ma ne ne
ja apsolutno zelim da radim sa tvojim preporukama, jer nisam nikad pisao i pricao sa vecim poznavaocem pcela od tebe, mozda su ti moja itanja malo cudna i neobicna, ali u mojoj porodici nikad niko nije pcelario pa je za mene sve ovo novo, mada su rezultati dobri. mlijec nisam razredjivao jer sam se dvaput zeznuom tj kad sam ubacio mlijec nakapao sam valjda previse vode i sva je kroz dno sprice izasla tako da nisam znao sta sam dobio. tj sve je teklo kroz otvor. inace najveci mi je problem taj prijem larvica, radio sam matice novozelandskom metodomi uvijek bi mi skoro primile sve larvice, medjutim ovde mi u prisustvu matice od ponudjenih 50 maticnjaka prihvate nekad deset nekad 15 sto je jako malo, pa uporno pokusavam to popravit. i mislim da nece ici dok ne savladam ovo sa mlijeci razredjivanjem. danas sam i primjetio da je jedno drustvo gdje sam mlijec vadio ostalo bez matice. pa cu morati da intervenisem, i to zamjenim, mada mi je u danasnjoj turi valjda sto je bez matice upravo to drustvo dalo najvise primljenih maticnjaka, ovo drugo sto koristim, imalo je maticu, ali sam nasao dole kod njega tri ili 4 maticnjaka, rekao bih da nije u rojevom po ponasanju pcela i kolicini maticnjaka, ali vidjet cu sta mi je ciniti sa njim, inace drustva su kao sto si mi rekao sasvim normalna ni prejaka ni slaba, bas za mlijec, i prilikom presadjivanja napunim im pola litra sirupa, i tako svaki dan. pozzz
Ne mislim da moraš raditi po mojim preporukama. I ja sam odstupio od preporuka mojih učitelja kada sam zaključio da može bolje. A drugo, upravo zbog toga da ne praviš greške i otežavaš sebi, pokušavam da te usmerim kako mislim da je najbolje. Što se tiče pitanja, nisu ni čudna ni neobična. Slobodni pitaj i napiši šta misliš, rasparavićemo sve kako dolikuje i potruditi se da nađemo najbolje rešenje. Nisam ja ništa zamerio ako razgovaraš sa nekim i on ti prenosi svoja zapažanja. Ne mislim da će time srozati moju „veličinu“ kao nekog „stručnjaka“. Ne snatram sebe nekakvim stručnjakom. Nakon par godina pčelarenja dobar pčelar (koji malo i gleda van kanti za med – hoću reći, vodi računa i o tome da je pčela živo biće) može zaključiti da je osnova i tajna u „ekonomskoj snazi“ pčelara. Mnoge stvari zamislimo, ali nemamo kintu da sve to ostvarimo.
Ali da ostavimo to po strani. Nije ti samo problem u tome kakav je mleč. U idealnim uslovima možeš kako hoćeš. Često nema tih idealnih uslova. Zato vodiš računa da ne pogrešiš u nekom od niza poslova i sitnica.
Kada naiđe ovakvo prohladno vreme, tada se vodi računa o svakoj sitnici. A mogu se dobiti dobri matičnjaci, u praktično svim uslovima.
Jedna od stvari o kojoj moraš voditi računa je da se ne ponašaju sva društva isto.
Ako radiš sa starterom poneke stvari su manje bitne, ali meni lično je održavanje startera naporno. Zamisli 5 meseci drndanja sa starterom: presipaj i dosipaj pčelu i ostalo. Zato je lakše koristiti sasvim normalna društva.
Jedna iz mnoštva tih sitnica, koje sam naveo je izgled obrađenih čaura, ali i odnos pčela prema njima. Taj odnos pčela prema čaurama zavisi od snage i raspoloženja društva. Neka društva mogu dobro odgajati matičnjake, ali relativno brzo počinju sa razgradnjom čaura. Pčele obrade čaure, čekaju neko vreme da ih matica zanese i kada ih ne zanese (a naravno, to se neće desiti jer je ispod rešetke – a i da je u tom nastavku nebi ih zanela), lagano ih razgrađuju.
Na fotografijama imaš niz čaura u postupku obrade i izgled kako izgleda razgradnja. Prva levo je u početnoj obradi, a druga je povoljno obrađena. Pčele svode „sirovu“ čauru do izgleda koji odgovara za zaleganje (posmatra sa s leva na desno). To je pravilan kružni otvor. Kako nema „legla“ u njoj, neka društva započinju razgradnju i to prvo proširivanjem tog otvora ili „pomeranjem“ otvora bočno u odnosu na prvobitni položaj. Na kraju ostaje samo jedno ispupčenje voska, jer otvor gotovo da nestaje. Takve čaure ja nazivam „ajkulicama“, jer pomalo podsećaju na glavu ajkule. Njih pčele slabije prihvataju (uglavnom ne prihvataju larvice koje se presade u ovakve čaure i zato ih odbacujemo). Ovo se dešava pri dužem stajanju čaura u košnici, a pri slabljenju paše ili u samoj obnovi i oporavku društva. Zato nije nevažno da čaure pri obradi ne stoje predugo. To je bitno i zbog toga, što bi dosta snažnija društva i u dostignutom stupnju oporavljenosti i obnove započela gradnju saća i uništila prilično čaura (ili sve njih). Društva koja dobro obrađuju „sirove“ čaure i potom im duže zadržavaju normalan oblik bolje prihvataju matičnjake na odgoj.
U drugom nizu su dobro obrađene čaure koje su odlične. Potiču iz različitih faza i situacija. Prva levo je nastala kao posledica primljene, a zatim odstranjene larvice. Društvo je dobro raspoloženo da odgaja matičnjake i ne uništava ovakvu čauru. Još jedan razlog što je ne uništava je sam oblik čaure, koji je takav jer je iz nje već vaćen mleč i pčele su je učinile „
prirodnijom“ svojom dodatnom nadogradnjom voskom. Poslednja čaura u tom nizu je nastala višestrukim vađenjem mleča i ima idealan oblik, koji pčele neće dugo da unište ili pokvare im oblik. Jasno je da se do idealnih čaura stiže vaćenjem mleča. Takve čaure sačuvam za najteže uslove odgoja matičnjaka. Sa ovakvim čaurama je najbolji prijem. To je jedna od caka dobijanja dobrih matica i u nepovoljnim uslovima. A to je najteže: odgajati dobre matice (ili matičnjake) u dužem periodu i bez prekida, bez obzira na vremenske uslove. Tako da sam kvalitet mleča za presađivanje, kao što rekoh nije osnovni činilac. Čak i ne utiče mnogo, koliko se to misli (ili tvrdi).
Što se tiče drvenih osnova, nisu nešto „reprezentativne“, jer je puno pravilnih „otišlo“ sa matičnjacima koji se prodaju, a ove je Biljana sam iseče od komada letvica običnim nožem. Ona ne čeka da se neko prenemaže i uradi to kako treba (mislim ne čeka da se ja „smilujem“ i uradim to). Bitno je da vrše funkciju. Imam sreće da ima dobru i vrednu ženu, koja mora povremeno i da improvizuje.
Ako otvor čaure nije sveden
na promer približan radiličkoj ćeliji (preveliki je i navodi pčele da je radilička larva u trutovskoj ćeliji), mogu prihvatiti larvice i potom ih odstraniti (ovo se može videti na slici gde su upoređena dve čaure – loša i dobra). Opet, kažem to zavisi od uslova u košnici i van nje.
Na fotografijama Dobro obradjene caure za maticnjake SL 2 i SL 3, može se videti koliko prirodno izgleda dobro obrađena čaura spolja i unutra. Nema tu idealno glatkih površina i pčele su je učinile „prirodnom“
stalnom nadogradnjom vrlo sitnih komadića voska, ali i
propolisa i to je vrlo bitno prilikom prijema. Jasno je da ovakva čaura može da se dobije samo višestrukim vađenjem mleča.
Iako je poruka preduga, ovo nije sve o čaurama, ali je sasvim dovoljno. Ako bi se moglo nazvati „tajnom“ o kojoj nisam primetio da je pisano, glavna „caka“ za dobijanje dobrih matičnih ćelija i siguran prijem larvica (a time i boljih matica ili mleča) je u višestrukom vađenju mleča i time stalnoj obradi čaura i dovođenju do prirodnog oblika.
O ovome što Jano radi, u narednoj poruci, ova je već preduga, ali sam se trudio da objasnim važnost prirodnijeg oblika matične ćelije u veštačkom odgoju matica (ili matičnjaka).
PS
I naravno, tu je čika Boža Petrović, legenda i velemajstor pčelarstva.