VODENICA
Prvi sunčev zrak pade na prozor
stare Vodenice i obasja pod, koji beše
posut belim pšeničnim prahom,
kao Livada prvim zimskih snegom.
Čuje se žubor planinske reke,
pesma vode, dok teče sa kamena na kamen,
i cvrkut ptica dok se bude iz sna
a tek stari vodenični točak,
koji se i dalje bori sa vremenom
i odeleva udarima vode, koja pada sa vade,
uz pratnju čuvenog Huka vodenice
koji se daleko čuje
i miris svezeg brasna, samlevenog
ispod kamena, dopire daleko preko planine,
i siri se poljem kao miris tek procvalog bagrema.
a tu na njenom pragu, sedi starac,
kose sede i lica belog od brasna,
sanjv udara kresivom, paleći cigaru
i u oblaku dima tuznim pogledom,
prelazi preko cele doline, znajući
da će ostati samo pusto sećanje
na nju i njega.
Pesma napisana u secanje na staru vedenicu i njene Vodeničare koji su godinama ovde mleli pšenicu u Selu Naupare kod Krusevca u čijem se dvorištu nalazi i pčelinjak Radiše Zdravkovića u čijoj sam poseti danas bio...prelep ambijent, netaknuta priroda i mogu slobodno reći pravi RAJ NA ZEMLJI...
Za ovu pesmu netreba opis sve će sama reći
DOMAĆINSKA
Šta ljudi da vam kazem,
domaćinski zna se šta je,
a ko nezna šta je
nek poseti Naupare.
Nek potraži domaćina
Domaćina, od miline Radašina
ako neznaš ko je to
ja ću tebi reći to.
Od familije Zdravkovića,
od tih vrsnih Domaćina,
ima jedan gazda pravi
Radiša mu ime, stari dali.
To je domaćin starog kova
ponos i čast doma svoga.
Kod njega nema cile mile
nego odmah daj Miro rakije
da počastim goste svoje.
a pre toga daj vode a i meda
da se okrepe deca ...
Pa onda krene sve po redu
od mezata pa do jela
pa do slatkog dezerta.
a tek pića razna tu su,
od rakije i piva
i domaćeg vina,
a kad spricer rozi zapeni,
ti samo njemu pesmu veli,
i uzivaj u toj gozbi,
jer je Radiša pevač dobri.
Ko ne veruje nek proveri,
pa nek se sam uveri.
da su moje reči tačne
kad upozna te Zdravkoviće
te Zdravkoviće prave DOMAĆINE.