Ode čovek u „naučnike“. Potpuno sigurnom metodologijom
je vrlo brzo procenio da pogače ne štete ako se dodaju tamo gde ima dovoljno hrane i "izležavaju" se na satonošama preko cele zime.
Takva ispitivanja se rade na više društava tokom više godina. U uslovima kada pčele mogu da izlaze češće i još da uz to unesu i ponešto polena, posledice su manje uočljive. Takođe, trebalo bi takva društva ostaviti u nastavku (većem prostoru) i porediti sa ostalima, koja ne dobijaju pogaču. Ali! Sledi sužavanje i time se društvo može vratiti u povoljnije stanje tokom nekog dužeg vremna, odnosno nekoliko naraštaja koji su odgajani u jako dobrim uslovima. Tako da je eksperiment patka. Pri nekoj dugotrajnijoj zimi bi blo drugačije, ali bi tada izgovor bio: pa stavio sam u slabija društva i moglo se očekivati da imaju problem.
Inače, kako reče Voja u ovakvim slučajevima „priučenih naučnika“ stvarno knjige i iskustva nisu potrebni. Ako neko zna kako šečer utiče na pčele i to sa gledišta biologije (uticaj na žlezde itd) a predavač je sa ogromnim iskustvom, onda je to tragično i potom komično. Zato je bolje da je u košnici u vreme kada stavra najmanje problema i ima lgike da se dodaju pogače. Kakvo je iskorišćenje i uticaj ove hrane (šećera –
veštački dobijenog šećera!) sa gledišta elktro-biohemijskog gledišta i reakcije, bolje bi objasnio neko ko je hemičar. Nešto se prisećam kada je Zoran Vujčić pisao o hemijskim procesima sa gledišta jona, elektrona i sl. Meni je to bilo kao svemir. Ali to ima uticaja na živi svet.
Bolje je bilo pričekati sa pogačom i dodavati je u ovo vreme (u mojim uslovima, ili kada krene nešto više polena). Time su pčele mogle da koriste i pergu na koju naiđu otklapanjem poklopaca sa medom. I za ovakve stvari ne treba nikakav eksperiment – to je tako očigledno. Zanimljivo je da neko ko stalno naglašava
važnost perge za pčele i pri tome tvrdi kako to malo ko zna i ne pridaje neki značaj, dozvoljava da pčele troše šećer i ne otklapaju ćelije sa pergom.
Pogače tokom cele godine (i to lako pređe u obilno sirupiranje i velike „unose“) imaju logike sa ekonomskog gledišta. Kao npr. čuveni Sokobanjski med, pa medovi firme koju je SPOS sklonio sa tržišta (kbsz – ili kraće
kad bi se zezali). Bilo je i toga. Zamedila livada po suši, a kada je suša i livada se malo osuši...
PS
Siniša, izgleda da si promašio temu. Tvoja poruka je izgleda za temu Forum SPOS-a.