Približno optimalno vreme postavljanja rama građevnjaka u mnogim područjima je ovih dana. Mesto postavljanje ram građevnjaka je kao i mnogo toga, predmet rasprava, a time i često gubljenja vremena. Kao dodatak primerenom korišćenja rama građevnjaka i duskusiju po tom pitanju sam iskoristio mogućnost pregleda
stava prof Zorana Stanimirovića i „samostalno osmišljene“
tekstove poznatog pčelara praktičara. To je u stvari
jedan isti tekst samo se mora drugačije posmatrati.
Moje viđenje ove tehnike uklanjanja dela varoe iz košnice je u ovoj poruci, a na fotografijama koje sam danas fotografisao je potvrda mog stava. Postavljanje rama građevnjaka pčelari određuju prema uslovima koji to nameću.
Momenat postavljanja rama građevnjaka se može upariti i sa odvajanjem nešto rojeva. Uzima se ram legla sa pčelom i napravi roj sa leglom iz više košnica, a na mesto oduzetog rama sa postavi građevnjak.
Nedoumice u postavljanju rama građevnjaka se javljaju usled pogrešnog tumačenja (odnosno „doslednih“ i nekritičkog prepisivanja) uputstava, npr. prof Zorana Stanimirivića. Rezultat takvog nekritičkog i neobjašnjenog stava je stalno i zamarajuće linkovanje „
ka svojoj stručnoj“ temi, koja obiluje prepisivačkom delatnošću ili ka linku gde je
to isto prepisano. Kada to neko odštampa, dobiće loš i nakaradni „udžbenik“ ili priručnik sa puno nejasnoća i nedoumica.
G. prof Stanimirović nastupa sa veterinarskog stanovišta. To bi podrazumevalo „
lečenje“, ako bi se to tako moglo nazvati.
Pčelarska praksa je
malo složenija i mora se naći neka sredina. Kada bi svi isecali trutovsko leglo, toliko priležno i uporno, „tokom čitave aktivne sezone“ od aprila do jula, postavlja se pitanje šta se dešava sa potrebama
sparivanja matica. Takođe, razvoj varoe (i zaposedanje radiličkog legla i štete na njemu) s proleća je
zanemarljiv u odnosu na završetak svih paša i laganu pripremu pčela za zimu, kada pčele prestaju sa odgojem trutovskog legla i kada se sva varoa usmerava ka radiličkom leglu. Korišćenje građevnjaka samo u proleće, okarakterisano kao nedovoljno je tačno, ako se slepo prati teoretski grafikon razvoja varoe i poštuje samo teorija. Ako se u stvarnosti desi da je društvo (ili ceo pčelinjak) sa previše varoe, mora se raditi građevnjacima. Naročito kada se ima u vidu da će se time sačuvati dobar deo pčela jer varoa pre ulazi u trutovsko leglo. Još kada se ima u vidu nastupanje medobera, to je još jedan razlog da se varoa vrati u neke prihvatljivije brojne okvire baš u proleće ramom građevnjakom, a ne hemikalijama. Kasnije će pčele pre obnavljati radiličko nego trutovsko leglo i to daje mogućnost da varoa ošteti dodatni deo radilica.
Takođe, veterinarsko gledište vodi i računa o mogućoj pojavi krečnog legla.
Prepisivački (i nekritički) stav pčelara praktičara to prihvata kao ustaljenu i jedino ispravnu praksu sa samo jednom osnovom: rek'o profesor, a ne veterinarsku meru „lečanja“ (odnosno bezbednijeg smanjenja broja varoa) jako zaraženih društava. Neću komentarisati stav poznatog pčelara praktičara, jer nema blage veze sa životom i nije stav često proklamovanog iskustva, već pogodnost copy-paste mogućnosti. Nije vredno pažnje.
Ram građevnjak se koristi u proleće u slučaju sprečenosti da se obavi kasnojesenji tretman. Bez obzira što neki s proleća u košnice trpaju hemikalije koje zagađuju košnicu, upotreba građevnjaka je bolje rešenje. Bolje, ali teže. Ima i svojih prednosti. To je smanjenje rojevog nagona zbog odgajanja dodatne količine legla i gradnje saća za to leglo.
Gubitak vremena pri gradnji novog saća građevnjaka po isecanju, je povoljnost po svim osnovama. Zapošljava se više pčela i društvo zadržava radno raspoloženje i omogućava dugotrajniji prihvat varoe usled postupnog i višednevnog zaleganja. Pride, dobije se izvesna količina dobrog voska. Ako se uzima u obzir pojava krečnog legla, tu je opet bitnije da je saće sa trutovskim leglom na bokovima gnezda i da je u postupku gradnje. Već korišćeno i isprano trutovsko saće koje se stavlja u sredinu gnezda podstiče pčele da objedine gnezdo u jednu celinu i obavezno ovo trutovsko saće bude zaleženo. U uslovima zahlađenja, pčele često zapuste trutovsko leglo, ne samo na većoj i celovitoj i ujednačenoj površini sa ovim leglom, već i tamo gde ga ima manje i u neposrednoj je blizini radiličkih ćelija. Tada se javi krečno leglo, ali pčele vrlo brzo očiste tih nekoliko ćelija. U slučaju građevnjaka sa većom površinom legla, razvoj gljivica može uzeti maha i preneti se i na radiličko leglo.
Postavljanje rama na gradnju novog trutovskog saća
na bokove (ili na jedan
bok) gnezda, ovo ne da ublažava, već svodi na najmanju meru. Pčele inače nerado zaležu mlado saće koje se ubaci u oblast gnezda pri nepovoljnim uslovima. Novoizgrađeno trutovsko saće će biti zaleženo tek kada je društvo potpuno spremno za taj poduhvat i tada ga održava bez većih napora. U slučaju vrlo jakog zahlađenja pčele mogu vrlo brzo otklopiti dobar deo tog građevnjak (ili ceo). Pri tome se odstrani i deo varoe, ali u svakom slučaju (i sasvim sigurno) se omete razvoj jer sve mlade jedinke budu uništene.
Što se tiče mogućnosti pojave krečnog legla na građevnjaku, sa gledišta borbe protiv varoe, to je i neka vrsta prednosti (sa gledišta veterinarske prakse, ovo je manje prihvatljivo i razumem stav prof Stanimirovića). Zato je bolje
ne koristiti građevnjake velike površine. Građevnjaci manje površine daju slobodu raznovrsnijeg korišćenja, sa većim vremenskim razmacima postavljanja.
Objašnjenja zašto se to tako radi i zašto se ram stavlja na bokove legla podrazumeva kompletnije sagledavanje većine uslova u košnici i van nje. Može se staviti i do zida košnice. U tom slučaju je bolje da ram ne bude celom površinom građevnjak (trutovsko saće). Može biti podeljen na dva dela, tako da je u jednom delu (oko 2/3 gornje površine rama) radiličko saće, a u donjem delu trutovsko. Ukoliko postoje mogućnosti, najbolje je koristiti ram polumedišta, koji se stavlja u plodište sa većim ramovima.
Ne obeležavam posebno takve ramove, jer ih stavljam na desnu stranu plodišta (kao drugi ram ili do zida). Kada je mlado igraženo trutovsko saće na obodu gnezda, krajem aktivne sezone, pčele poklope to leglo, ali ga vrlo brzo i unište. Pri tome se puno odraslih varoa nađe na uvlaci mrežaste podnjače. Ovo sam imao prilike videti više puta i uočljivo je samo pri jakom napadu varoe. Pri tom kasnom uništavanju trutovskog legla od strane pčela potomstvo varoe (mlađe jedinke) bivaju sve uništene i to nije za podcenjivanje. Kasnijim jačanjem i obnovom društva, pčele ponovo usmere maticu da zaleže građevnjak, koji takođe po zatvaranju uglavnom bude ponovo uništen ili daje mogućnost pčelaru da ga odstrani iz košnice. Ram postavljen u sredinu gnezda ima mogućnost da opstane (naročito ako je u starijem saću) i time se dobija jaka i brojna generacija varoe, koja se potom preusmerava ka radiličkom leglu. Građevnjak koji pčele iznova grade daje mogućnost za višednevni prihvat varoe. To se može videti na jednom od detalja fotografije, po starosti legla (larvi).
Građevnjak na fotografijama je izgrađen i odgajan u uslovima oskudne paše ovih prohladnih dana. Obično se smatra da varoa ulazi neposredno pred poklapanje ćelije sa leglom. Ovo nije tačno i varoa može ući i u ćeliju sa trutovskim leglom dan (ili čak i duže) od momenta poklapanja. Pisao sam o tome da pčele krajem sezone nekoliko dana „kasne“ sa zaposedanjem radiličkog legla, kada je trutovsko leglo samo u tragovima (ima ga par ćelija). Sasvim je moguće i realno da je
veća površina sa trutovskim ćelijama privlačnija za varou. Na svim ramovima ove košnice iz koje je građevnjak sa fotografija sam viljuškom razrušio oko stotinu ćelija sa trotovskim leglom koje je pri samom procesu poklapanja i našao sam samo 5 varoa. Svo to trutovsko leglo je razuđeno razbacano po ramovima u grupicama od par trutovskih ćelija, a ima i pojedinačnih. Na fotografijama se vidi da praktično nije otpočelo poklapanje ni jedne ćelije, a varoa se već naselila. Može se već videti i da ima dve varoe u jednoj ćeliji. Najprivlačnije ćelije „nakupe i tri do četiri, a bude ih i do 8 (toliko sam najviše do sada izbrojao) u tek poklopljenoj ćeliji (to znači da se nisu razmnožile unutar ćelije, već su zaposele ćeliju). Zanimljivo je da do vrlo zaraženih ćelija ima i onih koje su na raspolaganju i ima ih mnogo, ali se varoa natrpa samo u u poneke u većem broju.