Presađivanje jajeta sam pokušavao pre oko 30 godina i nije mi se baš „dopalo“. To je težak i nesiguran posao. Može poneki matičnjak i da uspe, ali u principu mislim da to nema smisla raditi.
Presađivanje „na suvo“ ne zahteva jače odgajivačko društvo, ali izolator mora biti tako „podešen“ da larvice na prvi pogled izgledaju kao da su mnogo starije no što u stvari jesu. Ovo se postiže izolatorom koji hoće (i može) da se „širi“ a ne koji ima toliko legla koje jedva održava. Tada su i najmlađe larvice obilno hranjene (ovo se uoči kod nekog društva koje nije duže odgajalo leglo i prvo leglo „pliva“ u mleču).
Presađivanje „na suvo“ se koristi kada nemaš mleča, da bi dobio mleč za presađivanje. Ovaj način presađivanja neke kolege preporučuju da bi larvice bile od početka hranjene „odgovarajućim“ mlečom. Pčele koje prihvataju larvice će i ovako i onako očistiti sav mleč oko larvice. Kasnije stanje budućih matica „popravljaju“ hranom. Ovo je moj zaključak i ne moraš ga uzeti za ozbiljno, ali sam ubeđen da su pčele razvile takve mahanizme, da mogu odgajiti odličnu maticu od radiličkih larvica (moje ubeđenje ne potiče od „verovanja“ u nešto, već zaključujem na osnovu iskustva).
Iisto tako mogu odgajiti loše matice i od jajeta ako društvo nije u takvom stanju da može odgajati matičnjake, ili mogu odgajiti samo nekoliko dobrih matičnjaka, a ostale zapustiti (reč je o veštačkom odgoju matičnjaka).
Ne osporavam da se pčelar može izveštiti i imati dobar uspeh i sa presađivanjem „na suvo“. Ja to ne radim i pišem na osnovu svog rada (ili navike, koja možda i nije dobra).
Koliko će matica biti dobra zavisi i od drugih uslova. Zato sam i napisao da je matica koja je odgajena od jajeta „teoretski“ bolja. To što ona ima nešto malo više jajvoda nego matica odgajena od larvice ne znači ništa ako se radi o npr. rojevoj matici koja nagonski ima“kraći rok“ za sparivanje. Dobije se deo društava koje su ili ljute ili hoće da se vrlo brzo izroje u proleće. Često se tako nešto pripiše naslednoj osobini „rojivosti“ umesto nedovoljno dobro sparenoj matici. Rojeve matice su odgajene od jajeta i nisu baš sve mnogo dobre. Kao što može biti matica iz prisilnih matičnjaka koje mogu biti izuzetno dobre (u oba slučaja pčelar se „ne meša“ u posao pčela oko odgoja matičnjaka).
Samo, postavlja se pitanje hoće li imati više tih jajovoda ako se društvu na odgoj ponude i jaja (i društvo prihvati takve matičnjake), a po nekim uslovima jednostavno nije spremno da odgaja matičnjake, već to pčele rade nagonski. Znači, da je potrebno ostvariti što više povoljnih uslova za odgoj matičnjaka i dobijanje dobrih matica ovim putem.
Moje iskustvo je takvo da sam vrlo zadovoljan sa maticama koje odgajam presađivanjem. Tako radim od kada pčelarim (od 1984. godine) i zanimljivo je da sam ima vrlo malo prilike da vidim „šareno leglo“ koje se pripisuje inbridingu (sparivanju u krvnom srodstvu) ili neke nepravilnosti koje odudaraju od uobičajenog stanja u društvima.