Pozdrav svim dragim prijateljima i kolegama pčelarima.
Nije me dugo bilo zaista ali tu smo mi Gorane i ja a i moje pčelice.
Moj mali pčelinjak sada broji nešto oko 40, što društava, što rojeva i nukleusa.
Moram priznati da je to više nego što sam imao namjeru ali ove godine sam jednostavno prepustio pčelama da one budu gazda a ja da im služim kada mogu i kada moram.
Ove godine su me pritisnule obaveze od samog proljeća tako da je malo vremena ostalo za pčele. Sa proljeća je sve izgledalo dobro i činilo se da godina obećava ali kako je prethodna bila nadprosječno dobra ja sam nekako predosjećao da se dvije takve neće potrefiti jedna za drugom pa nisam forsirao društva na rani razvoj. Bio sam u pravu na žalost i u mom okruženju su na bagremu prinosi bili nikakvi.
Da napomenem i to da sam iz zime izašao sa 4 ili 5 izgubljenih društava. Nešto zbog nozemoze a nešto je ostalo nejasno mada mislim da je varoa dala svoj doprinos jer glad nije a simptoma drugih bolsti nije bilo.
Svejedno rojenje nije izostalo tako da je bilo skidanja rojeva sa grana ove godine kao nikad prije.
Naknadno je stradalo 2-3 društva kada ih je poharala grabež. Vjerovatno ostale bez matica i postale meta a ja nisam imao vremena da držim svakodnevno pod nadzorom.
Sve u svemu nije tako strašno. Pčelinjak se malo uvećao i sada se treba izboriti sa varoom i dobro ih zazimiti pa čekati proljeće.
Ali da ne bude sve lako u mom kraju je na više pčelinkaka registrovan ATL tako da pčelari imaju o čemu da razmišljaju i zbog čega da se brinu.
Slučaj je prijavljen nadležnim službama prije par mjeseci kada je ATL registrovan na prvom pčelinjaku ali reakcija je kilava, skoro nikakva pa je u prethodnom periodu bilo migracija pčelinjaka u ovoj regiji i sada imamo to što imamo. Kako će se dalje situacija razvijati samo Bog zna.
Eto toliko u ovom kratkom osvrtu na minulu pčelarsku godinu. Ja vam svima želim mnogo sreće u ovoj novoj koja je već počela. Pozdrav svima i medno...