Drago mi je kolega. Sada je prošlo najgore.
Za nadalje, ne sme se dozvoliti da ni jedno društvo ima problema ili gubitaka. Praktično, uvek se može pomoći društvima. Ne treba zaboraviti da je moguće da bude još hladnih talasa.
Na slikama su dva društva (gornja, sa udvojenih košnica). Čeoni zid je gotovo idealno čist. Nema usiljenog isčišćavanja po zidovima i krovovima košnica.To govori o kvalitetu zimovanja. Takođe, na SL 3 se vidi da pčele nisu imale problema sa zimovanjem.
Zanimljivo je da i pored nekoliko „uznemiravanja“ na vrlo niskim temperaturama (-9 °C) kada sam dodavao mednu pogaču društvo na
SL 1 nije imalo nikakvih problema sa zimovanjem. One teze da pčelinjaku ne treba prilaziti na „manje od 5 metara“ u toku zime nisu dobre. Društva za koja je pčelar siguran da mogu imati problema se mogu srediti i zimi i da to bude dobro za njih. Inače će biti ili proliva (i nozeme) ili stradanja. Ako su društva dobro zazimljena, ne dira se ništa.
Nije suvišno naglasiti da su pčelari primetili da imaju manje gubitaka i problema tamo gde je na vreme dopunjena zimnica šećernim sirupom.
One priče o tome kako pčele žive stotinama miliona godina u dupljama drveća i to PRIRODNO su bajke i utopija. Kada takva društva u prirodi stradaju to i ne primetimo.
Treba izvući pouke iz eventualnih problema i ubuduće se realno odnositi prema situaciji
PS. Dodao bih još nešto, što smatram ispravnim (ili neispravnim, jer i tu sigurno ima neslaganja). Postavljanje nekih prostirki ili slame ispred košnica na snegu nije dobro. Ne pomažemo nešto mnogo pčelama. One koje nisu sposobne da uzlete (postoji razlog zašto su pale u sneg), nisu jedinke koje su dobrodošle društvu. Uvek smatram da je
svaka pčela i svaki grumen polena dragocen društvima. Ove pčele koje padnu u sneg imaju neki problem ili su možda već obolele.
Bolje je da se ne vraćaju u košnicu.