Juče sam odbacio 30 društava na suncokret (sa malim zakašnjenjem
, jer su košnice na paši već pune). Radili smo po onoj vrućini, koliko smo mogli i na kraju „bežanija“ pre vremena, više se nije moglo izdržati.
Ne mogu reći koliki je unos (nemam vagu), ali pčele već grade zaperke u zbegovima. Pogledao sam i nekoliko plodišta i legla gotovo da i nema, sve je puno nektara.
Bilo je malo naleta pčela na jednom pčelinjaku i nisam ništa premeštao i ujednačavao. Vrlo zanimljivo je da su i košnice koje su izgubile pčele pune. Obično su sa manje unesenog nektara.
Ispred košnica nema mrtvih pčela i to je „posledica“ ranijih uslova. Sa bagremca su slabo nosile nektara, ali je bilo izuzetno puno polena. Ranije je to stvaralo nevolje sa rojevim nagonom, a sada se vidi koliko je dobro za pčele. Prošle godine je u sličnim uslovima ispred košnica bilo toliko puno mrtvih pčela, da je izgledalo kao da je došlo do „trovanja“. Takođe su košnice bile pune nektara i meda. Naravno, nema reči o trovanju, jer je došlo do prirodnog osipanja pčela, što je normalan posledica ogromnog rada i napora i stanja pčela (raniji rad i uslovi u kojima su pčele bile).
Može se nešto reći i o agresivnosti pčela. Na samo 250 m rastojanja, na istoj tabli suncokreta, pčele se drugačije ponašaju. Jedan pčelinjak je u maloj „udolini“ i tu je nekako sparno i pčele koje su tu odranije su ljute, iako normalno rade (čak su i sve pojilice na ovom pčelinjaku).
One tek doseljene i postavljene do njih nisu uopšte napadale iako su tek otvorene. Tu je nekako sparno i zaklonjeno i verovatno to utiče da su pčele nešto ljuće.
Drugi pčelinjak je na uzvišenju, ima strujanja vazduha i nije bilo nikakave agresivnosti pčela.