Kao što ste već primetili, Amerikance smatram klovnovima i šarlatanima, pa bih se radije usredsredio na neke domaće recepte:
http://casopisvino.co.rs/vino-21/medovina-vino-od-meda/ itd, itd
Mnogi recepti, po prepisivačkoj, resavskoj školi, predvidjaju pripremu "ukvase" od groždja, što je danas ( prepisuju se "stari" recepti) više nego deplasirano. Ne koristi se ni u tehnologiji pravog vina, obzirom na rizike koje sobom nosi. Neki preporučuju i kuvanje meda. Nije čudno, obzirom da u vreme kada je recepat nastao, nije postojala ni pretpostavka o štetnosti izlaganja meda visokoj temperaturi.
Iskreno, da bi medovina imala ukus meda ( a to valjda želimo ) držao bih se tri osnovna sastojka: med voda i kvasac. I to kvasac koji poštuje sortu. Sigurno ne želimo upotrebu kvasca "red fruit", koji će nam ukus meda pretvoriti u ukus šumskog voća, zar ne? Pomoćna enološka sredstva, poput hrane i prihrane za kvasce, vinobrana i sredstava za bistrenje ( bentonit - clarol, želatin, belance, riblji mehur ), ne utiču na primarni ukus ( mogu ga samo poboljšati ), već samo pospešuju fermentaciju, bistrenje i održavanje medovine ( vina ).
Ovi amerikanski dodaci me podsećaju na "bambus" ( vino i cola ), gin-tonic, votka-djus...
Strane ukuse uvek možete dodati i naknadno.
Sve čekam da se izjasni i kolega Saša Živić, koji spravlja bela vina, a on jok.