Kolega Esade,
Svaka godina priča za sebe, svako mesto priča za sebe, svaka košnica priča za sebe.
U najboljim godnama,ekstremno dobra društva imaju unos nektara (meren na vagi) koji čak premaši 150 kg. Za takav "udarnički" rad pčele se žestoko izrabljuju, usput stradaju, skraćuje im se životni vek pa ako nema podmlatka, pada snaga a sa njom i količina unetog nektara u košnicu.
Jedan stari pčelar imao je uzrečicu "Ne donosi dobra već mnoga" Mada kvalitet i vitalnos pčela i te kako utiče na rezultat pčelarenja.
Tu je naš Vojo debelo u pravu. Ipak brojčana snaga je od presudne važnosti.
Jeda pčelar iz mog okruženja, jureći za pašom ima sledeće putešestvije. Prva seoba crnjuša na Zlatiboru, druga seoba vočna paša u okolini Lajkovca, treća seoba voćna paša u okolini Užica, četvrta seoba bagrem u dolini Kolubare, peta seoba drugi bagrem između Kraljeva i Čačka, šeta seoba bagrem u okolini Požege, sedma seoba livada na Pešteru, osma seoba lipa na Fruškoj gori i deveta suncokret u Banatu, ranije je bila i deseta vrijesak u okolini Bosanskog Grahova (poodavno napušteno) To bi bio neki maksimum za naše uslove uz napomenu da ponekd preseljava i na kasni suncokret.
Možete li da zamislite koji su to napor i za pčelara, a tek za jadne pčelice, da ne govorimo o silnim troškovima seobe. U tim uslovima nema govora o ograničavanju matice.
Hajde da postavim svima jedno pitanje. Ko zna šta je to medena smrt?
Pozdrav svima.