Seme evodije je u Jugoslaviju 1970 godine doneo dr Erne Vice iz Mađarske, i tada je posejano na salašu Šandora Hevara u Temerinu, a u jesen 1972 su sadnice presađene u drvorede u Temerinu. Od gospodina Janoša Nemeša, pčelara iz Temerina su mnogi pčelari širom Jugoslavije kasnije dobili seme evodije, i on je u jednu svesku zapisivao kome je sve dao seme. I ja sam od njega dobio seme a tom prilikom mi je poklonio jednu teglu meda od evodije. U literaturi sam nalazio podatke da odraslo drvo evodije može dati i preko 30 kg meda.
Ono što mene zanima je podatak da postoje korejska i kineska evodija, i to se spominje u knjigama "Praktično pčelarstvo" Vojina i dr Dušana Todorovića i u knjizi "Moje pčelarske godine" Burine Hilmije. Gdin Burina, inače tuzlak, je na svom pčelinjaku zasadio preko 500 stabala evodije, a u svojoj knjizi pominje pčelara Dragomira Marjanovića iz Bijeljine, koji na svom pčelinjaku ima obe vrste, i korejsku i kinesku. Korejska ima cvet sličan zovinom (kasnije i on pocrveni) i cveta polovinom jula, dok kineska ima cvet crvenkaste boje i počinje da cveta početkom avgusta. U knjizi ima i slika njih dvojice između drvoreda obe vrste evodije, skeniraću je naknadno pa ću je staviti na forum.Nažalost, gdin Burina i gdin Marjanović više nisu sa nama, ali pretpostavljam da su zasadi evodije još uvek živi, pa ako ima forumaša iz tih krajeva, eto gde mogu potražiti seme evodije. Interesuje me da li su to zaista dve vrste evodije ili je to jedna vrsta gde se javljaju različita vremena cvetanja.
Pozdrav svima!