Ostale teme na forumu > Ostale teme u pčelarstvu
GRABEŽ NA PČELINJAKU I NJEGOVO SPREČAVANJE
momamilosevic:
Pčele tuđice mogu biti vrlo opasne za pčelinje društvo za vreme i posle njegovog pregleda.Svako otvaranje košnice,da bi se izvršila kontrola zdravstvenog stanja,da bi se oduzela stara i dodala nova matica,da bi se obavilo preuređenje pčelinjeg gnezda ili oduzeo višak meda,može da
podstakne pčele iz drugih društava ili društvo koje se pregleda da uzimaju (kradu) izloženi med.Društvo sa kojim se radi privremeno se demorališe
i gubi sposobnost za odbranu.Pčelama tuđicama su naročito podložni nukleusi i slaba društva.Do grabeži retko dolazi za vreme paše,ona se produžuje sve dok pčele koje u njoj učestvuju ne izumru.Grabež otežava rad s pčelama i povećava troškove pčelarenja,obično doprinosi širenju bolesti,a može da dovede i do propasti matica.paičitavih društava.
Napad tuđica je lako sprečiti,ali,kad jednom počne,teško ga je zaustaviti.Za njegovo sprečavanje je važno:
1.da se med nikada ne drži van košnice u opremi koja nije dobro zaštićena od pčela ili u otvorenim zgradama;
2.da se u vreme kad se grabež može izazvati nikada ne izlažu pristupu pčela tela košnice,krovovi i drugi delovi koji se tek uzeti od društava;
3.da se s pčelama ne radi kad su u blizini zgrade,u kojoj je posle paše istresan med;
4.da se izbegava da nastavci iz kojih je istrešen med i druga oprema koja je služila za istresanje meda,kad imaju tragove meda,budu pristupačni
pčelama;
5.da se kamioni istovaraju i tovare u zgradi za istresanje meda koja je dobro zaštićena od pčela ili u prostoru koji je dobro obavijen žičanom mrežom;
6.da se rad koji se mora obavljati s pčelama brzo završava i sa najmanjim mogućim uznemiravanjem;
7.da se,kad postoje povoljni uslovi za grabež,a s društvima se mora raditi,sva izložena oprema pokrije mokrim platnom,a svi parčići saća stavljaju u sud s vodom.Voda prikriva miris meda i košnice-miris koji privlači pčele.
Da bi se zaustavio započeti napad tuđica treba preduzeti sledeće mere:
1.prestati sa radom na pčelinjaku;
2.poubijati sve tuđice ili ih na drugi način sprečiti da se vrate u svoje košnice,jer će one učiniti da se poveća broj pčela koji učestvuju u napadu.
3.suziti leta jakih društava i sa pčelinjaka ukloniti sva slaba društva.Zelena trava kad se nabaca na leta košnica čini,da se smanji broj tuđica i da
se društva,kada broj tuđica nije veliki,bolje pripreme za odbranu.
I za sprečavanje, i za zaustavljanje grabeži je dobro da se sva oprema održava u ispravnom stanju i svi delovi dobro
spajaju.Razumna upotreba vlažnih krpa protivu grabeži omogućuje da se u svako doba mogu obaviti svi potrebni poslovi
sa pčelama,uključujući tu i smenu stare matice.Kad mali broj pčela počne da napada,rad treba prekinuti i ponovo početi
kad se pčele smire.
Progresivna (tiha) grabež između pčelinjih društava je češća pojava nego što se misli.Kod ove grabeži,pčele jednog
društva ulaze u košnicu drugog i bez otpora uzimaju med i nose u svoju košnicu.Kad se to primeti društvo,od kojeg se
uzima med,treba skloniti sa pčelinjaka i, ako je potrebno,popuniti njegovu rezervu meda.
Vojo Brstina:
Na udaru grabeža uvek su na prvom mestu obolele zajednice ako takvih imamo na pčelinjaku.
Ako naše pčele idu u grabež u okruženju od 2-3 kilometra i donose med od zajednica koje su uništene od varoe, nozemoze ili neke zajednice koja je u dužem periodu ostala bez matice pa na kraju ostala i bez pčela.
Kada su pčele zdrave ma makar to bilo i najmanje društvo ako su u zdravoj košnici bez pukotina i raznih šupljina i ako im je širina leta usklađena sa snagom zajednice vrlo retko su predmet grabeži.
Pčele tačno osete miris smrti u nekoj košnici, nedovoljnu snagu zajednice da se odbrani od bolesti, nedovoljnu volju zajednice u odbrani njenog bogatsva i tačno raspoznaju nivo odbrane neke zajednice i na osnovu toga kreću u grabež.
Grabež je obično uzročnik mnogih bolesti koje se pojavljuju na pčelinjaku. Pčele zdravih zejednica pljačkajući blago iz tuđih košnica prenesu i razne bolesti kao i krpelje ako je zajednica umrla od prevelike invadiranosti.
Zato je veoma važno da u okruženju nemamo pčelinjaka koji su pod rukovodstvo mladih i nedovoljno osposobljenih pčelara i pčelinjaka oko kojih se ne vodi dovoljno brige.
Sužavanjem leta na odgovarajuću meru prema snazi pčelinjih zajednica i održavanje zdravih zajednica na pčelinjaku je najbolji način borbe protiv grabeži.
Ako neka zajednica ne može da se odbrani od grabeži tada je najbolje zajednicu zatvoriti i odmah odneti na dovoljno udaljeni pčelinjak sa koga se pčele neće vratiti nazad.
Pčele se na novoj lokaciji malo jače preprskaju razblaženim ekstraktom žalfije, leto se suzi na dva tri centimetra. Posle dva dana zajednicu treba jače prihraniti da bi što pre krenula na rad.
Pozdrav svima......
Dragan Šošić:
Napisano je da treba pažljivo raditi sa košnicama i to je osnovno u sprečavanju grabeži njeno predupređivanje - preventiva. Kada se već pojavi, a uslovi su takvi da se može lako širiti (kao što je bilo bespašnih razdoblja tokom dugotrajne suše ili hladnog vremena), teško se zaustavlja i dugo traje. Može se nastaviti i nakon izimljavanja.
Društva bez matica ne moraju biti predmet grabeži. Sada je već okončana 27-ma godina kako odgajam matice i imam veći broj oplodnjaka. Ni jedan za svo to vreme nije stradao od grabeži. Čak se i dešavalo da nađemo oplodnjak sa nešto meda i leglom koji su pčele napustile. Ali takvi oplodnjaci su danima u tom stanju (osim ako ne vidimo da se negde uhvatio manji rojčić i ne potražimo odakle je izašao). I ne vidi pokušaji pljačke drugih oplodnjaka ili košnica.
Da bi došlo do grabeži, potrebno je da postoji uznemirenost pčela ili podsticaj na grabež koji sprovodi pčelar neopreznim radom (ili je pčele nešto drugo navelo na to). Moje viđenje je da pčela nije predodređena da vrši grabež, već da samo koristi priliku koja joj se ukazala. Ali ne odmah već je potrebno određeno vreme (kao kada traži novu pašu ili vodu).
Uznemirenost pčela može biti izazvana na više načina i ne mogu ih sada nabrajati. Primer može biti dodavanje meda u hranilicu koja je pregradom prilično odvojena od gnezda. U momentu dodavanja tog meda na letu se pojačava izletanje pčela i smiruje se nakon nekog vremena. Već sutradan, pčele to smatraju svojom zalihom, manje su uznemirene i nema zvika koji bi privukao tuđice. Nešto slično tome je dodavanje nastavak na čišćenje po završetku vrcanja. Po dodavanju su pčele unutar košnice jako uznemirene i jasno se čuje zvuk koji ih podstiče da koriste med iz dodatih ramova. To osete i tuđice i ktuđe oko košnica. Sutradan, taj posao rade bez veće uznemirenosti. Tuđica ima još, ali ako nema otvora kroz koji mogu ući u košnicu, sve se lagano smiruje.
Otvaranje podnjače (vađenje uvlaka – nedavno, još jednom) sam više puta kritikovao kao meru koja nije dobra. Vremenske prilike su takve da su pčele još marljive u polju i da mogu lako osetiti miris iz „razgolićenih“ košnica. Jednom prilikom, pre par godina je moj sin uključio ventilator dok je vrcao. Čim sam primetio da je ceo pčelinjak uznemiren, bilo je jasno da se stanje u okolini promenilo pojavom mirisa meda koji je ventilator širio okolo. Kada smo ga isključili, sve se smirilo vrlo brzo. Tako da uvek postoji mogućnodt da dođe do grabeži ako pčeli dajemo priliku (sa mreža otvorenih podnjača vetar može širiti miris koji navodi pčele da negde ima paše, u određenim uslovima).
Čak sam mišljenja da neko društvo koje se nađe na pčelinjaku i prazno je (bez meda i pčela) nije predmet grabeži koja je opasna po pčele drugih košnica, odnosno ne spada u pojavu koju nazivamo grabež. Tu jednostavno pčele ulaze neometano, odnesu sav med, a mravi i ose dovrše posao. Ostala društva su netaknuta i nema mrtvih pčela isred ispražnjene košnice. Razlog neometanom ulasku u tuđu košnicu je taj što su pčele unutar košnice već ravnodušne da se ne bave osnovnim radnjama u košnici (jedna od njih je i odbrana košnice). One se jednostavno pridružuju uljezima. Kod grabeži se uglavnom vidi borba koja se dešava između pčela dve ili više košnica. To se može lako uočiti ako se posmatra šta se dešava ako se neki nastavak sa izvesnom količinom meda postavi tako da pčele lako ulaze u njega. U početku nema sukoba i mrtvih pčela. kako nestaje meda, pčele se bore za te poslednje količine. Može ih jako puno stradati u toku tog odnošenja meda.
Ako bi definisali pojam grabeži, to je šira pojava (uz učešće više društava sa pčelinjaka ili pčela sa susednih pčelinjaka). I sve ovo što sam napisao je u tom cilju da ukažem da bezmatak nije uvek predmet grabeži. Ako pčele samo jednog društva nađu takvu košnicu i započnu odnošenje meda, nema grabeži. I čini mi se da se to kod tih pojedinačnih ispražnjenih košnica i dešava. Ako su pčele iz samo jednog društva, one ulaze neometano, bez uznemirenosti i zvukova (ili tragova koji bi privukli pčele drugih košnica) i odnesu sav med bez ikakve borbe. Samo postojanje dobre paše može sprečiti i pčele drugih košnica da se ne pridruže odnošenju meda i time nastanku grabeži.
Poslednji primer je i društvo koje sam imao na pčelinjaku. Odseljeno je na suncokret bez matice (mojom greškom je ostalo bez matice). Zatim doseljeno kući i tek sam nakon nekih dva meseca utvrdio da nema matice. Legla lažnih matica je bilo u dva LR nastavka na više ramova. Na tu košnicu sam stavio celo društvo u LR nastavku. Kasnijom proverom je utvrđeno da matica nosi. Pre nekoliko dana sam ustanovio da matice opet dugo nema i da ima puno trutova koji su sitnije građe. Što znači da su lažne matice zanosile leglo. Onda su i one prestale to da rade i pčele su se pomirile sa sudbinom, smanjile svaki vid živahnosti u košnici i praktično tome onemogućile da budu opljačkane. Sav moj rad na pčelinjaku je bio vrlo pažljiv i u periodu poslednjeg vrelog talasa, kada nije bilo ničega u prirodi, izletanje pčela je bilo toliko slabo da se moglo pomisliti da nema pčela u košnicama. Naravno, nisu se ni trudile da idu u „hajdučiju“, jer nije bilo podsticaja tome.
Tako da rad na pčelinjaku i neke mere koje se preduzimaju, moraju imati neka svoja pravila koja neće voditi pojavi grabeži. Ne treba podsticati grabež.
Željko Vučković:
Šole veoma dobro zapažanje.
I ja sam uočio da postoje preduslovi za grabež kod uznemirenosti pčela izazvane najčešće našim neopreznim ili ne znam kako bih nazvao radnjama.
Imao sam primer prošle godine da su pčele napadale jedno od najačih društava, što mi nikako nije išlo u glavu (barem po nekoj opšte prihvaćenoj teoriji). Jedva sam ga sačuvao (i maticu je društvo izgubilo pritom).
Glavnog "krivca" za grabež (izuzetno jako društvo) sam odvojio nekoliko kilometara od pčelinjaka gde je i prezimilo.
Ove godine je i dalje jako, donelo je lepog meda, ali sam mu ipak zamenio maticu, zbog straha da ponovo ne napadne.
Plašio sam cele ove sušne jeseni, ali prošlo je dobro. Možda i zbog veoma pažljivog pristupa pčelinjaku i svim radnjama koje sam radio ( prihrana, tretiranje, pregled zaliha itd.).
Pozdrav
Dragan Šošić:
Princip grabeži koja, je karakteristična za jesen, a dešava se i kod jakih i kod slabih društava i može biti isti. Kažem može, jer društva mogu biti u istom stanju (nedostatak hrane, udaljenost gnezda od leta isl.). Pre toga je, naravno potreban neki podsticaj: neoprezno razbacivanje komada saća sa tragovima meda, neoprezno prihranjivanje, topljenje voska na otvorenom, neoprezan pregled košnica, otvori na košnici koje pčele teže brane itd.
O samom principu ću reću da se dešava u uslovima postojećeg podsticaja na grabež i da ga započinju drušva koja su trenutno bez legla (ili sa malo legla). Postoje pokušaji napada na više društava i to je normalno: tako pčele pronalaze pašu, tj. imaju pčele izviđačice koje određuju mesto paše. Društva koja su bez legla ujutro ranije napuštaju košnicu pri prohladnim jesenjim noćima (a sa mogućnošću dnevnog izleta). Kada naiđu na slabije branjeno leto, a ono je kod košnica koje imaju leglo, uspevaju da uđu u košnicu i uzmu nešto meda. Vraćaju se u svoju košnicu i javljaju gde ima hrane.
Jesen i uspostavljanje klubeta pripada takvim razdobljima kada pčelinje društvo može biti ranjivije u slučaju napada. U jesenjem periodu koda se društva smiruju i slabe sve radnje.
Društva se više posvećuju narednom periodu dugotrajnijeg mirovanja, naporu da se odgaji poslednje leglo ili povremenim masovnijim izletima u cilju upoznavanja mladih pčela sa okolinom. Ali ne smiruju se istovremeno i podjednako sva društva. Neka su još pod jakim uticajem sabiračkog instikta. Ako nemaju legla izlaze ranije i kako nema paše, posećuju slabije branjene košnice. U periodu smirivanja vanjske delatnosti mogu biti slabije neke radnje koje zavise od „komande“. A komanda može zavisiti od povratne vesti neke grupe pčela. Kako nema povratne vesti od savladane manje grupe stražarica, društvo je praktično u rasulu i društvo koje je neposredno pre toga bilo u klubetu se ne brani. Jedna zanimljiva situacija (koju sam fotografisao) je „feromonska komanda“ koja upravlja izletom upoznavanja - orijentacionim letom. Vidi se na poslednjim fotografijama ove poruke i napisao sam reč-dve u poruci o toj pojavi.
Napadnutak košnica je u klubetu, zauzeta grejanjem legla. Ona jednostavno nema stražarice. Dolazak više pčela samo doprinosi da se brzo savlada nekoliko pčela ako započnu odbranu društva. Dalje, društvo se na neki čudan način „predaje“ i često pridruži napadačicama i neretko napušta svoju košnicu. Taj „čudni način predaje“, po mom shvatanju je narušavanje celine društva. Pčelinje društvo ima podelu na grupe pčela koje obavljaju različite poslove. Narušavanje takvog ustrojstva može biti opasno u pojedinim razdobljima tokom godine. Pri napadu tuđica, vrlo brzo padne linija odbrane i mislim da se celo društvo brzo nađe u stanju opšte pometnje.
Takva grabež uglavnom vodi onome što se zove „nestanak pčela“(od ove poruke, pa nadalje - moje viđenje ovog fenomena, ali ima i diskusija od zajedljivih do neprimerenih) i traje jako dugo (prenosi se na više košnica).
Društva koja već imaju neki nedostatak i koja su nezadovoljna svojim staništem (to su oni rojevi koji napuštaju košnicu krajem leta ili početkom jeseni) uglavnom odaju neke zvuke uznemirenosti i mogu biti predmet napada. Mogu u svakom momentu postati predmet grabeži. Sa njih se grabež može lako preneti na druge košnice.
Jaka društva sa leglom mogu uspostaviti odbranu. Pri tom dolazi do gubitaka pčela i može se videti puno mrtvih pčela stradalih u borbi ispred leta ili mogu ostati na podnjači, ako npr. stradan naglo zahladi. Svakako da se može dogoditi i gubitak matice.
Navigacija
[0] Indeks poruka
[#] Sledeća strana
Idi na punu verziju