinu saća, pa se iz tog razloga savetuje da se roj uvek naseljava na satne osnove (obično 5 ramova ).



Koliko treba sirupa da dajemo pre dodavanje satnih osnova a radi stimulisanja matice (55 dana pre znacajne paše), a koliko za izvlacenje satnih osnova.

Da li u nukleus sa 6 ramova (takve imam) treba dodati i ram meda da bi se prirodni roj tu zadrzao ili mu sipati u hranilicu sirupa(tako sam ja i uradio ove godine kada sam uhvatio prirodni roj).
Da bi se prešao put od hiljadu milja potrebno je načiniti prvi korak.

Van mreže Nenad Tucakov

  • Školovan pčelar sa uverenjem
  • Više od prijatelja foruma
  • *******
  • Poruke: 1371
  • Pol: Muškarac
    • yu2m personal page
  • Lokacija pčelinjaka: Pančevo - Južni Banat
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #7 poslato: Novembar 05, 2016, 01:03:39 »
Za i protiv:

Citat
Po meni upravo jedan očigledan primjer da staro saće i nije tako strašno kako se misli. Ja bih čak rekao da je staro saće pčelama milije što se vidi prilikom polaganja jaja a i tokom zimovanja. Valjda one bolje znaju šta je za njih dobro.

Citat
Jedan pčelar iz okoline Ražnja nasledio košnicu koju je još pre više od 20 godina kupio njegov otac. Košnica je van svih standarda i nema u prodaji satne osnove za nju. On jednostavno 20 godina nije menjao satne osnove već je samo dodavao medišta u godina kad je bilo paše i prema potrebi hrani i tretira protiv varoe. Pčele žive i daju med kad daju i druge.

Citat
Na kraju čak i da je to tako kako neki tvrde, saće je poželjno menjati zbog prisustva uzročnika, nozemoze, američke kuge, zbog brže kristalizacije meda, zbog većeg napada voskovog moljca... To je moj stav.

Voja, domaćin foruma misli ovako: https://www.youtube.com/watch?v=fzARKf5M--c

Čitajući ( slušajući ) i jednu i drugu argumentaciju - obe imaju logična objašnjenja. Ali, istina može biti jedna. Prosto je neshvatljivo da se niko nije dohvatio istraživanja po ovoj temi. Ozbiljnog, korenitog istraživanja, kao da po ovom pitanju ne postoji nikakav stav. Definitivno, mora se utvrditi da li je staro saće leglo zaraze, ili je u stvari, zbog propolisa, prisustvo spora izazivača bolesti smanjeno. Da li se iz starog saća odista legu sitnije pčele, ili starost saća nema uticaja na njihovu telesnu masu? Da li je u pravu literatura, koja još od devetnaestog veka tvrdi jedno, ili pčelari praktičari, koji ne menjaju saće bez potrebe imaju drugačije iskustvo?

Ovako, čak i iskusnijim pčelarima, ostaje na volju da se opredeljuju po ličnoj proceni šta je realnije. A to je daleko od bilo kakvog naučnog pristupa, zar ne?

Sigurno je i da pčele žive i kada im se menja saće po preporuci, kao i kada se to ne čini. Ostaje otvoreno pitanje šta je za njih bolje...
I da li to što je za njih bolje, bude i za pčelara bolje? ;D

Van mreže sljivic b miljko

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 263
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Globoder, Krusevac
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #8 poslato: Novembar 05, 2016, 17:47:47 »

 ZNAČAJ MEDNE KAPE TOKOM GODINE

Za dobro zimovanje pčela potrebna je medna kapa sa što većom količinom meda, odnosno sa što je moguće debljim mednim vencima. U paši, za razliku od zime potrebno je da bude što je moguće tanji medni venac, odnosno što veći broj ramova na kojima nema mednog venca. Naš zadatak, zadatak pčelara, da preduzmemo radnje da to tako ili približno tako i bude.

Obično se za vrednog čoveka kaže ,,vredan kao pčela,, iz prostog razloga što pčela ceo svoj vek provede radeći najrazličitije poslove u košnici i van nje. Pčela po izleganju počinje sa čišćenjem, hranjenjem legla i matice, lučenjem voska, stražarenjem do sakupljanja i prerade nektara, polena, vode i propolisa. Neprestano radeći pčela ispunjava glavni cilj svog postojanja na Zemlji, a to je produženje vrste. Cela filozofija njenog živate jeste u stvari sakupljanje hrane za kasnije, odnosno za pčele koje će kasnije da žive i troše zalihe kada u prirodi ne bude hrane i tako produže vrstu. Radeći pčele ustvari sakupljaju i lageruju hranu pretvarajući kvarljive materije nektar i polen u proizvode koji se mogu dugo čuvati med i pergu. Preradjenu hranu lageruju u košnici u neposrednoj blizini pčelinjeg legla kako bi im bila na dohvatu za upotrebu u odhranjivanju novog legla odnosno u kontaktu sa klubetom ako nastupi zimski period. U zavisnosti od paše pčele nejednako lageruju spravljen med. U tihoj paši posle skladištenja uz leglo med se sklanja kako bi se leglo širilo, dok u bujnoj paši dolazi do prerade meda i njegovog zatvaranja, odnosno do blokade legla zatvorenim medom. Odloženi med pčele lageruju iznad i iza legla formirajući medni venac. Ukupan med koji se nalazi u mednim vencima svih ramova u košnici nazivamo mednom kapom. Razlikujemo zimsku mednu kapu i mednu kapu tokom paše ( letnju ). Razlika medne kape prostiče iz razlike mednih venaca. Medni venac za zimu treba da ima dosta meda (slika 1 ), dok za pašu može i bez meda ( slika 2 ). Pčele zimuju formirajući u košnici skupinu pod nazivom klube, oblika izdužene lopte, koja je sa gornje strane u dodiru sa medom. Tokom zime klube koje se formira u blizini leta, kreće se odozdo prema gore i od napred prema pozadi. Da bi pčele preživele zimu one moraju neprekidno biti u kontatu sa medom tj. medna kapa mora imati sledeće karakteristike: 1.Dovoljno meda koji će pčele trošiti tokom zime. 2. Debljina medne kape što je moguće veća, odnosno tolika da pčele nemogu ostati bez  meda na ramovima na kojima su pčele formirale klube. 3. Koncetracija  meda takva da klube tokom celog perioda bude u kontaktu sa njim. Na formiranje medne kape utiče: rasa pčela, tip košnice, broj ramova u košnici i da li košnica ima gornje leto. Rase pčela koje žive ili su poreklom iz toplijih krajeva u kojima kratak zimski period ili ga skoro nema, nemaju značajnu sklonost ka lagerovanju meda i pravljenju velikih zaliha. Ovo iz razloga sto im zalihe nisu neophodne zbog permanentnog cvetanja nekih biljaka. Pčelari o ovome treba da vode računa i nikako da ne nabavljeju matice sa takvih područja, očekujući razvoj legla koje one postižu u svojim područjima gde se prilagodile živeći vekovima. Kod različitih tipova košnica u zavisnosti od širine i dubine rama zavisi debljina, odnosno visina medne kape. Kod užih i dubljih ramova medni venac pa samim tim i medna kapa je veće visine, jer je skoncentrisna na manjoj površini pa je skoro komletna iznad klubeta. Kod širokih a plitkih ramova medna kapa je znatno niža jer je med složen po širini pa pčele osim što se kreću prema gore moraće da se kreću i po horizontali. Debljina medne kape zavisi i od broja ramova u košnici. Ako se odgovarajući unos hrane lageruje na manji broj okvira, debljina hrane na okvirima biće veća. Iz tog razloga pre jesenjeg dohranjivanja potrebno je suziti plodište na onoliko ramova koliko pčele posedaju uvećano za jedan ram. Višak ramova treba izbaciti i to tako što se izbacaju ramovi lošeg kvaliteta i sa malo meda. Ramove prvo treba premestiti na kraj u košnici uz grebanje poklopčića kako bi pčele prenele otvoreni med. Kad se god otvaraju medni poklopčići uvek treba voditi računa o mogućoj grabeži. Ako je pak stanje tako da su pčele razvile mnogo legla a imaju male zalihe meda u avgustu mesecu, izleganjem tog legla u centru košnice ostaće veliki prazan prostor. Pripremajući društva za zimu neophodno je takvim društvima dati velike količine hrane. To se može umanjiti bez posledica, vadjenjem dva rama sa velikim površinama zatvorenog legla i premeštanjem na sam kraj odnosno iza pregradne daske. Pčele će se iz legla izleći i vratiti u klube. Ostale ramove treba prikupiti, pa će se dohranjivanjem obezbediti medna kapa koja je sada na dohvat pčelinjem klubetu. Premeštene ramove ćemo vratiti na zaleganje u toku prolećnog proširivanja legla. Kod košnica koje imaju gornje leto pčele formirajući mednu kapu vode računa o blizini leta i med lageruju udaljavajući ga od njega. Na taj način medna kapa je više koncentrisana prema pozadi, pa pčele neće doći u situaciju da probiju mednu kapu po sredini i krenu za malim zalihama napred gde mogu da stradaju. Znači, zimska medna kapa mora da sadrži dovoljnu količinu meda, skoncentrisanog tako da bude na dohvat pčelinjem klubetu, gde su znatno pogodniji uži a dublji ramovi.
Zimska medna kapa se tokom perioda zimovanja ( za naše podneblje od 01.oktobra do 31. marta )  iz  dana u dan smanjuje tj. troši. Potrošnja količine hrane u ovom periodu kreće se izmedju 8 i 9 kilograma dok u košnici treba da početkom aprila ima još minimum 6-7 kilograma. Ako u pčelinjim društvima u avgustu nema dovoljno meda za prezimljavanje treba izvršiti dohranjivanje šećernim sirupom i ostaviti pčele da zimuju u skladu sa načinom kako im je to priroda odredila. Priroda je pčeli odredila: Mirovanje, da bi bilo što je moguće manje potrošnje hrane ( mirovanje od uznemiravanja, mirovanje u odnosu na preradu hrane i mirovanje u odnosu na negovanje legla ). Trošenje meda ( zatvorene hrane ), a ne nepreradjene hrane u periodu kada nema mladih pčela, kada pčele ne luče fermente i kada je temperatura veoma niska. Početak unosa i prerade nektar se poklapa sa početkom leženja mladih pčela i to postepeno i srazmerno razvoju legla. Da bi objasnili značaj zimske kape i negativnosti koje donosi smanjenje medne kape i zimsko dohranjivanje, navešćemo neke činjenice.
Pčele sakupljaju nektar i polen koji su po prirodi kvarljive materije i preradom dovode u proizvode koji mogu da se dugo čuvaju, a to su med i perga. Prerada se obavlja uz lučenje fermenata invertaze, dijastaze i katalaze. Invertaza utiče na razlaganje složenog šećera saharoze u proste šećere ( med ). Dijastaza utiče na razlaganje skroba u saharozi odnosno nektaru, a katalaza doprinosi kasnijem sazrevanju meda. Ove fermente luče pčele starosne dobi od 20 do 30 dana, a proces invertovanja se kod pčela u najvećoj meri odvija na temperaturi izmedju 34 i 35 stepeni tj. kad ima legla i to u neposrednoj blizini. O suvom šećeru koji je sastavni deo hrane za pčele ( pogača ) ruski profesor Taranov u svojoj knjizi «Hrana i ishrana pčela» na 120.strani kaže: «Ispitivanjem je utvrđeno da pčele ne rastvaraju šećer vodom iz medne voljke, nego sekretom pljuvačnih (ždrelnih, mlečnih) žlezda. U hrani, koju su pčele pripremile iz suvog šećera, nađeno je mnogo fermenata ( invertaze i disjataze) malo vode (15,8%), veoma visok invertni broj (663), mnogo saharoze (7%). Na taj način, pri rastvaranju kristala šećera mnogostruko se napreže delatnost sluznih žlezda pčela, što vodi njihovom prevremenom starenju i uginuću.(podvuko M.Š.)  Premda prihranjivanje suvim šećerom privlači i svojom jednostavnošću, ono se ne preporučuje kao nadražajno ni u proleće ni u jesen.» Ako se tome doda i dokaz ruskog zoologa V.V.Alpatova: Pčela koja miruje utroši 8mm3 kiseonika u 1 minutu. Pčela u pokretu pod istim uslovima utroše 36mm3 kiseonika u 1 minutu. Uzbuđena pčela utroši 520mm3 kiseonika u 1 minutu. Odnos min. I max.1:140, dok kod čoveka 1:10. Srazmerno tome pčele troše i hranu, a samim tim zimi opterećuju i crevo pčele. Ako se sve ovo ima u vidu onda je jasno zasto je priroda pčeli odredila apsolutni mir ( bez ikakvih aktivnosti )  tokom zimskih meseci i početak prerade hrane kada se u društvima pojave pčele starosti 20 dana, kada se temperatura u klubetu digne na 34 do 35 stepeni i kada iz prirode kreću prvi unosi u vidu nektara.
U prolećnom razvoju medna kapa se obično povećava iz sledećih razloga: a) Sve je veći unos nektara od biljaka koje sve više cvetaju kao i od dohranjivanja od strane pčelara. b) Lošije matice ne nose odgovarajuću količinu legla i pčele lageruju med u prostor koji nije zanesen. c) Loše saće koje ima dosta loših ćelija u koje matica neće polagati jaja, pčele će napuniti medom. d) Kašnjenje pčelara u proširivanju legla, kao i u dodavanju medišnih nastavaka i polunastavaka.
 Povećanje medne kape u periodu do početka paše je loše iz sledećih razloga: a) Otežava izlazak odnosno prelazak pčela u medište.b) Povećava blokadu, gomilanjem meda u plodištu i samim tim smanjuje prostor za razvoj legla.c) Pojačava nagon za rojenje. d) Manje meda za cedjenje jer deo ostaje u plodištu.
Da bi negativne strane povećanja medne kape pred pašu otklonili neophodno je: a) Uzimati ramove sa medom i dodavati satne osnove.b) Otvarati zatvoren med u mednim vencima. c) Okretati pojedine ramove sa leglom za 180 stepeni. d) Prevešavanjem ramova, izvlačenjem odredjenih ramova u medište ali se iz njih ne treba cediti med već ostaviti pčelama za zimsku hranu.e) Često vršiti zamenu tela kod nastavljača.
Za dobro zimovanje pčela potrebna je medna kapa sa što većom količinom meda, odnosno sa što je moguće debljim mednim vencima. U paši, za razliku od zime potrebno je da bude što je moguće tanji medni venac, odnosno što veći broj ramova na kojima nema mednog venca. Košnice koje imaju duboke ramove dobre su za formiranje zimske medne kape ali imaju problema u paši i izazivaju pojačano rojenje pčela. Košnice koje imaju plitak ram dobre su za pašu zbog velikih mogućnosti manipulacijom nastavcima pa samim tim i mednom kapom, dok su loši za formiranje debele zimske medne kape.
Nošeni željom da se postojeća situacija sa mednom kapom kod odredjenih tipova košnica prilagodi potrebama pčela u toku zime i u toku paše, pčelari su dali odredjene ideje kako to izvesti. Pokojni Ivan Vener je u tehnologiji pčelarenja LR košnicom uveo polunastavak kao pokretnu mednu kapu. Suština je zazimljavanje u jednom telu koje služi za plodište i sa jednim polunastavkom podbačenim ispod tela, koji predstavlja pokretnu mednu kapu. U avgustu i septembru med iz polunastavka pčele premeštaju u telo i time obezbedjuju dobru zimsku zalihu hrane. U ranom prolećnom razvoju pčele iz polunastavka prenose preostali med i tako stimulišu razvoj. Oko 1. aprila polunastavak se podiže iznad tela odvojen matičnom rešetkom. Unosom ili prihranjivanjem se puni polunastavak koji se ne cedi već se početkom avgusta ponovo stavlja na pod ispod tela da bi pčele prenele med.
U «Pčelaru» broj 5/2004 Vlado Hunjadi je pisao o okretanju rama kod AŽ košnice za 180 stepeni u cilju pravilne izgradnje novododatih satnih osnova, ali i zbog burnog prolećnog razvoja. Kada se ram sa medom okrene za 180 stepeni, pa med dodje dole a prazan prostor gore, pčele će odmah prenositi med, širiti leglo gde se stvara osećaj paše. To isto se u prolećnom razvoju može uraditi sa celim telom ( podjenako može LR i DB primedba M.Š.). Posle pričvršćivanja ramova plodišno telo se okreće za 180 stepeni. «Prilikom ovog zahteva, situacija u košnici dolazi u fazu kada satonoše zauzimaju mesto donje letvice rama, a donje letvice postaju satonoše. Tako okrenuta košnica imaće veoma povoljne uslove za buran prolećni razvoj ( dole puno, gore prazno ). Kod klasične zamene nastavka dolazi do razbijanja gnezda ( legla ), što je ovde izbegnuto. Nakon sedam do deset dana košnicu bi trebalo vratiti u prvobitan položaj. Ako bi sledili svaki od nabrojanih koraka, bili bi smo prijatno iznenadjeni.»
Jedna od ideja pčelara ( identitet nije bitan ) koji pčelari sa DB košnicom je, da ramove tokom zime uspravi vertikalno i tako najveća koncentracija meda bude iznad. Znači pčelinje klube tokom zime kretaće se po ramu koji je sada uži a višlji i imaće mednu kapu užu ali deblju. Kosina ćelija nije od bitnog uticaja. Kad zima prodje ramove će ponovo vratiti u normalni položaj. Da bi to mogao ostvariti potrebno je da na plodište doda polunastavak i pregradnu dasku koja će suziti košnicu po dužini. Košnica će i dalje imati dvanaest ramova ali će dužina biti za 16mm vića od širine DB rama. Iza pregradne daske biće prazan prostor. Ram će se o pod košnice oslanjati u zadnjem delu na ušku rama, a u prednjem na horizontalno postavljenu letvicu ( jedna za sve ramove ). Negativna strana je znatno povećan rad ali znatno sigurnije prezimljavanje.

Van mreže Anto Dankić

  • Više od prijatelja foruma
  • *******
  • Poruke: 838
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Slavonski Brod, Jelas
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #9 poslato: Novembar 05, 2016, 20:13:05 »
Gosp. Šljiviću imam za vas jedno pitanje koje me pomalo muči. Pčelarim sa LR sa polunastavcima, napisali ste da se polunastavak stavlja preko MR na plodište oko 1. aprila. E sad ovo 1. aprila nemora da znači za sva društva već koliko su se razvila do tada. Pitanje je onda koliko društva moraju biti razvijena da bi se izvršila rotacija? Često se zna desiti da pčele ne žele preći u polunastavak iz nekog razloga. Druga stvar koja me također zanima je šta bi se desilo ako između plodišta i polunastavka nebi bilo matične rešetke. Po meni pčele bi opet radile mednu kapu u polunastavku i u zavisnosti od unosa spuštali je prema dole, moguće da bi čak u nedostatku prostora za leglo dio ćelija sa medom iz polunastavka prenjele višlje da oslobode prostor ili možda griješim?

Van mreže sljivic b miljko

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 263
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Globoder, Krusevac
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #10 poslato: Novembar 06, 2016, 19:55:01 »
Gosp. Šljiviću imam za vas jedno pitanje koje me pomalo muči. Pčelarim sa LR sa polunastavcima, napisali ste da se polunastavak stavlja preko MR na plodište oko 1. aprila. E sad ovo 1. aprila nemora da znači za sva društva već koliko su se razvila do tada. Pitanje je onda koliko društva moraju biti razvijena da bi se izvršila rotacija? Često se zna desiti da pčele ne žele preći u polunastavak iz nekog razloga. Druga stvar koja me također zanima je šta bi se desilo ako između plodišta i polunastavka nebi bilo matične rešetke. Po meni pčele bi opet radile mednu kapu u polunastavku i u zavisnosti od unosa spuštali je prema dole, moguće da bi čak u nedostatku prostora za leglo dio ćelija sa medom iz polunastavka prenjele višlje da oslobode prostor ili možda griješim?

Radi se o zazimljavanju sa jednim LR nastavkom, ispod koga je polunastavak. Ako 01.aprila u jednom LR nastavku ne bude razvijeno da može da se zamene mesta  takvo društvo neće vredeti ništa.  Polunastavak ide preko matične rešetke da matica ne bi zalegala u polunastavku. Ako bi se sklonila Matična rešetka matica bi zalegala  u polunastavak možda ne u svim ramovima ali dosta ramova biće zaleženo i nebi bilo klasične medne kape. Medna kapa se sada puni voćnim medom ali i sirupom od dohranjivanja i taj med se ne cedi. Taj med ostaje za zimu. Pčele neće preći u polunastavak ako je društvo slabo ili nema unosa ili je hladno ili su satne osnove. datum prvi april nije svuda isti ali radi se o periodu od nekoliko dana ( 5-6 )posle početka cvetanje šljive džanarike. Ako bi se polunastavak brzo ispunio, recimo krenula dobra paša, onda ide nastavak kako bi ga pčele punile.

Van mreže Anto Dankić

  • Više od prijatelja foruma
  • *******
  • Poruke: 838
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Slavonski Brod, Jelas
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #11 poslato: Novembar 06, 2016, 20:30:57 »

Radi se o zazimljavanju sa jednim LR nastavkom, ispod koga je polunastavak. Ako 01.aprila u jednom LR nastavku ne bude razvijeno da može da se zamene mesta  takvo društvo neće vredeti ništa.
Što znači dovoljno razvilo, da su popunile sve ulice, da više nema mjesta za novo leglo,....

Van mreže sljivic b miljko

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 263
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Globoder, Krusevac
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #12 poslato: Novembar 07, 2016, 08:18:23 »

Radi se o zazimljavanju sa jednim LR nastavkom, ispod koga je polunastavak. Ako 01.aprila u jednom LR nastavku ne bude razvijeno da može da se zamene mesta  takvo društvo neće vredeti ništa.
Što znači dovoljno razvilo, da su popunile sve ulice, da više nema mjesta za novo leglo,....
Pošto se radi o tehnologiji pokojnog Ivana Venera prvo da prenesem njegova izlaganja. On kaže da se zamena nastavka i polunastavka vrši oko 01. Aprila i da tada u nastavku ima 6 rama sa dosta legla pa je vreme za proširivanje. Time se dalje razvija leglo u nastavku a pčele sklanjaju med i troše zajedno sa cvetnim prahom. On je to dao kao neki prosek koji se razvija na bazi zimskih zaliha. Sa ovom zamenom počinje stimulativno prihranjivanje. Ovaj broj od 6 ramova sigurno nije za poredjivanje sa martom iz 2016. Godine kada su skoro svi pčelari imali nenormalno veliki razvoj i nenormalno jaka društva. Ta informacija se dobija od svih pčelara sa svih strana. O brojkama ne treba ni govoriti jer su neverovatne. To je Vener pisao u njegovoj knjizi.
Moje mišljenje vezano za ovo proširivanje u načelu se svodi da se treba izvršiti sa početkom podsticajnog prihranjivanja a ono je datumski u pojedinim godinama različito. Proširivanje u smislu dodavanja nastavaka ili polunastavaka za med vrši se po pravilu: „Kad pčele zauzmu krajnje ramove sa unutrašnje strane treba dodati nastavak ili polunastavak“ Za neka detaljnija saznanja treba proučiti varjante pčelarenja po Ivanu Veneru.

Van mreže sljivic b miljko

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 263
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Globoder, Krusevac
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #13 poslato: Novembar 07, 2016, 08:22:02 »
Još nešto o zameni saća:

Dobar članak p zameni saća nalazi se u knjizi „Tehnologija proizvodnje pčelinjih proizvoda“ od Krivcova i Lebedeva. Članak pod nazivom „Izgradnja saća i tehnologija dobijanja voska na pčelinjacima“  daje mnogo naučnih saznanja, tabela izračunavanja i slično vezano za temu. Ja ću citirati sa strane 57: „Neposredna višegodišnja posmatranja NII ( Naučnog instituta )za pčelarstvo, su pokazala da pčele iz društava sa pretežno starim tamnim saćem sakupe 40-47%manje meda od društava sa kvalitetnim saćem.
Na 58 strani stoji „Pčelari moraju uveka da imaju na umu, da je blagovremena zamena staroga saća mladim saćem osnova gajenja jakih i zdravih pčelinjih društava. Poznato je, da korišćenjem kvalitetnog saća dozvoljava razrešenje sledećih krupnih problema praktičnog pčelarstva:
-   Kod ćelija mladog saća ishrana larvi je na višem nivou, što omogućuje da se razviju krupnije i životno sposobnije pčele;
-   Korišćenje mladog i kvalitenog saća snižava gubitak energije kod pčela na stvaranju povoljnih uslova za intenzivnije nošenje matice i za pripremu saća za smeštaj nektara, koji pčele unose u košnicu;
-   Kod svetlog saća gnezdo legla je manje zaraženo plesnima, askoferozom i varatozom, a same pčele su manje zaražene nozematozom;
-   Pri intezivnoj obnovi dela gnezda sa leglom uvećava se zdravstveni efekat lečenja truleži i askoferoze i uvećava se dobijanje voska na pčelinjaku;
-   Svetlo saće kvalitetnije se dezinfikuje ( sa većim efektom ) i sa manjim utroškom sredstava i rada;
-   Svetlo saće je manje izloženo voštanom moljcu u procesu čuvanja;
-   U svetlom saću med sporije ukišnjava i kristališe se tokom zime, a kao posledica ovoga umanjuje se proliv pčela, njihovo slabljenje i stradanje društava;
-   Med iz svetlog saća uvek je boljeg kvaliteta ( manje je toksičan i manje radioaktivno zagadjen);
-   Korišćenje kvalitetnog saća u gnezdu pčelinjeg društva tokom godine omogućuje da se njegova produktivnost uveća za 40-47%.“

Članak ima ukupno 30 stranica pa ko želi može više da pročita.

Van mreže sljivic b miljko

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 263
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Globoder, Krusevac
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #14 poslato: Novembar 07, 2016, 20:25:31 »
 Evo još jednog objavljenog članka:

LETO – VRATA KOŠNICE


          Leto na košnici treba da omogući brz i lak ulaz i izlaz pčela u košnicu, dobru ventilaciju i laku odbranu od neprijatelja. Leti treba da  je širom otvoreno a zimi prilegodjeno dobrom dotoku kiseonika i da spreči ulazak miševa. Gornje leto je poželjno a poletaljku svesti na minimum uz dodavanje dasaka ispred leta za sletanje pčela u jakim pašama. 
           
           Kao što kuća ima vrata na koja se ulazi i izlazi, tako i košnica ima vrata za ulaz i izlaz pčela a to je leto. Leto još služi i za ventilaciju u košnici kada je to neophodno. Pčele ustvari koriste za leto svaki otvor koji je na košnici, često je to pukotina na dasci, a koja predstavlja najkraći put od legla do spoljne sredine. Pčele teže da razvijaju i odgajaju leglo u neposrednoj blizini leta kako bi tokom godine ( i leti i zimi ) imale najbolji mogući dotok kiseonika. Dotok kiseonika je veoma važan jer za potrošnju 1 kg meda pčelama je neophodno da potroše 0,982 kg kiseonika ( skoro 1:1 ) odnosno oko 5 kg vazduha. Pošto je leto otvor kroz koji mogu ući i tuđe pčele u potrazi za hranom odnosno medom, pčele na letu organizuju odbranu. Odbranu organizuju tako što postavljaju pčele stražarice ( starosti oko 18 dana ) koje se kreću u predelu leta i nedozvoljavaju ulazak tuđih pčela. Tuđa pčela može da uđe samo ako dolazi sa punim tovarom. Ova zaštita ili odbrana odnosi se i na druge neprijatelje poput osica, leptira ( mrtvačka glava ), miša ( u aktivnoj sezoni ), guštera, stršljena i slično. Generalno pčele se drže nekog svog pravila: „Ako je otvor na košnici takav da one mogu da kroz njega prodju, one organizuju odbranu postavljajući stražu. Ako je pak otvor mali da pčele ne mogu da prodju ali mogu da prodju drugi neprijatelji kao što su mravi, razne druge bubice i slično, onda pčele otvor zatvaraju propolisom“. Pošto je za pčele od izuzetne važnosti odbraniti svoju košnicu, onda je važno razmotriti pitanje poletaljke za svako leto. Činjenica da se pčele jednostavnije brane od napada drugih pčela ( tudjica ) ako je poletaljka površinski manja ili je uopšte nema, dok je otežano kod velikih poletaljki. Loša strana velikih poletaljki je zauzimanje prostora prilikom seljenja, kao i kraći vek trajanja zbog izloženosti kiši i snegu. Pozitivna strana je olakšan ulaz pčela u periodu jake paše kad je pojedinačni unos po jednoj pčeli veliki pa one teško sleću i padaju ispred košnice. Iz tog razloga mislim da poletaljka na letu treba da bude svedena na minimum od nekoliko santimetara a ako košnica ima gornje leto na njemo poletaljka ne treba. Za jake paše pčelar može nasloniti na ulaz u košnicu parče daske kao poletaljku koja će pomoći pri sletanju pretovarenih pčela. Ovu dasku možemo iskoristit i za orjentaciju pčela kod dodavanja spoljnih skupljača cvetnog praha. Pčele se kod postavljanja dasaka orjentišu da u košnicu ulaze nešto iznad koso postavljene daske. Ako dodajemo spoljni sakupljač cvetnog praha, leto će se pomeriti za nekoliko santimetara na više. To utiče na dezorjentaciju pčela i korisno je ponovno naslanjanje dasake na sakupljač jer će se ponovo orjentisati da ulaze u košnicu prema vrhu daske ( gde je leto skupljača ) i neće biti dezorjentacije. Sada dolazimo do razmatranja potrebe za gornjim letom. Mišljenja o gornjem letu kako medju naučnicima tako i medju pčelarima su podeljena. Dok se jedni zalažu za gornje leto drugi su apsolutno protiv. Ja sam medju pčelarima koji smatraju da je bolje da košnica ima gornje leto. Ako se vratimo na početak i tvrdnju da „pčela koristi najkraći put od legla do spoljne sredine“ onda je jasno da postojanjem gornjeg leta pčeli je dat još jedan put, odnosno izlaz do spoljne sredine a koji je za deo pčela kraći i koji će one više koristiti. Odmah se postalja pitanje: „Da li to znači da bi još neko leto na košnici bilo još bolje za rad pčela“? Moj odgovor bi bio „Da, ali veći broj leta komplikuje radove koje pčelar treba da obavlja posebno kod seljenja pčela, pa iz praktičnih razloga ne treba povećavati broj leta“. Ponovo treba postaviti novo pitanje: „Da li, kad i kako će gornje leto pomoći pčelama u njihovom životu u košnici“?  U davanju odgovora navešćemo nekiliko situacija. Sama činjenica da u toku paše deo pčela koristi donje a deo gornje leto navodi nas na zaključak da one to koriste zato što im to više odgovara jer je kraći put do spoljne sredine. Kod visokih temperatura, i na jednom i na drugom letu ima pčela kojie ventilacijom pokušavaju da snize temperaturu. Kod zimskih pročisnih izleta ako su pčele zbog granične temperature u dilemi „da li izaći ili ne“?, postojanje gornjeg leta kao toplije zone ( gore uvek toplije ) omogućava im izlazak na pročisni let. Ako u toku zime dodje do delimično umiranja pčela koje padajući na pod zatvaraju donje leto, postojanje gornjeg leta im omogućava siguran dotok svežeg vazduha odnosno kiseonika. Isto važi i ako se donje leto zatvori ledom od otopljenog snega. Gornje leto na plodištu ima uticaj i na raspored hrane u plodištu. Ako nema gornje leto pčele gomilaju med iznad klubeta stim da je jedan deo u prednjem delu rama dok je venac najtanji na sredini i ako bude probijen pčele radije kreću napred za ono malo meda ( napred zbog bližeg dotoka kiseonika ). Ako na košnici ima gornje leto pčele će udaljiti med od njega pa će venac da bude takav da je glavnina zaliha skocentrisana pozadi i kod eventualnog probijanja venca,  pčele će se kretati od prema pozadi i neće doći do stradanja dok god ima meda na tim ramovima. 
          Dobra ventilacija u košnici je izuzetno važna. Tokom zime pčele trošeći med oslobađaju vodenu paru i ugljen-dioksid. Vodena para kao lakša, kreće se naviše, i u dodiru sa hladnom poklopnom daskom, medom i ramovima, kondezuje se u kapljice vode koje padaju na klube, ili po saću i izazivaju buđanje. Da se to ne bi desilo, u gornjem delu košnice treba da postoji otvor, kroz koji će vodena para da izlazi. Dovoljno je da to bude sasvim mali otvor, obično 2-3 cm npr. gornje leto. Na taj način svež vazduh će ulaziti na donje leto a vodena para, s obzirom da je lakša, izlaziće na gornje leto. Ako je pčelinjak na takvom mestu, pored reka i jezera, gde ima puno isparavanja, pa je velika vlažnost vazduha  može se desiti da vlažan vazduh iz spoljne sredine ulazi u košnicu. Košnice na takvim mestima ne treba da imaju gornje leto. Što se tiče letnje ventilacije ili ventilacije u toku paše stanje je sledeće:  Ventilacija u košnici je od izuzetog značaja u trenutku kada u košnici ima veliki broj kućnih pčela i velika količina unetog nektara sa visokim procentom vode. Dobra ventilacija olakšava isparavanje vode iz meda, a sprečava pojavu nagona za rojenje. Iz tog razloga neophodno je leta širom otvoriti pomeranjem letvice, otvoriti pomoćna leta ako ih ima, a ako ih nema, povući jedan nastavak nekoliko santimetara unazad. Sa prvim dodatim medištem letvica na letu se pomera a vraća se polovinom septembra kada preti ulazak miša u košnicu. Pomeranjem letvice pčelama je omogućeno da obezbede strujanje odnosno ubacivanje vazduha direktno u svaku ulicu što je velika prednost u odnosu na košnice koje nemaju pokretne letvice na letu. Ako se vratimo na glavnu funkciju leta na košnici a to je otvor za ulaz pčela, onda je važno da  u paši leto bude širom otvoreno. Na jakim pčelinjim pašama pčele nastoje da što je moguće brže istovare doneti tovar i vrate se za novi kako bi ostvarile što je moguće više letova. Nama pčelarima ta činjenica ide u prilog jer ostvarivanjmem više letova, pčele će doneti veću količinu nektara. Da pčele ne bi gubile vreme kod ulaženja i izlaženja neophodno je pčelama omogućiti direktno izlaženje i ulaženje u svaku ulicu prema njihovim potrebama. Pomeranjem letvice pčelar može odmah neposrednim opažanjem da primeti bolji ( energičniji i masovniji ) rad pčela.
           Pokušavajući da pomognu pčelama i skrate im put od paše do medišta pčelari često prave leta na medišnim nastavcima. Pčele neće koristiti leta na medišnim nastavcima zato što pčele koriste najkraći put od legla do spoljne sredine. One bi koristile ako bi u medištu bilo leglo što je apsurdno osim ako je tu bilo pomoćno društvo koje je pred pašu spojeno. Ovo iz razloga što pčele koriste najkraći put od legla do spoljne sredine a ne i od medišta. Drugi razlog da se na medišne nastavke ne postavljaju leta je ponašanje pčela prema lagerovanju meda. Pčele ne lageruju med blizu leta iz bezbednosnih razloga odnosno njihovim instiktom one med lageruju tako da bude što je moguće dalje od leta tj. od potencijalnih kradljivaca. Ovo može da ima za posledicu manje meda na ramu i prazan deo ramova koji su bliže letu na medištima što svakako ne odgovara pčelaru, zbog angažovanja većeg broja ramova za istu količinu meda.
             Na leto košnice tokom zime mogu da udju rovke i miševi. Da se to ne bi desilo, sa završetkom sezone u septembru treba postaviti zaštitu od njih. Obično se stavljaju češljevi, ali oni predstavljaju smetnju pčelama pri unošenju polenovog praha, i pri iznošenju mrtvih pčela iz košnice. Zato je umesto češljeva mnogo bolje na leto prikucati horizontalni lim, po visini 5 mm, što sprečava ulaz miševa, a ne predstavlja smetnju pčelama. U predelima gde duvaju jaki vetrovi, tokom zme na poletaljku treba staviti kosu daščicu kako vetaar nebi duvao direktno u košnicu a pčelama omogućen izlazak prema potrebi.