Još kao mali zanimao sam se za gljive. Tada sam naučio šta je livadska pečurka (šampinjon), vrganj, bela mlečnica, sunčanica, lisičarka, muhara... Verujem da među pčelarima na ovom forumu ima i onih koji poznaju gljive i beru ih, a ima i onih koji samo vole da ih konzumiraju. Sličnu temu otvorio sam svojevremeno i na forumu SPOS-a. Mnogi članovi foruma su se priključili i tema je ubrzo postala veoma zanimljiva i po meni korisna. Zato sam odlučio da i ovde na ovom forumu postavim sličnu temu, jer se nadam da može da nam koristi da nešto naučumo, da razmenimo nekakva iskustva, a naravno biće tu, nadam se, i mnogo lepih fotografija.
O GLJIVAMA
Gljive su heterotrofni organizmi koji žive na račun drugog živog organizma iz kojeg crpe gotove asimilate (paraziti) ili rastu na mrtvoj organskoj supstanciji (saprofiti). Postoje i takve gljive koje žive u simbiozi s drugim biljkama (mikoriza = mykes - gljiva + rhiza - korijen), od kojih uzimaju uglavnom ugljikohidrate, a zauzvrat korijenje takvog bilja postaje sposobnije za upijanje mineralnih tvari...
Ljubiteljima gljiva naročito naglašavam da pristup gljivama treba biti najozbiljniji, jer se svaka površnost i brzopletost može platiti vlastitim životom i životom najbližih. Kod sakupljanja gljiva ne smije se nikada zaboraviti na mogućnost opasnih zamjena jer, primjerice, samo jedna razvijena Zelena pupavka (Amanita phalloides), ili Bijela pupavka (Amanita verna) koje su smrtno otrovne, mogu uništiti jednu obitelj. Ovo upozorenje nema svrhu zastrašivanja ili udaljavanja ljubitelja gljiva od naših ljepotica. Upozorenje je upućeno nevještim sakupljačima gljiva da s najvećom pažnjom i razumijevanjem pristupe proučavanju i konačnoj determinaciji gljiva...
Neke bitne napomene
-Ne postoji nikakvo pravilo niti metoda (osim laboratorijskih analiza) pomoću kojih se može sa sigurnošću odrediti jestive, odnosno otrovne gljive.
-Svaku gljivu potrebno je u "glavu" poznati pa zacijelo neće nikada biti neugodnih posledica.
-Mlade i nepotpuno razvijene gljive uvijek predstavljaju najveću opasnost i za dobre poznavaoce gljiva.
-Zbog toga naglašavam: Ne sakupljajte posve mlade i nerazvijene gljive.
Za početak bi opisao moju omiljenu i po meni najbolju gljivu:
1. AMANITA CAESAREA
(BLAGVA,kneginja, blagar, đordani, gospa, rujnica, knez, škripac)
Raste u ljeto i u jesen po svijetlim šumama i šumskim čistinama u toplijim predelima, u sjevernim predjelima je manje zastupljena.
Jestiva je, izvanrednog okusa, to je zasigurno jedna od najkvalitetnijih gljiva.
Napomena: Blagva je u ranoj mladosti obavijena u debeo, mesnat bijeli ovoj. Za vrijeme rasta i razvoja plodnog tijela ovoj se doslovce rastrga i iz njega izraste gljiva krasne narandžaste boje. Ostatak ovoja ostane na dnu odebljalog stručka do kraja. Ako obratimo pažnju samo na žućkasto meso i klobuk bez ostatka ovoja, nije moguća zamjena s otrovnom Muharom Amanita muscaria) koja ima potpuno bijelo meso i redovito ostatke ovoja na površini klobuka u obliku malih krpica.
Romano Božac - Gljive poznavanje i sakupljanje - 300 vrsta
Evo i nekoliko slika ove izuzetne gljive. Kao da su mi pozirale. Pozdrav.