Ovih dana nastavljam sa radovima na pčelinjaku. Ja, po procenama stručnjaka, verovatno spadam u loše pčelare koji ne obave posao na vreme
. Mada oplodnjake svake godine spajam vrlo kasno i to je za mene uobičajen posao. Treba da ih spojim još nekoliko (6do7) u narednim danima.
Ovde to nije „udarna“ tema, već je reč o ponašanju pčela, mirisima i nekim poređenjem sa ponašanjem roja i sl.
Odavno koristim izraz
preči posao pčela, podrazumevajući pri tom neke, nama nelogične poslove koje pčele obavljaju pre od onih „uobičajenih“ i očekivanih. U ovo doba (kraj novembra) pčele bi trebalo da miruju. Poneka društva ipak imaju i mladog legla. Kako je vreme povremeno toplo, pčele delimično prekidaju stanje mirovanja.
Princip spajanja društava koji sam predstavio na ovom forumu se zasniva na
„mirovanju“ pčela i spajanje je uvek je pouzdaniji
pri hladnom vremenu. U nedelju je popodne bilo toplo i pčele, umesto da se sve uhvate u „grozdove“ na ramovima su bile i po zidovima i podnjači. To može biti i malo opasno, jer se moraju stresti ili dodati sa nastavkom preko poklopne daske, pri čemu one ipak mogu izazvati sukob. Prilazak ovih pčela gnezdu može ličiti na napad. Pčele potpunog društva (sa prisutnom maticom) obavljaju svoje dužnosti uobičajeno, tj. vrlo odlučno brane gnezdo u potpunosti, s obzirom da je preko dana (a i noću) relativno toplo.
Ponašanje pčela u odnosu na
ose je takođe uobičajeno: pčele brane košnicu. Ipak na podnjači ima usitnjenih delova tela pčela. To što se na podnjači može videti je je samo ishod „čišćenja“ podnjače od strane osa. Ose su oprezni pljačkaši koji odnose delove tela pčela koje su na kraju života. Ne napadaju pčele u klubetu ako na podnjači ima uginulih pčela. One koje su to pokušale su izbačene ispred leta.
Pročitao sam i jednu zanimljivu „interpretaciju“ ponašanja pojedinih pčela
pri rojenju i takođe se tiče jednog vida odbrane. Radi se o sukobu pčela u roju, odnosno o uklanjanju pčela koje se pridružuju roju, a ne pripadaju izrojenoj zajednici i sa sobom nose polen ili nektar ili ne nose ništa (jednostavno se pridruže roju u njegovoj veličanstvnenoj igri).
Kada se stresa roj koji ima oplođenu maticu (što znači
jednu maticu) uglavnom sve pčele brzo uđu u košnicu u koju je roj istresen. I to se po pravilu prilično brzo dešava.
Roj u kojem su mlade matice (ima
više matica) ne ulazi brzo u košnicu po istresanju, deli se na više većih ili manjih grupa i odlikuje se umerenim sukobima pčela, koje već pripadaju određenim grupama sa svojom maticom. U ovakvim slučajevima (koji nisu retki), neke grupe pčela sa svojim maticama ili ostaju na spoljnim zidovima košnice ili se vraćaju na mesto gde se roj hvatao i smirivao (na drvetu ili nekom drugom mestu). Tek kada se uhvati matica koja predvodi određenu grupu pčela i ubaci u košnicu (a ponekad se mora odstraniti od roja), pčele ulaze u košnicu ili se vraćaju odakle su izašle. Ponekad predugo ostaju zbunjene na mestu gde je ranije bilo njihovo novo društvo koje su odredile sa svojom novom maticom (ili na zidu košnice ili na grani drveta).
Kako su već prihvatile nove matice (koje inače potiču iz istog društva, mada se može pridružiti i manji ili veći
sličan roj iz drugog društva), svaka grupa dobija mirisna obeležja novog društva tj. matice koju prihvati i tada dolazi do izvesnog sukoba između grupa. Sukob može trajati neko vreme dok se pčele
ne „smire“ na saću i započnu gradnju saća. Često na spoljnom prednjem ili bočnom zidu košnice, u vidu brade, bude više ili manje pčela sa nekom od mladih matica. Roj sa više mladih matica može bude bez sukoba i ako više mladih matica ostane izvesno vreme u košnici. Jednom prilikom sam pratio takav roj, koji se u košnici podelio na dve skupine pčela, prema bočnim zidovima nastavka. Ponekad sam ih dnevno „pretraživao“ i više puta, nalazeći uvek dve mlade matice. Bile su zajedno sve do momenta pronošenja jedne od njih. Nakon toga je ostala samo jedna.
Pčele u roju sa više matica (iz jedne košnice ili više) ne ulaze u sukob zato što potiču ili ne, iz iste košnice. Do sukoba dolazi kada izvesne skupine pčela (veće ili manje) započnu sa određivanjem „svoje“ zajednice, odnosno kada izaberu neku od matica i to uglavnom po stresanju roja (narušavanje principa mirovanja). Do sukoba većeg obima ne dolazi, ali može deo pčela napustiti košnicu sa svojom maticom. Ako bi se posmatralo sa gledišta da pčele prihvate jednu maticu i započinju „rat“ sa pčelama druge skupine, to bi dovelo do ogromnog broja stradalih pčela. Uglavnom nije tako. Pčele ulaze u „mirovanje“ na saću i pripremi za gradnju saća. To je neko međuvreme koje im omogućava da se potvrde kao jedna zajednica. To je verovatno mehanizam opsatanka koji omogućava da se smanje gubici roja, koji nastavlja sa životom u (moguće) nepovoljnim uslovima.
Prihvatanje neke od matica se
ne dešava odmah. I to nije određeno pre izlaska iz roja iz košnice. To se lako može i proveriti i dešava se i u potpunom društvu (u kojem matica već nosi).
Ono korisno što se može izvesti, ako se poznaju ovi mehanizmi je još i
dodavanje-pridruživanje skinutog roja potpunom društvu.
Kada je reč o prečim poslovima i mogućoj paraleli između ponašanja u klubetu i mogućeg spajanja sa drugom zajednicom ili grupom pčela, kasno u jesen i ponašanja pčela u roju, nema razlike: ponašanje pčela ne odudara od onog uobičajenog,
primerenog godišnjem dobu. Odbrana se dešava u slučaju napada, koji nije izražen ako se pčele pridruže u određenim uslovima, tako da to
ne liči na napad pridruženih pčela nekoj zajednici.