Vosak je pčelinji proizvod koji se luči iz voštanih žlezda pčela radilica. Služi kao materijal za izgradnju saća i pokriva hitinski omotač pčele da bi ga sačuvao od vlage. Dok je vosak u voštanoj žlezdi koja se nalazi na trbuhu pčele, on je u tečnom stanju. Pri izlasku iz voštane cevčice i dodiru sa vazduhom
vosak se stvrdnjava u vidu providnih belih pločica. U trenutku izgradnje saća uvek je bele boje koja polako prelazi u krem boju. U tom trenutku saće sadrži 100% voska. Žuto saće sadrži oko 75% voska, tamnomrko oko 60%, a neprozirno oko40%. Promena boje izazvana je prisustvom primesa od cvetnog praha, propolisa i dr. Pčele proizvode
vosak kada ima dovoljno meda i cvetnog praha. Ako se hrane šećernim sirupom i u njihovom meniju nedostaje cvetni prah, one ne luče vosak.
FIZIČKA I HEMIJSKA SVOJSTVA
[/b]
U trenutku lučenja iz žlezda pčela
vosak je bele boje i u tečnom stanju. Odmah posle toga on se pretvara u čvrstu masu zrnaste građe. Bela boja prelazi od svetlo-žute do tamno-žute, ali postoji i
vosak zelenkaste ili crvenkaste boje. To zavisi od prirode hrane pčela i pre svega od prirodnih boja koje se sadrže u propolisu i cvetnom prahu. Prirodni
vosak ima prijatnu specifičnu aromu meda koja se najbolje oseća pri zagrevanju i topljenju.
Vosak je bez ukusa i s kristalnom strukturom koja zavisi od temperaturnog režima. Na sobnoj temperaturi je lomljiv i ima zbijenu strukturu. Gori svetlim plamenom i lako se meša sa mastima i uljima u homogenu masu. Topi se na temperaturi od 62-72
0C. Specifična težina na 15
0C se kreće od 0,956 do 0,969. Pri povećanju temperature ona se smanjuje za 0,008 po svakom stepenu. Koeficijent tvrdoće se menja u zavisnosti od temperature - pri povećanju se smanjuje, na temperaturi od 20
0C taj koeficijent varira od 3 do 13. Koliko je koeficijent tvrdoće veći toliko je
vosak kvalitetniji. Pri zagrevanju se pretvara u meku plastičnu masu koja se lepi za prste, na 32
0C postaje plastičan, na 46-47
0C se ruši njegova normalna struktura čvrstog tela, a na 62-72
0C počinje da se topi. Pri zagrevanju do 105
0C na površini se formira pena, na 140
0C se isparavaju lake frakcije, a na 340-355
0C se destiliše veći deo voska s delimičnom razgradnjom. Pri destilaciji od voska se dobijaju ugljovodonici, propinska i palmitinska kiselina, etilen, propilen, butilen, ugljendioksid, sirćetna kiselina i dr. Koeficijent tvrdoće voska se povećava pri zagrevanju na temperaturi većoj od 120
0C u toku 30 minuta, što je najverovatnije posledica izdvajanja vode. Ako
vosak stoji dugo, po njemu se hvata sivkasto beličast prah čije poreklo nije poznato, ali je znak da je vosak čist...
Ugljovodonici u pčelinjem vosku su 11-17%, esteri oko 70-75%, i slobodne masne kiseline 12-15%.
Vosak sadrži vodu od 0,1-2,5%,karotinoide, obojene, aromatične i mineralne materije, kao i strane primese: propolis, cvetni prah, ostatke pčela i dr...
Po svojoj hemijskoj prirodi pčelinji
vosak je složena mešavina u kojoj učestvuju preko 300 različitih materija. Karakteristična za njega je velika otpornost u odnosu na okolinu zbog čega može da sačuva svoje osobine nepromenjene hiljadama godina. Jedina štetočina koja napada
vosak je voštani moljac, ali prema čistom vosku je i on nemoćan.
Vosakje koristan i skup pčelinji proizvod zbog čega je često predmet falsifikovanja koje oštećuje njegovu industrijsku i farmakološku vrednost. Najčešće se kao falsifikati voska koriste stearin, parafin, cerazin, životinjska i biljna ulja, ređe skrob, gips i glina, koji se lako otkrivaju jer su nerastvorljivi u rastvaračima voska i brzo se talože.
Dr Stojmir Mladenov Lečenje pčelinjim proizvodima - Apiterapija