Pošto Admin odbija saradnju
i ne tretira Digitalnog pčelara kao posebnu jedinicu tekstova, moraću ovde da nastavim
Topologija mreže senzoraHijerarhija mreže senzora je zasnovana na izbegavanju ometanja pčelara pri radu na košnici kako bi pčele što manje bile izložene stresu promene temperature i narušavanja celine zajednice.
Najniži nivo je organizacija senzora na ramu. Sledeći nivo je nastavak i na kraju, najviši nivo, sama košnica sa više nastavaka, vagom, brojačem ulaza i izlaza pčela na letu i drugim. Prvobitna zamisao je bila da svaki od ovih nivoa ima svoj procesor (mali računar) koji bi brinuo o senzorima na svom nivou hijerarhije. To je bilo logično jer opremanje košnice nije organizovano kao naučni eksperiment (iako to u suštini može da bude i jeste) u kojem je stroga organizacija postupanja. Opremanje je zamišljeno kao stalan sadržaj košnice koji neće određivati pčelaru tehnologiju rada na pčelinjaku. Prosto zato što se na taj način i o pčelaru, kao značajnom izvoru uticaja, prikupljaju podaci i beleže.
Izložena zamisao o organizaciji je veoma zgodna jer ne ometa dobijanje bilo koje gustine podataka. To praktično znači da u vreme kada se događaji odvijaju velikom brzinom (rojenje, grabež, nagle promene vremena ili bilo koji drugi događaj) možemo povećati broj merenja u jedinici vremena i dobiti precizniju sliku promene temperatura, vlažnosti, težine, broja pčela ušlih i izašlih iz košnice...
Međutim, da li nam je to potrebno kada pčelar radi u pčelinjaku? On ima pravo da premešta i okreće ramove, premešta i okreće nastavke, bilo šta što smatra celishodnim. Tada košnica nije celina. Deo ramova može privremeno da bude odložen van nastavka, nastavak može da leži u travi ili na stalku pored. Onog trenutka kada se sve vrati i košnica bude celina nastavlja se sa normalnim prikupljanjem podataka. Od otvaranja do zatvaranja košnice prikupljanje nije prekinuto ali je ometano. Mereći parametre nakon sastavljanja i znajući vremena otvaranja i zatvaranja košnice možemo videti koliko je veliki spoljni uticaj i koliko je društvu potrebno da se ot toga oporavi i vrati normalnom životu. Gubitak nekog podatka za vreme rada pčelara može se dozvoliti jer pratimo trodimenzionalnu sliku parametara košnice kao celine. Da bi ovo bilo jasnije, recimo nešto o prirodi samih senzora.
Jednožični senzori (One wire, 1-wire) Ovaj tip senzora radi zahvaljujući malom triku koji su inženjeri smislili kako bi smanjili broj žica koji im se mota okolo. Napravili su senzore kojima linija za napajanje služi i kao linija za podatake. Naravno, radi se o inteligentnim senzorima koji primaju instrukcije o načinu ponašanja i na osnovu toga prosleđuju izvršeno merenje. I, da, nije tačno da su jednožični. Postoji i vod za drugi polaritet napajanja koji se ne računa jer uvek i svuda postoji pa je po konvenciji prihvaćeno da je samo jedan provodnik aktivan.
Sve je u redu kada je sa kontrolerom povezan samo jedan takav senzor. Da vas podsetim, na ramu ih imamo jedanaest (deset za temperaturu – TS i jedan za vlagu – HTS, jer meri i temperaturu). To znači da između dva provodnika imamo raspoređenih 11 senzora (slobodno zamislite merdevne
). Postavlja se logično pitanje: Kako znamo koji nam se senzor odaziva kada prikupljamo podatke sa rama? Jednostavno, svaki od senzora ima svoj matični broj (ID). Znamo kako smo ih rasporedili samo, ako im nismo unapred izčitali matične brojeve, pojma nemamo koji se gde fizički nalazi na površini rama
. Taj deo je najzabavniji. Ako nisu isčitani pre postavljanja, senzori se zakače za kontroler ili PC računar sa odgovarajućim dodatkom za jednožićne senzore, izčitaju se matični brojevi a fizička lokacija se utvrđuje tako što se nekim izvorom toplote senzori aktiviraju od tačke do tačke dok ih sve ne pronađemo. Možete zamisliti kako bi to izgledalo sa 440 senzora za celu RV sa četiri nastavka. Strašno
Inženjeri su doskočili tome načinivši senzore toplote koji mogu da se ulančavaju. Kada ih zakačimo jedanaest na red, uvek nam se prvo javi prvi u lancu, pa drugi i tako redom (kao da smo one prečke na merdevinama po sredini povezali žicom). Taj tip senzora je dobar i za neke druge primene ali o tome neki drugi put. Znači briga nas koji su matični brojevi. Znamo redosled povezivanja na ramu i odmah znamo i mesto izčitanog podatka. Samo to nam je trebalo. Uh. Ćuti, dobro je. Izvukosmo se
Kako nam ovo pomaže?Ako se odreknemo čitanja podataka sa izvučenog rama za vreme dok je pčelar do lakata u saću, ne moramo da imamo kontroler na ramu. Dovoljan je samo kontroler na nastavku da prikupi svih 110 podataka. I to uz komplikaciju da svaki ram može da se okrene (promene se položaji senzora u slici košnice). Jeste li zapazili šta sam rekao, „odričemo se čitanja podataka sa izvučenog rama“. Znači sa svih ramova u nastavku podaci se i dalje izčitavaju! I sa onog nastavka u travi (jedino što ne znamo kakav mu je položaj kada bi bio u košnici pa ćemo podrazumevati položaj pre pomeranja).
Kao što znate, nema besplatnog ručka! Hoćemo da pčelar ima maksimalnu slobodu u raspoređivanju na svom mini gazdinstvu, da može da okreće ramove, da ne vodimo računa o matičnim rojevima. Koja je cena. Cena je: još jedanaest senzora temperature i devetnaest mikroprekidača koji su jeftiniji od deset kontrolera sa baterijskim napajanjem koje smo upravo skinuli sa ramova uz onu malu žrtvu, da je taj ram za nas privremeno „mrtav“. Nismo loše prošli. Još smo dobili i ćevape gratis
Ama, šta će ti dodatni senzori i prekidači, bre!?Pa zbog ulančavanja! Evo ovako. Rekli smo da je sada svaki ram lanac senzora. Lanac ima svoj početak i kraj. Taj lanac treba da se poveže sa sledećim ramom, pa sa sledećim... Ali ako smo ram izvadili ili okrenuli? Ta dva podatka moramo da znamo kako bi ispravno pozicionirali nedostajuća ili okrenuta isčitavanja.
Zbog toga smo ispred prvog rama, između ramova i posle desetog rama dodali po senzor temperature i po prekidač na svakom mestu gde bi trebalo da se zakače početak i kraj lanaca senzora sa ramova. Kada je ram na svom mestu, prekidač je otvoren i lanac senzora sa rama se povezuje na prethodni i naredni senzor na nastavku. Kada nije na mestu, mikroprekidač poveže, ulanča, dva senzora ispred i iza pozicije izvađenog rama.
Kada ram okrenemo, izčitavanje ide kao da ga nema sve dok se ne očita jedanaesti dodatni senzor posle pozicije desetog rama. Posle njega pristiže još podataka, jer se ram ulančao isključujući mikroprekidač sa druge strane stvarne pozicije okrenutog rama, znači da te podatke treba postaviti na sliku košnice rotirajući očitavanja za 180º. Na taj način možemo okrenuti svih 10 okvira i još uvek ih ispravno pozicionirati.
Znači, dodatni senzori su nam markeri za pozicije ramova i detekciju okretanja.
Dobro je. Senzori su zaradili platu
a ima i bonus! Ako smo drčni, ili nam baš trebaju ti podaci sa izvađenog rama, dovoljan je mali kabl sa konektorima za ram i za nastavak kako bi podaci nastavili srećno da pristižu u bazu podataka merenja.
Šta reče! Baza! Čekaj bre, stani.... Aaaa, vratićeš mi se ti ovamo!!!Oću! Nego da ti kažem. Mislim da ću da stavim i elektronski kompas na podnjaču
Digitalni pčelar