Neko nepisano pravilo je da kada orah izmrzne i pocrni, da je i sa bagremom gotovo. To je problem ranog razvoja pupoljaka.
Veće su šanse da se oporavi kasni bagrem. Jedne godine (mislim da je to bilo 2002.), kod nas u okolini Obrenovca nije bilo roda ni bele šljive (džanarike), a da ne govorim o drugom voću. Kada sam odselio u Srpski Itbej na suncokret, tamo su se stabla voća lomila od roda. Kako se puno drvoreda voćki nalazilo relativno blizu asvalta, kamionom, kroz selo se moralo voziti u cik-cak, da ne lomimo grane.
Meštani su mi rekli da su kod njih te zime temperature padale i do -27 i da je vegetacija kasnila. Tako da se rod održao.
Slično se može desiti i sa kasnim bagremom i da obnovi pupoljke, jer ih je mraz oštetio u ranoj fazi cvetanja. Ovde gde su resice već prilčno velike, biće štete, ali se to ne može odmah videti.
Neke resice budu na drvetu par dana i ne primeti se da su izmrzle. Kada se lagano povuče izmrzla resica sa pupoljcima bagrema lako se odvoji od grane. One koje nisu izmrzle su dovoljno jake da povlače i savitljive grane.
Tako da ćemo tek videti posledice za nekoliko dana.