VODENICA
Prvi sunčev zrak pade na prozor
stare Vodenice i obasja pod, koji beše
posut belim pšeničnim prahom,
kao Livada prvim zimskih snegom.
Čuje se žubor planinske reke,
pesma vode, dok teče sa kamena na kamen,
i cvrkut ptica dok se bude iz sna
a tek stari vodenični točak,
koji se i dalje bori sa vremenom
i odeleva udarima vode, koja pada sa vade,
uz pratnju čuvenog Huka vodenice
koji se daleko čuje
i miris svezeg brasna, samlevenog
ispod kamena, dopire daleko preko planine,
i siri se poljem kao miris tek procvalog bagrema.
a tu na njenom pragu, sedi starac,
kose sede i lica belog od brasna,
sanjv udara kresivom, paleći cigaru
i u oblaku dima tuznim pogledom,
prelazi preko cele doline, znajući
da će ostati samo pusto sećanje
na nju i njega.
Pesma napisana u secanje na staru vedenicu i njene Vodeničare koji su godinama ovde mleli pšenicu u Selu Naupare kod Krusevca u čijem se dvorištu nalazi i pčelinjak Radiše Zdravkovića u čijoj sam poseti danas bio...prelep ambijent, netaknuta priroda i mogu slobodno reći pravi RAJ NA ZEMLJI...