Kolega Mileta, drago mi je da smo se složili.
Rekao bih na sreću, hobistički ( mali broj PZ ) i profi pristup se u mnogome razlikuju. Upravo taj hobistički pristup daje prostora eksperimentisanju. Time većina pčelara dolazi do rešenja, koja mogu biti efikasna i dobra, ali neprimenjiva kod velikog broja zajednica. Prvenstveno zbog vremena, koje zahtevaju.
Oksalna iselina, iako relativno slaba, kao i ostale organske kisline ( i kiseline uopšte ) nije ni malo naivna. Kada se kaže - pa oksalne kiseline ima u medu, voću i povrću, to zvuči veoma utešno, naročito jer se ne navode procenti, odnosno promili.
Koliko je opasna za pčele, govori podatak da se kaže "jedna generacija pčela se nakapavanjem troipopostotne OK može vršiti samo jednom, dok se matica sme tretirati najviše tri puta". A to je samo 3,5% rastvor!!!
Pretpostvaljam da je značajno da tretman nakapavanjem bude baš u decembru, kada su temperature izmedju 0 i 10 ( najbolje oko 5 C ) i kada se pčele nalaze u klubetu. Šta biva sa pčelama, koje još uvek opšte sa prirodom, a budu zalivene OK, snimio sam ovde :
https://www.youtube.com/watch?v=DyLVPo6Vqt0Ne kažem - i sam sam tretirao zašećerenom 3,5 % kiselinom u decembru i nisam imao ovo, što se na snimku može videti.
Sama sublimacija OK meni ne liči na metod primenjiv na većem broju društava, osim ukoliko se ne kupi veći broj isparivača, a onda prestaje da bude jeftino. Zahteva električnu energiju, koju nemaju baš svi na pčelinjacima, pa čak ni akumulatore, itd, itd...
I nadasve, taj je metod vrlo opasan po pčelara i zahteva veliku pažnju i zaštitnu masku.
I skroz na kraju - lično, tretmane pčela organskim kiselinama ne smatram nikakvim EKO-metodama.