Konačno zaokret u pravom smeru....
Hvala Nenade na konkretnim stvarima..
Ma da. Tu je bilo nepotrebnih sletanja s puta, a ja sam tome sklon, hahahaha.
uzrok je mala (čitaj nedovoljna) količina kvasaca...
Ljudi često nepotrebno strahuju od novotarija, poput selekcionisani kvasaca. Dakle, to su kvasci živi, zdravi i iz istog roda, kao i oni na ljusci groždja, samo što je, kao kod matica
, izvršena selekcija na odredjene karakteristike.
Kada se dodaju manje količine od optimalnih, dešava se upravo ono što i tebi. Kvasci se razmnožavaju, ali postizanje potrebne količine ćelija, da bi se pokrenula burna fermentacija, traje duže, što otvara put drugim mikroorganizmima da u toj, veoma hranjivoj sredini potraže svoju šansu. A čim se kvasci razmašu, onda oni drže banku...
Početna ideja je bila da se stvori napitak uz korišćenje tehnologije dostupne vikinzima, na maloj količini čisto da ne bude velike štete ako ne uspe, ali je očito da imam još puno da učim o fermentaciji...Samo još razjasni kako da u vrenju temperatura ne prelazi 20 stepeni...Inače fermentaciju radim u podrumu zgrade, gde je temperature za sad prilično stabilna (al neizmerena)...
E moj Borise, kad bi ti rekao kako da održavaš temperaturu, ti bi me istukao...
Upravo zbog tih muka, prestao sam da pravim bela vina. Poslednje što sam radio je bilo u prostoriji presvučenoj stiroporom iznutra i klima uredjajem uključenim na 14 celzijusa. I to je OK, ali velika zafrkancija za 100L vina, koliko za svoje potrebe spravljam. Kad je klima, zbog ušteda
premeštena na drugu prostoriju ja sam odustao od belog...
Vidi, možda neka viša temperatura neće škoditi medovini, a naročito jer imaš nameru da je začinjavaš. Naime, na višim temperaturama vrenja, estri ( mirisi ) iz groždja lakše isparavaju
i vino gubi neke mirisne note. Sa medovinom nemam iskustva.
Za cilj bi trebalo dobiti poluslatku ili slatku medovinu, ne nužno i bistru, od suncokretovog meda. Kako se navodi u meni dostupnoj literaturi medovina poreklom iz suncokretovog meda nema specifičan već neodređen ( ali ne neprijatan) ukus, u daljnjim pokušajima bi dodavao kojekakvo lekovito bilje kako bi krajnji rezultat bilo alkoholno piće malog procenta alkohola sa očuvanim svojstvima meda, pitko, prijatnog ukusa, bez oporosti i kiseline, pomalo "lekovito"...Sve pod formom najbolje iz prirode za odabrane prijatelje...
E sad, oko ovih "nesuvih" varijanti nemam mnogo iskustva, ali generalno gledano, tu se javlja problem čuvanja. Naime, često ćeš doći u opasnost da se preostali kvasci ( a uvek ih preostane ) probude i reše da malo ručkaju. Posledica uopšte ne mora biti sasvim loša. Loše može biti to što će se medovina zamutiti, a dobra strana često bude ta da postane "frizante", "proseco", ili što bi rekli, malo penušava. Krajnje nepovoljna posledica, ali ne mora biti česta, je da se probude neki drugi mikroorganizmi.
Šta tu možemo učiniti?
Prva je varijanta da pri spravljanju koristimo malo jaču koncentraciju meda u rastvoru. Većina kvasaca, pa mislim i ovih univerzalnih, će izvršiti samoubistvo alkoholom, čim njegov sadržaj u medovini dostigne 13 - 14%. Neprevreli "šećeri" će ostaviti sladak ukus medovine. Za to nam je sasvim dobar odnos 25:75 u korist vode. Ovaj procenat alkohola je sasvim dobar za čuvanje vina ( medovine ) od kvarenja.
Druga varijanta je da se prilikom flaširanja doda još malo vinobrana i time spreče dalji procesi fermentacije. Mnogi se plaše vinobrana, smatrajući ga štetnim sredstvom, koje izaziva glavobolju. Po prof. Dr Slobodanu Joviću ( sada u penziji, katedru nasledio prof. Dr Aca Petrović ) vinobran je potpuno neškodljiv, neophodan za spravljanje i održavanje vina i bez straha ga treba upotrebljavati, naravno u propisanim količinama. Glavobolju izazivaju neke druge materije u belom groždju ( jbg. ne sećam se sad naziva, a da ne tražim ), koje se otklanjaju bistrenjem bentonitom.
U svakom slučaju, ako se primenjuje metod br.1, ja bih svakako dodao i malo vinobrana na kraju tihe fermentacije i to 5 do 10 grama na 100L medovine.
Konzervans nikako!
Medovinu čuvaj u pet flašama od VODE ( nikako od gaziranih/negaziranih napitaka i sokova, jer će poprimiti te mirise ) i to tako što ćeš, prilikom punjenja istisnuti vazduh do čepa i onda ga zavrnuti. Nek flaša bude malo spljoštena - bože moj. Za manje količine, kako kažeš, ne isplati se čepiranje u buteljke, jer će i ovako brzo planuti... Naravno, pre upotrebe u frižider.
Kada je medovina gotova, treba je probati i onako laički, na ukus, videti da li ima dovoljno kiselina. Znamo da ih med poseduje, ali ja nemam osećaj ni iskustvo, koliko je to u medovini. Svako vino, koje nema dovoljno kiselina, naziva se tupim i ne ostavlja bog zna kakav doživljaj i utisak u ustima, na nepcima...
Ako proceniš da bi trebalo malo dodati, upotrebi limunsku ili askorbinsku ( vitamin C ), a tek u nuždi vinsku, koja je dosta "grublja" od navedenih.
Ako medovina ima miris meda, koji si upotrebio, uspeo si 200%. A ti dalje začinjavaj po volji...
Ako nisam pomogao, valjda nisam ni naškodio.