Poznato je da će svaki tečan med vremenom kristalisati,naročito na niskim temperaturama.Neke vrste meda kristališu još u saću,a druge ostaju
tečne za duži period,što uglavnom zavisi od vrste nektara koji pčele unose.Med koji je bogat fruktozom ostaje duže tečan.Med lucerke naprimer ,
sadrži veći procenat glukoze,pa će zato mnogo brže kristalisati nego druge vrste meda
Med se još sporije kristališe u toplim nego hladnim vremenskim uslovima.Med se uglavnom sastoji od vodenog rastvora fruktoze i glukoze sa manjim vrednostima nekih drugih supstanca.Fruktoza je obično zastupljena u većem procentu od glukoze i u proseku iznose:40 % fruktoze,
34 % glukoze, 18 % vode i 8 % drugih komponenata.
Glukoza,u prirodnom procesu,teži da se odvoji od vode i zbog toga dolazi do kristalizacije.
Nije još poznat neki način da se kristalisanje spreči,ili da se kristalisani med vrati u tečno stanje bez zagrevanja.Zato se s pravom može reći da uptreba pare,tople vode ili toplog vazduha može ozbiljno daošteti aromu i lekovitost meda,ukoliko se ne preduzmu ozbiljne mere predostrožnosti.
Ako prilikom zagrevanja temperatura raste suviše brzo ili se toplota zadržava suviše dugo,med će potamneti,a miris oslabiti.
Grejanjem,med gubi encime,vitamine i druge važne karakteristike.A osim toga,otopljeni med se može ponovo kristalisati.
Tečni med nema niti terapeutskih,a ni hranljivih vrednosti većih u odnosu na kristalisani med.
Kristalizacija je pored toga važan faktor za određivanje čistoće i kvaliteta meda.Zato se nameće obaveza pčelara za pokretanje kampanje za bolje informisanje potrošača o vrednostima kristalisanog meda.
Za one vrste meda koje imaju krupne kristale i zbog toga su neprijatne za jelo,postoje DVA načina da se ovako kristalisani med preradi u
kremastu masu.
Po PRVOM,kristalisani med se MUTI dok masa ne postane fina kao krem.
Po DRUGOM,odmah posle ceđenja,u med se doda oko 20 % kristalisanog meda sa vrlo sitnim kristalima.
Ovakva mešavina se ostavi na toplo mesto dok ne pređe u polučvrsti,fino kristalisani med.