Rosa canina L. – Divlja ruža
Sistematika
Carstvo: Plantae
Razdeo: Magnoliophyta
Klasa: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Poporodica: Rosoideae
Rod: Rosa
Šipak (šipurak, divlja ruža, pasja ruža, divlji šipak, pasja drača, plotna ružica, bela ruža, šepurika), lat. Rosa canina je biljka iz porodice ruža. Ime roda (Rosa) ovoj biljci dali su još stari Rimljani, a ime vrste potiče od latinskog caninus = pasji. Kažu da se tako naziva jer se odavno smatralo da je šipak, plod divlje ruže, delotvoran lek u borbi protiv besnila.
Botanički opis biljke
Koren je veoma razvijen i duboko prodire u zemljište, do nekoliko metara u dubinu. Stablo je listopadni žbun visine od 2 do 4m, sa dugim i razgranatim granama. Grane su obrasle jakim trnovima koji su priosnovi široki i srpasto se povijaju prema dole. Kora je na starijim granama smeđa, a na mladim zelena ili ponekad crvena. Grane nose spiralno raspoređene jajolike pupoljke sa brojnim tamnim ljuskama. Listovi su perasti, na lisnoj drški, neparno perasto složeni, dugi do 9 cm i oštro nazubljeni. Lisna drška obično sadrži sedam, a ponekad pet ili devet listova. Lisna nervatura je mrežasta, a lisna drška je žlezdasete koezistencije i bodljikava. Cvetovi su sa bledoružičastim ili belim kruničnim i zelenim čašičnim listićima. Prečnika su od 2 do 8 cm, a mogu biti pojedinačni ili frupisani u skupine od 3 do 5 cvetova. Cvetnih listića ima 5, a cvetna loža je u obliku pehara. Cveta od maja meseca pa do jula. Plodovi su orašice (zbirna orašica) dugi do 3 cm. Plod je poznatiji pod nazivom šipak ili šipurak, a kod nas je i ukorenjen takav naziv za biljku. Sazreva od spetembra pa do oktobra meseca.
Razmnožavanje
Biljka se razmnožava semenom i vegetativno.
Stanište
Divlja ruža je veo rasprostranjena biljka u prirodi. Raste u zoni šibljaka, pored puteva, u međama njiva, po šumskim proplancima, na livadama. Nije zahtevna a ni izbirljiva po tipu zemljišta, a podnosi i veće nadmorske visine. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama.
Rasprostranjenost
Raste u Evropi, većem delu Azije i severnoj Africi. Vrlo dobro je zastupljena u svim državama balkanskog poluostrva.
Podvrste
Ovo je veoma poliformna vrsta i opisan je veliki broj podvrsta, varijeteta i formi. Postoji i grupa hibrida nastalim ukrštanjem sa drugim ružama. Podvrstu R. canina L. 1753 subspecies vulgaris je Josif Pančić opisao kao beogradsku ružu, Rosa belgradensis Panc 1865 godine. Dajem spisak nekih podvrsta divlje ruže:
• Rosa abietina GREN.
• Rosa abyssinica R.BR. EX LINDL.
• Rosa acicularis LINDL.
• Rosa agrestis SAVI
• Rosa albertii REGEL
• Rosa amblyotis C.A.MEY.
• Rosa arkansana PORTER
• Rosa arvensis HUDS.
• Rosa baltica ROTH
• Rosa banksiae W.T.AITON
• Rosa banksiopsis BAKER
• Rosa beggeriana SCHRENK
• Rosa bella REHDER & E.H.WILSON
• Rosa blanda AITON
• Rosa bracteata J.C.WENDL.
• Rosa brunonii LINDL.
• Rosa cabulica BOISS.
• Rosa californica CHAM. & SCHLTDL.
• Rosa canina L.
• Rosa carolina L.
• Rosa caudata BAKER
• Rosa cerasocarpa ROLFE
• Rosa chinensis JACQ.
• Rosa clinophylla THORY
• Rosa coriifolia FR.
• Rosa corymbifera BORKH.
• Rosa corymbulosa ROLFE
• Rosa cymosa TRATT.
• Rosa davidii CREP.
• Rosa davurica PALL.
• Rosa doluchanovii MANDEN.
• Rosa dumalis BECHST.
• Rosa ecae AITCH.
• Rosa elegantula ROLFE
• Rosa elliptica TAUSCH
• Rosa fedtschenkoana REGEL
• Rosa filipes REHDER & E.H.WILSON
• Rosa foetida HERRM.
• Rosa foliolosa NUTT. EX TORR. & A.GRAY
• Rosa forrestiana BOULENGER
• Rosa gallica L.
• Rosa gentiliana H.LEV. & VANIOT
• Rosa giraldii CREP.
• Rosa glauca POURR.
• Rosa glomerata REHDER & E.H.WILSON
• Rosa graciliflora REHDER & E.H.WILSON
• Rosa gymnocarpa NUTT.
• Rosa helenae REHDER & E.H.WILSON
• Rosa hemisphaerica HERRM.
• Rosa hemsleyana TACKH.
• Rosa henryi BOULENGER
• Rosa iberica STEVEN EX M.BIEB.
• Rosa jundzillii BESSER
• Rosa kokanica (REGEL) REGEL EX JUZ.
• Rosa laevigata MICHX.
• Rosa laxa RETZ.
• Rosa leschenaultiana (THORY) WIGHT & ARN.
• Rosa longicuspis BERTOL.
• Rosa luciae FRANCH. & ROCHEBR. EX CREP.
• Rosa macrophylla LINDL.
• Rosa mairei H.LEV.
• Rosa majalis HERRM.
• Rosa manca GREENE
• Rosa maracandica BUNGE
• Rosa marretii H.LEV.
• Rosa marschalliana SOSN.
• Rosa maximowicziana REGEL
• Rosa micrantha BORRER EX SM.
• Rosa microcarpa RETZ.
• Rosa minutifolia ENGELM.
• Rosa miyoshii FOCKE
• Rosa mollis SM.
• Rosa montana CHAIX EX VILL.
• Rosa moschata HERRM.
• Rosa moyesii HEMSL. & E.H.WILSON
• Rosa multibracteata HEMSL. & E.H.WILSON
• Rosa multiflora THUNB.
• Rosa murielae REHDER & E.H.WILSON
• Rosa nanothamnus BOULENGER
• Rosa nitidula BESSER
• Rosa nutkana C.PRESL
• Rosa oxyodon BOISS.
• Rosa palustris MARSHALL
• Rosa pendulina L.
• Rosa persetosa ROLFE
• Rosa persica MICHX. EX J.F.GMEL.
• Rosa phoenicia BOISS.
• Rosa pisocarpa A.GRAY
• Rosa platyacantha SCHRENK
• Rosa pouzinii TRATT.
• Rosa prattii HEMSL.
• Rosa pulverulenta M.BIEB.
• Rosa roxburghii TRATT.
• Rosa rubiginosa L.
• Rosa rubus H.LEV. & VANIOT
• Rosa rugosa THUNB.
• Rosa sabini WOODS
• Rosa sambucina KOIDZ.
• Rosa saturata BAKER
• Rosa schrenkiana CREP.
• Rosa sempervirens L.
• Rosa serafinii VIV.
• Rosa sericea LINDL.
• Rosa sertata ROLFE
• Rosa setigera MICHX.
• Rosa setipoda HEMSL. & E.H.WILSON
• Rosa sherardii DAVIES
• Rosa sicula TRATT.
• Rosa sikangensis T.T.YU & T.C.KU
• Rosa sinowilsonii HEMSL.
• Rosa soulieana CREP.
• Rosa spinosissima L.
• Rosa squarrosa RAU
• Rosa stellata WOOTON
• Rosa suffulta GREENE
• Rosa sweginzowii KOEHNE
• Rosa tomentosa SM.
• Rosa turcica ROUY
• Rosa turkestanica REGEL
• Rosa tuschetica BOISS.
• Rosa villosa L.
• Rosa virginiana MILL.
• Rosa webbiana WALL. EX ROYLE
• Rosa willmottiae HEMSL.
• Rosa woodsii LINDL.
• Rosa xanthina LINDL.
• Rosa zagrabiensis VUK. & HEINR. BRAUN EX A.KERN.
Primena
Plodovi šipka upotrebljavaju se u sledećim oblicima:
• u svežem stanju,
• kao čaj ili esencijalni ekstrakti,
• u vidu sirupa i
• soka
U Sloveniji šipak se koristi za proizvodnju bezalkoholnog napitka pod nazivom “Cockta”.
Plodovi šipka sadrže veliku količinu C vitamina. Drugi vitamini i bioaktivne materije koje sadrži plod su: vitamin P (rutin), B1, B, K, karotin, a u semenima ploda i vitamin E. Osim navedenog plod šipka sadrži i flavonolove glikozide i kvercetin, šećera do 18%, tanina do 4.5%, pektina 3.7%. Sadrži organske kiseline: limunsku do 2%, jabučnu do 1.8% i druge, a pored navedenog i likopen, rubksantin i eterična ulja. Sadrži značajne količine soli kalijuma kao i veoma važne mikroelemente: željezo, mangan, fosfor, kalcijum i magnezijum. U plodu šipka je sadržaj askorbinske kiseline – C vitamina je (1800mg/100g) 10 puta veći nego u crne ribizle i do 50 puta više nego u limunu. Plodovi imaju fitocidna a veoma izražena baktericidna dejstva. Sadrže veliku količinu antiosidanata.
Iz latica ruže se pravi slatko, koriste se u proizvodnji eteričnih ulja i proizvodnji alkoholnih pića.
Medicinska primena
Uljni ekstrakt i ružino ulje koristi se za spoljnu uoptrebu kod čireva, upala kože i sluznice. U Rusiji iz kondenzvanog vodenog ekstakta šipka pravi se: lek „Holosas“ koje pospešuje funkciju žuči, zatim sirupi iz ploda šipka, ulje iz ploda kao i karotolin.
U narodnoj medicini primenjuje se čaj od šipka, vodeni ekstrakt i tinktura od alkohola kod lečenja šarlaha,tifusa, tuberkulze, upale bubrega, u lečenju bolesti želuca i creva, u lečenju jetre. Čaj od listova šipka se upotrebljava kod želudačnih problema i lečenja gastrointestinalnog trakta. Esencijalni ekstrakt korena ruže se koristi kod lečenja kamena u bubrezima.
Ekstrakt ploda šipka efikasno povećava količinu hemoglobina u organizmu.
Šipak ne daje mnogo nektara, ali ga rado posećuju pčele zbog velike količine polena. Šipak ponekad daje i medljiku. Prepoučuje se sađenje šipka na mestima gde je problem sa erozijom zemljišta.