Poštovane kolege,
Mislim da nema pčelara kome nije jasno da kvalitetnije odgajene pčele (krupnije, vitalnije, sa većom mednom voljkom i dužom rilicom) u istim pašnim uslovima donose veće količine nektara i polena u košnicu. Takođe, mišljenja sam da dužina života pčele kao jedinke presudno zavisi od njenog trošenja na negu legla. Da li jedna pčela neguje tri larve ili tri pčele neguju jednu larvu je do te mere različita. Čini mi se da mali broj pčelara o tome razmišlja.
Ipak, siguran sam da će veću količinu nektara u košnicu uneti dve pčele odnegovane u prosečnim uslovima nego jedna pčela vrhunskih osobina, mada je ovo suviše pojednostavljeno jer su u pitanju vrlo kompleksni faktori (dužina života odnos broja izletnica i kućnih pčela i dr).
Voja još 2004. godine kaže:
Još i danas mnogim pčelarima nije jasno da je pored inteziteta pčelinje paše, dužina životnog veka, fizička moć svake jedinke i broj generacija pčela u košnici glavni i odlučujući faktor u prinosu nektara - meda kao i ostalih pčelinjih proizvoda. A sve navedeno je uslovljeno stabilnom (nevelikom) količinom legla, i potpuno nedostupno pčelinjim zajednicama sa velikim ramovima. U poređenju zajednica iste brojnosti i iste površine saća jednih sa većim i drugih sa manjim ramovima razlike su neuporedive.
Ja bi se bez trunke dileme složio sa prvim delom napisanog. Složio bi se i sa činjenicom da je u intezivnoj paši prinos nektara prilično u zavisnosti od količine, pre svega, otvorenog legla.
U čemu vidim problem o kome treba razmišljati? To je tvrdnja da stalna nevelika količina legla zapravo obezbeđuje veće prinose po košnici zbog svega izrečenog što u osnovi nije sporno. Kao što sam rekao uspostavljeni disbalans između broja pčela (pre svega negovateljica) i količine otvorenog legla, koji povoljno utiče na prinos nektara i polena, traje neko vreme i ponovo se po meni uspostavlja neka vrsta balansa, samo sada na nižem nivou to jest u zajednici sa manjim brojem pela u svim stadijumima života. Taj period delimično odlaže činjenica da pčele koje su manje istrošene na negu legla duže žive (tu je Voja 100% u pravu), ali on se ipak u jednom trenutku uspostavi, bar sam ja u to ubeđen, kao što sam ubeđen da brojnost pčelinje zajednice, pored kvaliteta pčela i te kako igra veliku ulogu u količini sakupljenog meda i polena. Teško će me neko ubediti da će društvo sa deset hiljada izletnica u istoj paši sakupiti više meda od društva sa dvadeset hiljada izletnica bez obzira na sve izrečeno o kvalitetu jedinki. Bojim se da i ovde važi izreka mudrog našeg pčalara Matije Žunića.
Ne donosi med dobra već mnoga. A davno je rečeno " Jača dvojica nego sam Radojica".
Ipak stvar je do te mere kompleksna da bi mgao izreći tvrdnju da je "stalna nevelika količina legla" odnosno ograničavanje matice tokom cele pašne sezone pogrešna. Samo sam pokušao da medalju osvetlim i sa druge strane, pa da razvijemo diskusiju i o ovim i te kako krupnim pitanjima.
Na ovakvo razmišljanje ma je navela pre svega činjenica da bar ja nisam dobio rezultate u prinosu meda koji idu u prilog tezi ograničavanju matice tokom pašne sezone na veličinu jednog LR tela. I dnevni unosi i ukupna količina izvrcanog meda u jednoj godini bila je značajno veća kod društava u istom tipu košnice u kome je matica imala veći prostor za zaleganje. Ovde treba napomenuti da to ne važi za privremeno ograničavanje namenjeno za iskoriščavanje jedne intezivne paše, kao što je bagremova.
PS: I kolega Samir na neki način potvrđuje da nije primetio da dužina leženja zavisi da li su zajednice smeštene u LR I RV košnicama.
Pozdrav svima i ne zamerite.