Preci današnjih pčela pojavljuju se u preistorijsko doba,pre 140 miliona godina u vidu opnokrilaca,kada još nije bilo ljudi na zemlji.
Ti preci žive usamljeno-pojedinačno.Svaka ženka nosi za sebe jaja i polaže ih u zemlju,slično današnjim "solitarnim"pčelama.Kasnije kod insekata dolazi do korisne promenljivosti u pravcu razvijanja instinkta za život u zajednici.Dolazi do stvaranja društvenih insekata,osnivanjem kolonija od po više desetina jedinki.Daljim prorodnim odabiranjem stvara se instinkt za ishranu insekata sa nektarom i
polenom.Nastaje uzajamna veza između insekata i biljaka u smislu ishrane insekata i oprašivanja biljaka.Kasnijim prirodnim odabiranjem formiraju se društva kod kojih, jedna ženka u vidu matice,nosi oplođena jaja iz kojih se razvijaju pčele radilice,i neoplođena, iz kojih se razvijaju trutovi.Ova pojava,da se iz neoplođenih jaja razvijaju jedinke,u nauci se zove "partenogeneza".
Nastali instinkt za rojenjem predstavlja dalju korisnu promenljivost u pravcu razmnožavanja društva u najpovoljnijem vremenskom razdoblju.
Prestankom nošenja jaja u septembru omogućeno je društvu da prezimi sa najpovoljnijim odnosom broja pčela u košnici.Prestanak unošenja polena,kada ga ima dovoljno u košnici,omogućava stvaranje većeg prostora u ćelijama saća za nektar i leglo.
Orjentacija pčela u prostoru,raspoznavanje i vraćanje pčela u svoju košnicu,izgradnja saća,izlučivanje feromona iz žlezde kao posebnog
fermenta,koji je od uticaja na ponašanje drugih pčela preko čula mirisa itd.sve je to nastalo kao rezultat prirodnog odabiranja korisnih promenljivosti u vidu instinkata.Pri tom razvojnom procesu-evoluciji,izdvajaju se karakteristične nasledne promene za svaku porodicu-rasu pčela,po biološkim osobinama pčelinjih društava,kao što su: plodnost,brzina razvitka,produktivnost,otpornost prema zimi
odnos prema medonosnim biljkama i dr.
I danas postoje divlje pčele koje žive usamljeno i zasnivaju kolonije,i to samo ženke koje u zemlji nose jaja.U jugoistočnoj Aziji žive takozvane patuljaste i džinovske pčele,čija društva prave gnezda na zemlji.To su primitivne vrste sa malim brojrm pčela u društvu i sa
slabo izraženom podelom rada.
Smatra se da danas ima 4 vrste pčela.To su već pomenute prva i druga vrsta patuljastih i džinovskih pčela,zatim dolazi treća vrsta,
takozvana Indijska pčela koja živi u šupljinama drvećai na liticama stena u Indiji.Ona je po načinu življenja slična našoj medonosnoj
pčeli,četvrtoj vrsti pčela.
Medonosna pčela je rasprostranjena širom sveta,na svim kontinentima.I ako je najsavršenija ona se još uvek nalazi u stadijumu odomaćivanja,pa je zato treba smatrati divljom,a ne domaćom životinjom.
Po svom izgledu i poreklu,ruski naučnici dele medonosnu pčelu na sledeće porodice ili rase:
1.Srednjoruska-tamnija pčela
2.Ukrajinska stepska
3.Siva gornjokavkaska
4.Žuta kavkaska
5.Krimska
6.Žuta italijanska
7.Kranjska
8.Grčka
9.Turska
10.Sirijska
11.Kiparska
12.Helenska
13.Egipatska
14.Saharska
Od svih poznatih rasa najpoznatija i najraširenije su italijanska,srednjeruska,siva gornjokavkaska i kranjska pčela.Kod nas su najrasprostranjenije:italijanska i kranjska.