Nastavak....
PRESTONICA SRBIJE JE U SAMANDRIJI
Posle pominjanja Smedereva u povelji vizantijskog cara Vasilija II, prvi pisani pomen o našem gradu nalazi se u povelji kneza Lazara iz 1381. godine, kojom je tada malo naselje Smederevo poklonio manastiru Ravanici (manastir je udaljen oko 110 kilometra jugoistočno od Smedereva). Tek u XV veku Smederevo dobija značajno mesto u istoriji Srbije. Pretpostavlja se da je ime Smederevo nastalo još ranije, ali za period od XI do XIII veka ne postoje pisani dokazi. Oko 1390. godine naš grad pominje i osmanlijski istoričar Ašik paša Zada.
Po Nedimu Filipoviću (''Nekolike bilješke oko Smedereva'', 1970, Beograd), Ašik paša Zada je napisao: ''Devojka Olivera je rekla: Udeli mom bratu, a tvom robu iz Smedereva...'' Zatim, po nekim dokumentima iz Dubrovačkog arhiva, u doba despota Stefana Lazarevića, Smederevo se pominje 1408. godine kad je izvesnom Bogoju Marojeviću iz Šumeta (Šumet je naseljeno mesto i u sastavu je grada Dubrovnika) predat testament Dubrovčanina Marina Butrovića.
''Budovat Smedero''
O tome kako je i koji narod izgovarao reč Smederevo, i kako su se hronološki upotrebljavali oblici reči Smederevo, može se napisati priličan naučni rad. Prema Pavelu J. Šafariku (1795-1861), češkom istoričaru i lingvisti, u avgustu 1435. godine Smederevo se zvalo Semendrum.
Kao Senderovia i Zendrow pominje se 1440. godine, kao i na dokumentima izdatim u Smederevu 17. septembra 1445. godine. Zatim, u avgustu 1452. pominje se kao Smedreno, a dve godine kasnije kao Smedreo. Italijanski kartograf iz Venecije, fra Mauro (1385-1459) na svojoj mapi 1458. godine Smederevo je upisao kao Sinedereo, a već 1463, u istim naučnim krugovima, zapisano je Smedreo.
Među prve slovenske toponime (imena mesta) koji se javljaju na svetskim kartama nekadašnjih jugoslovenskih republika,
spada i Smederevo. Tako na primer, na jednoj karti sveta, gore navedenog fra Maura, koja je isporučena portugalskom kralju
Alfonsu V prvih meseci 1459, zabeležena su deformisana imena (pisana italijanskom grafi jom) srpskih naseljenih mesta:
Sinedereo – Smederevo, Stalaci – Stalać, Stipi – Štip i tako dalje. Ta prva karta ima sadržajno bogatu i raznovrsnu toponomastičku građu.
Konstantin Mihailović – Janičar (1435-1501), autor spisa ''Janičarske uspomene'', 1490. godine, na poljskom jeziku zapisao je ime Smederevo ovako:''Budovat Smederow'', već tri godine kasnije sreće se ime Smederevo.
Takođe, u to vreme nalazimo i na oblik Sendero i Smedro, a kasnije, 1506. godine, i Samandria. Zatim, u Dubrovačkoj arhivi 1535. zapisano je Samandria. Isti oblik reči upotrebio je i italijanski istraživač i putopisac Marko Antonio Pigafeta (1491-1531), 1567. godine.
Smederevo – Sinderoniense, Smidreno, Smedreno, Sphenderonia i Zendreu
Kroz arhivska dokumenta raznih fondova Dubrovačkog arhiva, u XV veku Smederevo je zabeleženo kao: Smidreno ili Smedreno.
Evo još jednog primera, Antun Vrančić (1504-1573), hrvatski diplomata, crkveni prelat i putopisac, 1553. je zapisao da je iz Grocke doputovao u Samandriu, a odavde u Klenovac. Jednom rečju, zabeleška imena zavisila je od pisara i njegovog načina pisanja, kao i od toga kako je on čuo da tu reč drugi izgovaraju.
O tome kako je koji narod izgovarao reč Smederevo postoji beleška u odeljku: ''Historia genealogica dei Despoti di Servia e di Rascia'', na strani 306 (ova knjiga se nalazi u franjevačkom samostanu u Dubrovniku). U njoj piše da je prestonica Srbije bila u ''Samandriji ili Smederevi, ili kako Grci kažu, Sphenderonia, ili Mađari – Zendreu''.
''Njegov vladar nema titulu cara ili kralja, nego despota...''. Zatim navodi:''...Latinski rečeno, Sinderoniense ili Smederevo prozvano je po svetom Andreji, kao što kaže Johanes Leunklavije (1541-1594), nemački istoričar".
Turci su ime Smederevo izgovarali Semendria, Semendrie, Semendire ili Semender. O mađarskom i turskom beleženju imena Smederevo nalaze se podaci na jednoj austrijskoj geografsko-istorijskoj karti iz 1688. godine.
Tu je navedeno ovih devet imena za Smederevo: Semendrie, Spenderoben, Senderevie, Simedro, Senderin,
Semender (turski), Zendreu i Sendrew (stari mađarski pravopis) i Saint Andre.
Nebojša Janković