Autor Tema: Прокоповићева настављавача са 3 и 4 наставка  (Pročitano 1385 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže Vojo Brstina

  • Domaćin foruma
  • *******
  • Poruke: 4407
  • Pol: Muškarac
  • 063/383-114 023/782-015
О Петру Прокоповићу данас се мало пише а он је први изумио кошницу са покретним рамовима.

Имао је различиту ширину плодишних и медишних рамова што значи да је први открио и ширину улица између рамова мада се то приписује свештенику Лоренцију Лангстроту који је рођен много година после Петра Прокоповића и Петрових настављача ( Лоренцио је рођен 1810 и имао је тек 4 године када је Петар имао своју кошницу настављачу са покретним медишним и плодишним рамовима. )...

Ево једног текста који је о њему написан на страници Савеза удружења пчелара Републике Српске:

http://www.suprs.info/2010/10/20/pored-groba-kosnica/

Pored groba – košnica

Postavio Dejan Ilić dana oktobar 20th, 2010


Velikani pčelarstva

Prilog je pripremljen na osnovu opširnijeg teksta čiji autor je  sveštenik i pčelar Miloš Antonić iz Vladimiraca (Srbija). Kompletan tekst može se pročitati na web stranici www.pcelarm.com




Petar Prokopovic

Životopis Petra Ivanoviča Prokopoviča je pun interesantnih činjenica i podataka. Rođen je 1775. godine u selu Matčenki, bivša Černigovska oblast, u svešteničkoj porodici. Završio je duhovnu akademiju u Kijevu i upisao se na vojnu akademiju. S obzirom da ga vojnički poziv nije privlačio (a i zbog bolesti) skinuo je uniformu i čin potporučnika pa se vratio roditeljima u rodno selo.

Godine 1799. kupio je tri hektara zemlje i počeo se baviti pčelarstvom. Dubio je klade, najviše u zimskim mjesecima, i od njih pravio košnice. Stalno je uvećavao svoj pčelinjak, ali 1801. godine izbio je požar i uništio mu sve. Ostalo mu je samo 10 rubalja i 32 kilograma meda. Živio je u zemunici, pravio je košnice i već 1805. godine imao ih je oko 300, tri godine kasnije 600, a poslije nekoliko godina čak 2.400 na 25 pčelinjaka! Hroničari su zapisali da je prosječan prinos u njegovim košnicama toga vremana bio šest kilograma meda i trećina kilograma voska.



- Bez obzira što nisam poznavao ni teoriju ni praksu iz oblasti pčelarstva, ja sam riješio polako ali sigurno uz moju jaku volju prema pčeli da svoj život posvetim što više pčelarstvu – pisao je Petar Ivanovič Prokopovič.

U tadašnjoj carskoj Rusiji pčelarilo se košnicama sa nepoketnim saćem. Pčele su ubijane da bi se došlo do meda. Prokopovič nije htio da ubija pčele pri oduzimanju meda nego je to činio na svoj način. Sa visokih i dovoljno prostranih košnica zvanih dubovina „bortinki“ dizao je poklopac i dugim nožem izrezivao med u saću, koliko je smatrao da smije da oduzme. Pri dobroj paši to je ponavljao više puta, ostavljajući dovoljno hrane pčelama.



Znameniti američki pčelarski pisac A. Root u svojoj pčelarskoj enciklopediji piše:

- Košnicu s pokretnim saćem je prvi konstruisao Prokopovič, koji je u svoje vrijeme imao veliki pčelinjak sa preko 10.000 košnica. I njegovi učenici (on je bio prvi osnivač pčelarske škole) imali su, takođe, mnogo košnica. Prokopovič je bio neobično vrijedan i darovit pčelar. Neki tvrde da je košnicu s pokretnim saćem prvi izumio Đerzon 1845. godine, koji nesumnjivo nema nikakvih prava na tu čast.

Prva košnica sa pokrentim saćem pojavila se 1814. godine, a Đerzon je tada bio star samo tri godine.

Godine 1814. svojom rukom napravio je košnicu od dasaka sa pokretnim saćem. Nazvao ju je „Petersburg“. Visina joj je bila 100, širina 50, a dubina 40 centimetara. Bila je podijeljena na tri (nekada četiri) odjeljenja. Dva donja su bila plodište, a gornje medište.

Petar Ivanovič Prokopovič je 1826. godine konstruisao i usavršio drvenu matičnu rešetku koja se i danas naziva „Prokopovičeva rešetka“. Bavio se ogledima i inovacijama u pčelarstvu: uveo je vagu na pčelinjaku, usavršio prevoz pčela na pašu i druge metode pčelarenja, vršio je selekciju, ispitivao i gajio medonosno bilje, istraživao i dijagnostifikovao pčelinje bolesti… Mnogo je pisao. Svoja pčelarska zapažanja zapisao je u 12 tomova pod naslovom „Zapiska o pčelah“. Zbog nerazumijevanja tadašnje carske Rusije ovo djelo nikad nije objavljeno, a poslije autorove smrti rukopis nije sačuvan. Ovaj pčelarski genije je u svom rodnom selu osnovao pčelarsku školu 1828. godine koja je dala značajan doprinos obrazovanju pčelara.

Umro je 1850. godine. Sahranjen je u lipiku nadomak pčelarske škole, a pored groba je postavljena košnica koju je on konstruisao.


Поздрав драгим пријатељима...
« Poslednja izmena: Januar 14, 2017, 16:41:07 od strane Moderator 2 »
Српска решења за препород српског пчеларства. Родна Воја, Еко Воја, РЕВ, Прелазни РВ и ЕВ наставци, Брстивар, Нозевој, Војвир.

Три века испред света...
Нека блиста српско пчеларство.