Suncokret (lat. Helianthus annuus) je jednogodišnja biljka, čije botaničko ime Heliantus potiče od grčkih reči (grč. helios – sunce i grč. anthos – cvet) iz porodice je glavočika (Asteraceae).
Ima veoma razgranat korenov sistem koji može ići u dubinu i do 3m.
Poreklo mu je iz Južne Amerike(Peru, Meksiko), a severnoamerički Indijanci su ga gajili još pre 3.000 godina.
Maje su poštovali suncokret kao simbol svetlosti i plodnosti.
U Evropu su ga doneli misionari još u 16. veku, a već u narednom 17. veku počelo je njegovo uzgajanje.
Institut za ratarstvo u Novom Sadu poseduje jednu od najvećih genetskih baza ove biljke, a mnoge vrste i podvrste su samonikle biljke baš iz Južne Amerike.
U Srbiji se intenzivno gaji uglavnom u Vojvodini, ali ga ima i u dolinama Morave i Timoka.
Godišnje se zaseje na površinama od 150 do 220 hiljada hektara ili na petostruko manje površina nego što se seje kukuruz, odnosno 10 puta više nego što se poslednjih godina seje uljana repica.
Pašni kapacitet mu nije veliki, negde oko 40kg/ha, pa to znači da ako bi se pčelari pravilno i ravnomerno raspodelili, moglo bi biti 6.000-8.000 t suncokretovog meda. Imajući u vidu činjenicu da je naša ukupna godišnja proizvodnja negde između 4.000-6.000 t i imajući u vidu i druge medonoše, pre svih bagrem, lipu, uljanu repicu i livadu, pretpostavljam da se suncokretova paša iskoristi svega negde oko 25-30%.
Ipak mora se reći da je suncokret glavna vojvođanska medonoša. Na republičkom nivou je sigurno druga, a po nekada (kada bagrem omane) i prva.
Pčelari su veoma rano počeli da iskorišćavaju ovu vrednu medonošu, ali nije nikada bilo lako. Ipak mogli bi uočiti 4 perioda u njegovom iskorišćavanju:
1. do pojave opake bolesti fonopsis kada je za pčelare bilo sve najbolje, valjda su sve sorte dobro medile.
Na žalost fonopsis je prouzrokavao i kraći prekid u setvi suncokreta (na svu sreću ja tada nidam bio
pčelar),
2. uvođenje ruskih sorata otpornih na fonopsis kada su uglavnom te sorte takođe bile medonosne,
3. period naših sorata, domaćih hibrida, otpornih na fonopsis, različitih pašnih kapaciteta,
4. period uvođenja opakih insekticida-neonikotinoida, pre svih Gauča(imidakloprid) i Krujzera (tiametoksam)
u poslednje 2-3 godine sa sve značajnijim učešćem i stranih hibrida iz Francuske, Nemačke...
Od svih pčelinjih paša u suncokretu sam doživeo najveću sreću i zadovoljstvo, a prošle 2009 godine i najveće razočarenje. Sreća se ogleda u činjenici da sam 1997 imao najveći dnevni unos od 9,1kg, kao i to da sam 2005 imao ukupan unos od 68kg na vagi. Uvek sam iskorišćavao po 2-3 suncokretove paše, a ove 2010 godine samo jednu jedinu kako ne bih rizikovao zbog opakog Krujzera. Nakon prošlogodišnje suncokretove paše, sa 60 društava dočekao sam proleće sa samo 15 pčelinjih zajednica! Siguran sam 99% da je glavni uzročnik, glavni krivac Krujzer.
Ove godine sam čak razmišljao da na suncokretovu pašu uopšte ne idem. Međutim, zahvaljujući činjenici da sam uspeo da pronađem netretiranu parcelu neonikotinoidima, ipak sam se preselio na tablu od 200 ha zasejanu francuskim hibridom Dolby (Sindženta). Nisam vršio nikakva preseljenja na druge table jer nisam bio siguran da li su iste bile tretirane ili ne. Smatrao sam da je bolje vrabac u ruci nego golub na grani. Ne kajem se, društva su mi za sada sva na broju i za razliku od prošle godine u isto vreme, sada je u košnicama 2,5-3 puta više pčela.
Evo nekoliko ilustarcija o ovogodišnjem suncokretu i o mojim merenjima na vagi ove i za period 1996-2010.
Legenda:
Picture1: slika table pod hibridom Dolby ove 2010 god,
Picture2: visina stabljika je bila oko 2m,
Picture3: dijagram dnevnih i ukupnih unosa,
Picture2: dijagram godišnjih unosa od 1996-2010.