Napisano je da treba pažljivo raditi sa košnicama i to je osnovno u sprečavanju grabeži njeno
predupređivanje - preventiva. Kada se već pojavi, a uslovi su takvi da se može lako širiti (kao što je bilo bespašnih razdoblja tokom dugotrajne suše ili hladnog vremena),
teško se zaustavlja i dugo traje.
Može se nastaviti i nakon izimljavanja. Društva bez matica ne moraju biti predmet grabeži. Sada je već okončana 27-ma godina kako odgajam matice i imam veći broj oplodnjaka. Ni jedan za svo to vreme nije stradao od grabeži. Čak se i dešavalo da nađemo oplodnjak sa nešto meda i leglom koji su pčele napustile. Ali takvi oplodnjaci su danima u tom stanju (osim ako ne vidimo da se negde uhvatio manji rojčić i ne potražimo odakle je izašao). I ne vidi pokušaji pljačke drugih oplodnjaka ili košnica.
Da bi došlo do grabeži, potrebno je da postoji
uznemirenost pčela ili podsticaj na grabež koji sprovodi pčelar neopreznim radom (ili je pčele nešto drugo navelo na to). Moje viđenje je da pčela nije predodređena da vrši grabež, već da samo koristi priliku koja joj se ukazala. Ali ne odmah već je potrebno određeno vreme (kao kada traži novu pašu ili vodu).
Uznemirenost pčela može biti izazvana na više načina i ne mogu ih sada nabrajati. Primer može biti dodavanje meda u hranilicu koja je pregradom prilično odvojena od gnezda. U momentu dodavanja tog meda na letu se pojačava izletanje pčela i smiruje se nakon nekog vremena. Već sutradan, pčele to smatraju svojom zalihom, manje su uznemirene i nema zvika koji bi privukao tuđice. Nešto slično tome je dodavanje nastavak na čišćenje po završetku vrcanja. Po dodavanju su pčele unutar košnice jako uznemirene i jasno se čuje zvuk koji ih podstiče da koriste med iz dodatih ramova. To osete i tuđice i ktuđe oko košnica. Sutradan, taj posao rade bez veće uznemirenosti. Tuđica ima još, ali ako nema otvora kroz koji mogu ući u košnicu, sve se lagano smiruje.
Otvaranje podnjače (
vađenje uvlaka – nedavno, još jednom) sam više puta kritikovao kao meru koja nije dobra. Vremenske prilike su takve da su pčele još marljive u polju i da mogu lako osetiti miris iz „razgolićenih“ košnica. Jednom prilikom, pre par godina je moj sin uključio ventilator dok je vrcao. Čim sam primetio da je ceo pčelinjak uznemiren, bilo je jasno da se stanje u okolini promenilo pojavom mirisa meda koji je ventilator širio okolo. Kada smo ga isključili, sve se smirilo vrlo brzo. Tako da uvek postoji mogućnodt da dođe do grabeži ako pčeli dajemo priliku (sa mreža otvorenih podnjača vetar može širiti miris koji navodi pčele da negde ima paše, u određenim uslovima).
Čak sam mišljenja da neko društvo koje se nađe na pčelinjaku i prazno je (bez meda i pčela) nije predmet grabeži koja je opasna po pčele drugih košnica, odnosno ne spada u pojavu koju nazivamo grabež. Tu jednostavno pčele ulaze neometano, odnesu sav med, a mravi i ose dovrše posao. Ostala društva su netaknuta i nema mrtvih pčela isred ispražnjene košnice. Razlog neometanom ulasku u tuđu košnicu je taj što su pčele unutar košnice već ravnodušne da se ne bave
osnovnim radnjama u košnici (jedna od njih je i odbrana košnice). One se jednostavno pridružuju uljezima. Kod grabeži se uglavnom vidi borba koja se dešava između pčela dve ili više košnica. To se može lako uočiti ako se posmatra šta se dešava ako se neki nastavak sa izvesnom količinom meda postavi tako da pčele lako ulaze u njega. U početku nema sukoba i mrtvih pčela. kako nestaje meda, pčele se bore za te poslednje količine. Može ih jako puno stradati u toku tog odnošenja meda.
Ako bi definisali pojam grabeži, to je šira pojava (uz učešće više društava sa pčelinjaka ili pčela sa susednih pčelinjaka). I sve ovo što sam napisao je u tom cilju da ukažem da
bezmatak nije uvek predmet grabeži. Ako pčele samo jednog društva nađu takvu košnicu i započnu odnošenje meda, nema grabeži. I čini mi se da se to kod tih pojedinačnih ispražnjenih košnica i dešava. Ako su pčele iz samo jednog društva, one ulaze neometano, bez uznemirenosti i zvukova (ili tragova koji bi privukli pčele drugih košnica) i odnesu sav med bez ikakve borbe. Samo postojanje dobre paše može sprečiti i pčele drugih košnica da se ne pridruže odnošenju meda i time nastanku grabeži.
Poslednji primer je i društvo koje sam imao na pčelinjaku. Odseljeno je na suncokret bez matice (mojom greškom je ostalo bez matice). Zatim doseljeno kući i tek sam nakon nekih dva meseca utvrdio da nema matice. Legla lažnih matica je bilo u dva LR nastavka na više ramova. Na tu košnicu sam stavio celo društvo u LR nastavku. Kasnijom proverom je utvrđeno da matica nosi. Pre nekoliko dana sam ustanovio da matice opet dugo nema i da ima puno trutova koji su sitnije građe. Što znači da su lažne matice zanosile leglo. Onda su i one prestale to da rade i pčele su se pomirile sa sudbinom, smanjile svaki vid živahnosti u košnici i praktično tome onemogućile da budu opljačkane. Sav moj rad na pčelinjaku je bio vrlo pažljiv i u periodu poslednjeg vrelog talasa, kada nije bilo ničega u prirodi, izletanje pčela je bilo toliko slabo da se moglo pomisliti da nema pčela u košnicama. Naravno, nisu se ni trudile da idu u „hajdučiju“, jer nije bilo podsticaja tome.
Tako da rad na pčelinjaku i neke mere koje se preduzimaju, moraju imati neka svoja pravila koja neće voditi pojavi grabeži. Ne treba podsticati grabež.