Istezanje i srozavanje može biti nevolja koja može biti samo mala neugodnost i izgubljeno par ramova (kada pojavi veća “pukotina” na ramu ili izduže ćelije), a može dovesti i do grabeži (kada se vosak svali do donje letvice i poteče med). U svakom slučaju nije prijatno videti ovu pojavu u svojim košnicama.
Najčešća tumačenja su da proizvođači nešto “mute” i da satne osnove nisu napravljene od voska nego parafina. Sve to može biti stvarnost. Samo bi kolege pčelari trebalo da obrate malo pažnje i kako su obojene košnice i šta se dešava unutar košnice. Potrebno je znati koliko je društvo jako ili koliko je oslabilo. I najjače društvo u jednom trenutku privremeno oslabi, nakon vrlo jakih paša i velikog unosa, a time i smanjenja dužine života dela pčela nekog društva. Ovo je naročito izraženo krajem pašnog perioda. Tada se društva i prirodno svode na neku razumnu meru koja će smanjiti utrošak hrane tokom narednog perioda (prezimljavanja).
Nije mi namera da hvalim ili kudim te ljude koji se bave izradom satnih osnova. Pokušavam da budem umeren, koliko je to moguće.
Povod ovome što pišem je da su česti razlozi srozavanja (svaljivanja ili deformacije) saća zbog pregrevanja košnice i fotografije koje sam video na HPS forumu. Nadam se da kolega neće zameriti što sam ovaj slučaj, koji se desio na njegovom pčelinjaku kao primer iz kojeg se može videti jedan od najčešće mogućih uzroka srozavanja saća.
I primer koji navodi kolega Željko može biti takođe predmet rasprave: valja li saće ili ne. naravno, bilo je i bezbroj primera od ranije, ali sam se oslonio na neke najsvežije, jer ne mogu da tražim po forumima.
Ako uzmemo kao početnu pretpostavku da su satne osnove od
prirodnog voska i one mogu popustiti pod teretom meda. Na to utiče i način užičavanja rama (ili osnove – kod armiranja). Ranije je u pčelaru pisano o tome koliko
opterećenje se javlja kod rama koji je popunjen medom i praktično preopterećen, ali i
pregrejan. Način gradnje, ustrojstvo i raspored ćelija na saću je često uzor u mnogim oblastima. Ali i to ima svoja ograničenja i uglavnom su vezana za način hlađenja unutrašnjosti košnice.
Održavanje povoljnih uslova u košnici je uobičajena delatnost pčela. I obično se uspešno obavlja. Pčele to čine provetravanjem i unošenjem vode u različitim oblicima, čije isparavanje odnosi i prilično suvišne toplote. U određenim uslovima može doći do poremećaja u rashlađivanju košnice, tako da odrećen deo prostora bude izložen pregrevanju. Med u ramovima
prima previše toplote i u nedostatku izrazite temperaturne razlike slabo je predaje okolini. Priroda pčelinjeg voska je takva da u tim uslovima ne može podneti naprezanje i popušta.
Boja košnice može biti presudna u ovakvim prilikama. Ovih sučanih (i jako toplih godina) se lako mogla uočiti razlika koja postoji i kada su neke svetle boje u pitanju i koje se neznatno razlikuju u senčenju (nijansama). To se može osetiti i kada se rukom dodirnu dva nastavka iste boje ali različite osenčenosti (npr tamno žuta i svetlo žuta ili druge).
Navedeni primer koji je kolega Darko predstavio na forumu HPS pokazuje da je u pitanju vrlo
tamna boja košnice. U određenim momentima kada se košnica pregreva, dolazi i do refleksne reakcije pčela. One se hvataju u bradu. Na taj način žele da zaštite gnezdo (leglo) od pregrevanja. Time se takođe smanjuje hlađenje prostora, jer nema pčela u tim delovima koje bi uočile pregrejanost i započele posao na hlađenju unutrašnjosti (slično kao kod smanjenja brojnosti pčela u društvu usled iscrpljenosti ili gubitku pčela iz nekih drugih razloga). Često su te urođene i uobičajene reakcije pčela razlog da dođe do nekih neželjenih posledica po društvo.
Što se tiče nekih od prerađivača voska, a konkretno je reč o Laslu Karolju, mogu reći da njegove osnove koristim od 1998 godine. I nikada nisam imao problema zbog "viška parafina" ili nečeg drugog. Desilo mi se 2000-te godine, koja je bila takođe “vrela” da se sroza po jedan ram do samog zida u košnici, u dva polumedišta koji su bili tamno plave boje. Čoveka sam video dva puta u životu: prvi put kada sam odlučio da promenim proizvođaća satnih osnova i kasnije na jednoj skupštini društva, čiji sam član tada bio. Tako da nemam lični razlog da ga preterano hvalim.
Na slikama je jedan baš
prepun ram koji je ostao savim normalan. I nije jedini. Ni prošle ni ove godine nisam imao svaljenih ramova. Osnove su Karoljeve izrade.