Hvala na lepim zeljama. Evo rec dve o nastavku moje pcelarske edukacije...
Lepo je bilo primati poklone u kosnicama al doslo vreme da se pomogne darodavcu. Pozva on mene da u subotu odemo do njegovog pcelinjaka i odradimo ...nesto...( nisam razumeo sve one izraze). Rekoh sto da ne. Priroda, pticice cvrkucu, pcelice zuje a ja i moj mentor nesto cavrljimo oko kosnica...malo odmaramo u hladovini...pricamo...BICE OVO SUPER IZLET. Moze majstore jos neka kosnica na dar a ja cu sa tobom svaki vikend u prirodu.
Podranim ja kod njega nasmejan i oran za provod. Malo mi bese sumnjivo kad videh gomilu neke opreme, nukleusa...svasta nesto sto smo utovarili u pikap. Malo se zaznojih al ok. Jutarnje razgibavanje.
Put je proteko odlicno. Priroda, lepi pejzazi, opusten razgovor. Stigosmo na mesto dogadjaja. Jedna gomila kosnica u prirodi. Ma fenomenalan prizor. Malo se umorih samo dok sam brojao ali... sta je tu je. Sada ce mo da ih obidjemo pa trk u hladovinu.
Navukosmo odela, potpalismo dimilice i rece majstor idemo redom.....
Jao ljudi, pa ja sam prvu cigaru popusio posle 3 sata. Kicma puca po savovima. Ne znam dal zuje pcele ili me sunce opicilo direktno u centar za sluh. Lipti znoj, a one " male slatke pcelice " jedu ko pirane. Bezanija nema. Stisoh zube da se ne brukam-mislim na plazu, more, pecanje...Prva pauza za cigaru( jedva sam je iskukao).Matori skakuce po livadi ko Ronaldo na terenu a ja se vucem ko ker. I tu kratku pauzu mi mala slatka pcelica zagorca. Jurila me 50metara da me ujede - ko hijena.
U drugom delu dana vise nisam osecao ni noge ni ruke ni kicmu...smrso sam pod onim skafanderom jedno jedno par kg( ko sauna). Zujanje je prestola ali ga je zamenio svrab po svim delovima tela. Tada shvatih znacenje izreke " proveo se ko pcelar pripravnik".
Svi moji snovi o lepom provodu u prirodi su se rasprsili po pcelinjaku. U povratku nisam puno pricao ( ostao sam bez teksta, bez kicme... ). Ostalo mi je snage da u sebi izracunam koliko kosta poklon kako bi mu platio a da me zauzvrat izbrise iz imenika, iz glave i iz secanja. Ipak odlucih da stoicki podnesem situaciju i da se na rastanku zahvalim na divnom danu u ocekivanju da me sto pre opet pozove ( verovatno cu kad me zove biti na najudaljenijoj tacki na planeti poslom pa cu moci tek za...nekoliko godina )
Ujutru je sve izgledalo mnogo bolje i naravno da necu odustati ni od pcelarenja ni od pomoci prijatelju.
Pozz...