Под одређеним условима, и уз строго дефинисана правила, можда се може разматрати употреба ових првенствено пластичних рамова, па и основа, на крају крајева. Треба бити отворен за нова сазнања.
Odluciti se za pcelarenje kosnicom rodna voja a nakon toga za placticne satne osnove je najblaze receno neozbiljno .
Ajde sad popo budi čovek...
SPOS predavači promovišu, prodavci na internetu i sajamskim tezgama krčme kojekakve otrovčine, koje ostavljaju rezidue u vosku ( + parafinu ). Pčelari prodaju takav poluvosak, sve sa reziduama proizvodjačima SO, od kojih se svi, u najboljem slučaju, izjašnjavaju da u SO ima parafina onoliko, koliko su oni otkupili u voštanim pogačama, hahahaha
Proizvodjači raznih tečnosti, zamenili su staklenu ambalažu ( recimo za mleko, min. vodu itd ) PET ambalažom, ili nekom drugom prehrambenom plastikom. Koliko ta ambalaža ostavlja "tragova" u upakovanom artiklu? Neki tvrde - ništa.
Ulaganje u pčelarstvo nije malo. Što bi rekao Nešković, za 50 RV košnica treba preko sto kila SO ( ne znam odakle mi 200 kg? Ako ih ide 18 u kg, onda je to 111,11 kg ). To nije malo novca. Ako te osnove sadrže neke otrovčine, što ja ni na koji način ne mogu da utvrdim, ili imaju nepovoljan % parafina, štete mogu biti ogromne.
Naravno, ko ulaže veće svote, smatra da mu je važno da brže dodje do radiličkog ( mednog ) saća i "nema vremena" da čeka da pčele izvlače kompletno saće. Jer, za posao ( profi pčelarenje ) je bitno da se novac što pre oplodjuje i obrće.
Šta u takvoj situaciji raditi? Uzdati se u sreću sa voštano parafinskim osnovama, ili verovati u neutralnost prehrambene plastike?