NASHI kruške nisu tipične evropske kruške (Pyrus communis) nego vode porijeklo od azijskih vrsta koje se prostiru u predjelima između Himalaja i Japana. Nastale su međuvrsnim ukrštanjima između P. pyrifolia, P.bratschneideri, P. ussuriensis i P celleryana. Za razliku od "evropskih" krušaka nešto su bujnijeg rasta i često izduženih mladara poput vinove loze, jako su rodne.
Njihov kvalitet nije ni blizu nivoa evropske kruške. Jedino mogu biti aktuelne sorte koje sazrijevaju ranije a najčešći vid konzumacije je da se dobro ohlade u frižideru. Nadprosječno su sočne i mogu poslužiti kao neka vrsta osvježavajućeg napitka. Na plantažama u Dubici gdje sam radio imali smo zasađeno i nekoliko stotina stabala NASHI sorti. Na mene nisu ostavile ni najmanje dobar utisak. Rijetko ko je bio zainteresovan da ih konzumira u izboru sa Viljamovkom, Butirom, Boskovom bočicom...U marketima su na dobroj cijeni zbog vizuelno atraktivnih plodova i male ponude. Čista egzotika. Imao sam par slika sa plantaža u Dubici ali nikako da nađem taj folder...
Sveto, na tvojim fotografijama je italijanska sorta evropske kruške Santa Marija. Moram te malo razočarati je ne spada u kategoriju "kvalitetnih"
. Kod nas se mnogo i rado gaji kao glavni oprašivač za Viljamovku jer jako dobro i redovno rađa i malo traži. U Italiji gdje je selekcionisana, njen udio ne prelazi 0,4 %.
Inače kruška nije posebno atraktivna za pčele. Ono što ih odbija je kaprilna kiselina, mada se i to razlikuje od sorte do sorte. Ista ta kiselina nalazi se i u kozijem mlijeku
.