Sveto,
Eto dokaza kako riječ riječ vuče, a iskustvo iskustvom dokazuje. Propčelario sam jednog rođaka. Krupan, jak, aTih momak, stabilan i umješan. Brzo i dobro je sve savladao. Kad je dostigao nešto preko 30 društava (sve do tada bio je na mom pčelinjaku, radio sa mnom i učio, sve besplatno), na moj nagovor odselio je svoja društva u planinu, gdje je imao i nešto vikendice (raj zemaljski). Već prve godine primijetio je to što ti govoriš za voćnu pašu i molio me da poslije moje odselim kod njega na voćnu pašu. Tako sam se u to i uvjerio. Bilo mi je neobično drago kad me je premašio prinosom (učenik premaši učitelja). I poslije osamostaljenja tražio je savjete. Dosjetio sam se i rekao: "Neka uvijek imaš kredita na mobitelu, kad naiđeš na problem, nazovi, reci šta vidiš pa ćemo i na daljinu riješiti." Više puta tako je i bilo (roj puzavac na predebeloj bukvi, bezmatak, lažne matice, demariranje, nova društva, medišta ...).
Nažalost, iznenada je obolio (rak), kratko se patio i umro. Imao je neke svoje posebne pokrete i radnje, kao i svi mi što imamo, po kojima ga se uvijek, baš uvijek sjetim na pčelinjaku, i bude uvijek mi bude teško zbog svega, ali to je već nevesela priča van teme.
Gljiva? Evo mi voda na usta. Izazivaš, izazivaš.
Pozdrav, svako dobro!