Podcenjivana u nekim zemljama kao slabo kvalitetan med,a u drugim hvaljena kao poslastica,medljika je dugo bila predmet diskusije među pčelarima.Davno je poznato da medljika nije pogodna hrana za prezimljavanje pčela.Šta je ustvari medljika,kako i zbog čega je pčele skupljaju ?
Medljika je slatka lučevina nekih insekata,a sakupljaju je pčele,naročito kada nedostaju izvori prirodnog nektara.Često se smatra da je
medljika nepoželjan sastojak cvetnog meda.Kaže se uglavnom da je tamne boje i da ima jak miris na melasu.Za medljiku se obično kisli da je med slabog kvaliteta i da se može koristiti samo u pekarskoj industriji.
Medljika međutim može da bude raznolika,kao što su različite vrste nektara koje pčele sakupljaju.Ne samo da insekti koji se hrane na
različitim biljkama proizvode različite vrste medljike,nagoni različite vrste insekata koji se hrane na jednoj istoj biljci,proizvode medljiku
različitog sastava.Medljika nije uvek ni tamne boje,niti uvek ima jak miris.Nailazi se i na medljiku svetle boje i sa ukusom cvetnog meda.
Insekti koji proizvode medljiku hrane se biljnim sokom biljke na kojoj žive.Njihova su usta podešena da probiju tkivo biljke i da iz njega sišu biljni sok.Ustvari,insektsamo delimično konzumira sok iz biljke direktnim usisavanjem.Ovi insekti imaju u ustima posebnu cevčicu,kroz koju iz pljuvačke ispuštaju encime u tkivo biljke.Ovi encimi nadražuju biljku da luči slatki sok,ali isto tako pomažu spravljanju složenijih šećera.
Razne vrsta insekata nalaze hranu na različitim delovima biljke,mada su najveći proizvođači medljike oni insekti,koji sok crpe direktno iz
tkiva like.Lisne vaši su najizdašnije u lučenju medljike,a nalaze se na hrastu,bukvi,lipi,topoli,vrbi,javoru i nekim voćkama.Lisne vaši žive i
na četinarima,tako se,zahvaljujući njima zabeleže obilni prinosi medljike u Sloveniji.
Osim lisnih vašiju bezbroj drugih insekata luče medljiku.Svi su oni osposobljeni da usišu velike količine soka,da iz njega ekstrahiraju
neophodne sastojke,a da suvišne materije naglo izbace i tako spreče da postanu stvrdnuti izmet.Kada su biljne vaši suviše namnožene
može se videti kako je lišće i stablo obloženo medljikom,pa je čak ima i na zemlji pod drvetom.
Neposredno posle izlučivanja medljika je bezbojna,ali pod uticajem vazduha dobija svetlo smeđu boju.Jedan stepen obojenosti sigurno
dolazi od prašine i prljavštine.Ove supstance ne utiču samo na boju,nego i na ukus medljike.Medljika prosečno sadrži 5-18 % suve materije odmah posle izlučivanja,ali pošto kapljice očvrsnu,suve materije rastu i do 35-50 %,pa i više.Stepen isušenosti utiče na zrelost meda u procesu pretvaranja medljike u med.
Hemijski sastav medljike se znatno razlikuje od cvetnog nektara.Razlike uglavnom nastaju zbog prolaska soka kroz creva insekata.
Medljika tako uvek sadrži encime pljuvačnuh žlezda i creva.Invertaze,dijastaze,peptidaze i proteaze su identifikovane u medljici,a ovi
encimi su uzročnici postojanja razlika u medljikama,naročito postoji razlika u spektru ugljenih hidrata.
Sadržaji šećera znatno variraju.Saharoza je predominantan šećer u biljnom soku i ona se u crevima insekta razlaže u priličnoj meri.Zato
su u medu,prerađenom od medljike,glukoza i fruktoza najčešće prisutne u velikim procentima,prem nekim merenjima u proseku fruktoze
31,8%,glukoze 26,08%,saharoze 0,8%.
I drugi šećeri se nalaze u medljici.Identifikovani su:rafinoza,melecitoza i maltoza.Povremeno je utvrđeno prisustvo trehaloze
i fruktomaltoze.Od ostalih šećera utvrđeni su:melibioza,manoza,ramnoza i stahioza.Ukazano je da su neki od ovih šećera otrovni za pčele,kao rafinoza i melibioza.
Medljika može da sadrži i fosfate šećera,ili šećerne alkohole:inositol i sorbitol.
Da li će pčele skupljati medljiku,zavisiće ne samo od drugih izvora nektara,nego i od količine i kvaliteta šećera u medljici.
Medljika sadrži i znatan broj azotnih komponenata.Sadržaj azota u medljici varira od 0,2-1,8% suve materije.Od ovoga su 70-90%
amino kiseline i amidi.Izvestan broj drugih komponenata su tipični za medljiku:organske kiseline kod mnogih,limunska i jabučna skoro kod
svake,ćilibarna,fumarna i isolimunska kiselina su ponegde identifikovane.
Medljika redovno sadrži mineralne soli:kalium,hlor i sumpor.Identifikovani su i nitrat i amonijak
Tvrdi se da prisustvo mineralnih soli slabi hranu za prezimljavanje.Medljika je NEPOGODNA za zimsku ishranu pčela-zbog sadržaja
dekstrina.
Obradio M.M.
Literatura:American Bee Journal.
Richard D.Feel-Roger A.Morse
Cornell University Ithaca,New York