Dodela subvencija po košnici je želja pčelara u Srbiji. Važnu ulogu u dodeli (i raspodeli) subvencija bi trebalo da ima SPOS. To u stvari i jeste tako: predsednik SPOS-a tvrdi da je Savez najzaslužniji. Slažem se da treba da postoji jaka celina koja objedinjuje pčelare i koju treba pitati kako i kome i na koji način raspodeliti subvencije.
Međutim, po onome što ja lično zaključujem je to da se predsednik bori za što jaču „papirnu“ a ne kvalitetnu organizaciju. Da mu ne zamere što je smanjio broj članova. Jak razlog. Pohvalno. Ne treba „valjati“ i uvaljivati fore tipa: da nije SPOS-a ne bi bilo ni subvencija ni foruma ni...ni naroda ne bi bilo (valjda smo klonirani iz SPOS-a). Da nije bilo vidova uspešne organizacije, ne bi bilo npr. ni rimske imperije. Ne treba pri tome zaboraviti da je sled događaja takav i da su oni stvorili svoju imperiju po ugledu na Etrurce. U stvari Rimljani su „preuzeli“ etrursku organizaciju. Postoji neki prirodni sled događaja i ja sam ubeđen da nije SPOS osmislio internet i forume. I besplatni pregledi na razne bolesti pčelinjih društava su interes države. Ne umanjujem ničim zasluge Saveza u ostvarenju ovoga, ali treba imati mere u samoreklamiranju.
Jeste dobra krilatica: daj da bi dobio. Ali ako nekome daš „donaciju“ da bi smanjio članarinu, šta se dobija time? Koliko taj, kome je „doplaćena“ članarina zreo da shvati da time što je manje platio članarinu ne dobija ništa. A dobija ako ima zdravu zadrugu u kojoj je zadrugar sa svim pravima ( obavezama). Tada njemu ide profit. I zadruga je jača. Na tome treba raditi. Na snažnom obrazovnju (ne edukaciji) članstva: šta dobijaju udruživanjem, odnosno zadrugarstvom. Ali da to ne budu zadruge koje će im neko preoteti. Kvalitativni pomak je da se ljudi nauče (i uvere) da se podsete potisnutog (zbog prisilnog teranja u zadruge), da to donosi prednosti i koje su to prednosti.
Smanjenje članarine na osnovu privredne delatnosti može biti i populistički potez. Ali način „privlačenja“ članova sitnim ustupcima ne može biti strategija. Kolika se sredstva mogu ostvariti tom privrednom delatnošću i mogu li se staviti na štednju npr. i na taj način imati bar deo novca da se ostvare bitniji ciljevi.
Čak sam ubeđen da predsednik naseda na provokacije tipa: koliko sada Savez ima članova i bori se da ima što više članova, koji služe kao „brojno stanje“ (to je stvar zrelosti). A treba stvarati članstvo koje razume svoje pozicije i šta MORA da uradi, da ga ne „deru“ drugi (ne uzimaju dobit).
Primer kako to rade u lokalnim samoupravama može biti način da se izgubi poverenje u organizaciju i zadruge. A to je rad u korist kapitala pojedinaca, a ne uvek na dobrobit zajednice. U prethodnoj poruci sam postavio tekst iz lokalnih novina u Obrenovcu. Postoje razne varijante, šta se tu sve dešavalo i ko je imao interes da se tako dešava. Ko je trebalo da uputi preporuku da se subvencije ne daju pravnim licima nego pčelarima. SPOS je trebalo da to predoči ministarstvu, a ovi da proslede dalje, na niže nivoe. A šta ako je predstavnik SPOS-a dao tu preporuku (kako sam rekao „došapnuo“) ili je jednostavno ćutao, nije dobro. Na slici se vidi da je opština Obrenovac donela odgovarajuću odluku, u kojoj piše da se sredstva dodeljuju (pravo na subvencije imaju...) pravnim subjektima, registrovanim pčelarskim društva. Daju li se subvencije po pčelinjem društvu (
po košnici) ili
PČELARSKOM duštvu. Ipak je pčelarsko društvo, društvo administrativnog tipa, a znamo kako administracija arči pare na ništa. A uglavnom se potroše da bi neki funkcioner imao moralno zadovoljenje i svest o svojoj veličini. Ili na taj način neko smuva narodne pare.
Samo ima tu još nešto. I zadruga je registrovano pčelarsko društvo. Tako da su po pisanju u onom tekstu sa slike u prethodnoij poruci, izgleda BUDŽETSKA sredstva išla na njihov račun. O mogućnostima gde je ostatak se u tom tekstu može pročitati. A može se desiti da završi u privatnim džepovima.
Ne treba podsećati da je oko zadružne svojine (uopšte) neka jaka magla. Tu ima svojine i koju ustav ne poznaje: društvene. I pitanje je zašto se godinama ne donosi
ZAKON o zadrugama koji bi bio jasan i koji bi onemogućio razne mutne radnje koje se mogu desiti oko zadruga. Kada pogledate na internetu, svake godine piše na proleće će se doneti zakon (samo što nije i tako 100 godina).
Ukoliko zaživi zalaganje našeg predsednika da bi dodela podsticajnih sredstava trebalo da važi za sve poljoprivrednike (moraju biti „članovi“) to je anahrono. Hoću da kažem da za razvijenim svetom kasnimo više od pola veka. Znamo ko je uguravao narod u zadruge, da bi im maznuo imovinu, da bi ih osiromašio i upravljao njima. Ako je neko nasledio takvo shvatanje, treba da se malo zamisli, koliko je to dobro. Usloviti nekome da bude negde „udružen“, a da pri tome nema zakona, je slab pregled igre. Kome bi otišao novac tada i u šta bi bio utrošen, kada je u ovoj državi zaboravljeno šta je PRAVO zadrugarstvo i koje PREDNOSTI donosi. Ako je to kao nakon četeres pete, u ovom trenutku može biti mažnjavanje love od strane zainteresovanih „registrovanih subjekata“. Rekoh da se tako
neće steći poverenje u zadruge. Naprotiv, trebaće nam 100 godina da ponovo shvatimo prednosti zajedničkog nastupa u nekoj delatnosti. Kako reče
Siniša Mirović, ne može se silom (a ni prevarom) da bude član udruženja ili saveza. Niti ga naterati da bude član zadruge, ako mu nije jasno (ili dok ne uvidi korist i sigurnost). Teranje silom je odlika posleratnih džabalebaroša da nekome maznu imovinu i da neko radi za njih. Ovako nešto može podržavati neko ko je dobio imanje. Onaj koji je izgubio nešto što su mu i pradedovi stvarali i sticali, je sumnjičav.
Podsticajna sredstva zadrugama nisu nepoželjna. Naprotiv, potrebna su u svakom pogledu. Samo je pitanje kontrole nad tim sredstvima. I samo bez „donacija" koje mogu udaljiti tu kontrolu od proizvođača i time ih demotivišu.
Inače ima i pitanja zašto nije bilo subvencija pre 10 godina. Odgovor je jednostavan, ako neko tako nešto pita, ja bih njemu postavio pitanje: zašto si kolega sve vreme podržavao one koji su došli da napune svoje džepove, a ne da stvore opšti boljitak. Jesi li partijski vernik?
Ako neko ne ume da prepozna prednosti koje su očigledne, neka propadane. To je jednostavna zakonitost poslovanja. A poznato je da je kapital kao voda i da uvek svoj put.
Ostaje pitanje kakva (i kolika) je uloga Saveza u ovakvom načinu raspodele budžetskih sredstava u jedinicama lokalne samouprave i dokle će nas to odvesti: u još jednu stranputicu i zabludu ili dovesti do opšteg procvata.