Sveto,
Prave slike, za merak i dušu.
Savo,
Eh, da si se malo približio onoj svraki. Ja u kući imam goblen sa sličnim motivom (svraka na grani, na plavoj podlozi obrubljenoj crvenom) i prekrasan je.
Recept (baš me zezate):
Žena skuha krompir (naravno, oguljen) i od njega napravi pire, a onda ga umiješa s tijestom u jednu kompaktnu smjesu (krompir se uopšte ne osjeti). Potom oklagijom razvije jufke kao za palačinke i ispeče ih. Kad se ohlade, rukama ih raščupava na nepravilne komadiće (otprilike, mjera: usna šupljina). Tada ide sloj po sloj u tepsiju: sloj tijesta koji prelije gustim kiselim mlijekom u kojem je so i bijeli luk sitno isjeckan pa polije tanko puterom (kao mi voskom u satonoše za prirodno saće). Tako reda sloj po sloj dok sve ne upotrijebi, a nas trojica i ona četvrta sve to smažemo za najviše 5-6 minuta. Štos je u tome što je tijesto tanko i žilavo kao palačinke, i samo klizi niz grlo. Za dede i nene (babe) i one bez zuba, hrana k'o doksa.
Samo, nikakvo tijesto ni salate ne mogu meso zamijeniti. Tako su juče sinovi, dok sam ja otišao na pčelinjak i potom rasadio neke sadnice, raspalili roštilj pa smo nadopunili kljukušu. Eto.
Recite suprugama, a ako bude nejasnoća, zvaću i ja svoju pa ćemo nekakav bućkuriš napraviti.
Ubuduće ću paziti šta govorim.
Pozdrav, svako dobro!