Dragan Sosic:Postavlja se pitanje: kako se statistički vodi ovako izumiranje pčelinjih društava. Jesu li uginula ili nestala.
Pa ako pcelar ustanovi da su mu drustva, odnosno pcele nestale u periodu od oktobra do kraja marta, onda se sigurno mogu voditi kao uginula, jer je mala verovatnoca da su zasnovala zajednicu u nekom novom stanistu....
Bez obzira da li su pčele imale nameru da zasnuju novu zajednicu ili ne, mi to ne znamo. To se obično vodi kao: nestale u akciji (nema potvrda da su "riknule", ali isto tako nema potvrda da su žive).
Deo poruke #48
Dodao bih u prilog one teze o grabeži na delu pčelinjaka i tekst dipl. Ing Danijele Aranđelović o dresuri pčela. Nažalost, ne mogu tačno linkovati kada je objavljen, a ojavljen je sredinom devedesetih.
Pčele
najduže pamte izvor hrane. Praktično ga ne zaboravljaju do kraja života. Ko je imao "nestanak pčela", neka pripazi ostala društva kada otopli.
Poruka #53
Što se tiče „nestanka pčela“, ako nisu stvarno toliko iscrpljena društva i pčele zbog toga uginule, treba dodati još nešto.
Ne nestaju baš sve pčele. I kako je kolega zaključio da postoji „mala verovatnoća da su zasnovale zajednicu na nekom novom staništu“, to i jeste mala neugodnost. Na neki način jesu zasnovale zajednicu: pridružuju se nekim košnicama, čije je društvo u normalnom stanju.
To ima neke prednosti. Ta društva ojačaju po brojnosti, koja se uglavnom zadržava do proleće.
Ali neugodnost je moguće prenošenje varoe. Tako da ako nije kvalitetno obavljen jesenji završni tretman (ili zimski), u proleće se varoa u takvim društvima rano namnoži. Pojave se problemi već sredinom leta. Prvi problem je gubitak i slabljenje populacije trutova. To ima svoje posledice pri odgoju matica.
Poruka #54
Ostalo je samo da se dodam šta je jedno od rešenja za sprečavanje napustanja košnica.
Ovo se uglavnom dešava kada postoji
spoljni podsticaj: grabež na pčelinjaku, grabež na susednom pčelinjaku, period jako produženog toplog vremena i postojanje paše u dužem vremenskom intervalu, topljenje voska napolju u takvim uslovima (toplo vreme, kada može doći do blažeg zahlađenja i prekida minimalnog unosa sa paše), pronalaženje uskladištenih nastavaka sa nešto meda na ramovima i ulazak u te nastavke, slabljenje pojedinih društava zbog varoe itd.
Tada se može videti da pri zahlađenju od dan dva, pčele
kruže oko košnica. I dalje ih drži sabirački instikt. Već posle ponovnog jačeg otopljenja ponovo posećuju ono cveta kojeg ima u ovim uslovima. Ali ne zaboravljaju košnice, koje su procenile kao mogući izvor hrane.
Drugačije bi bilo da je vreme
uobičajeno za jesenje uslove. Pčele se tada smire i retko se dešava napad na druge košnice. Pčele su jednostavno
posvećene pripremi za zimovanje.
Rešenje ovog problema je ono što sam više puta podvlačio, a to je
normalno zazimljavanje društava sa gnezdom blizu leta. Tada pčele bolje brane leto i teško je da tuđice nastave sa ulaskom u košnicu, gde postoji odbrana.
Ako je košnica LR i slabija je ili ima leglo u gornjem nastavku, treba je svesti na
jedan nastavak.
Zato sam to i naveo u ovoj poruci.
Kasnije, kada zahladi, može se podbaciti prazan nastavak ispod onog koji je do tada korišćen. Mada mislim da to i nije potrebno, ako je u društvu pravilno raspoređena hrana.
Ili to treba uraditi jako kasno, kada prestane opasnost od napada tuđice. Pčele će „zaboraviti“ da napadaju ona društva koja se dobro brane. Neće zaboraviti da napadaju društva bez odbrane.
Što se tiče meda koji ostaje u napuštenim košnicama, mogu reći da nije ni „
zatrovan“ ni „
zaražen“. Jednostavno se radi o tome da su vremenski uslovi takvi i da obično bude par hladnijih dana i pčele ga jednostavno ne odnesu. Ostane li neko duže vreme, a bude toplih dana,
odneće ga svakako.
U početku napada na neko društvo,
učestvuje samo par košnica. Kod njih se kasnije može primetiti da su ojačala. Kada kasnije započne odnošenje meda, učestvuje vrlo
veliki broj košnica. U napadnutoj košnici se čuje
zvuk pčela koje je pljačkaju i to motiviše druge pčele koje kruže, da se pridruže pljačkanju. Sve dok ima dosta meda „za svakog ponešto“, nema sukoba među pčelama koje učestvuju u pljačkanju. Kada se smanje količine meda, dolazi i do sukoba među pčelama koje vrše grabež. Tada je to već problematično, jer može biti napadnuto i više košnica. I nisu predmet napada samo slaba društva: mogu biti napadnute i
vrlo jake košnice. I one napustaju svoju košnicu po istom mehanizmu.
Ima slučajeva da se kod nekih košnica i ne primeti da nemaju pčela
u proleće. Ako bude dovoljno toplo i ima biljaka u cvetu, pčele se posvećuju tom poslu. To je
preči posao nego pljačkanje. Kod svakog zahlađenja se može desiti da ponovo napadnu na med u košnici bez pčela. Zato se uglavnom zaključi da med nije za upotrebu, a u stvari je sve splet povoljnih ili nepovoljnih okolnosti. Imao sam slučajeve da je u košnici ostajala šaka pčela koje niko nije dirao do prvog većeg pregleda. Ili čak da je košnica bez pčela, a prepuna je meda i pčele je ne diraju. Paše je bilo u izobilju.
Toliko o ovoj pojavi. Ostalo bi bilo analiza mehanizama koji do ovoga dovode (ali to je već "filozofiranje" kako bi pojedine kolege rekle i neću o tome). Tiču se uglavnom
komunikacije i
ponašanja društava sa različitim uslovima koji vladaju u košnici i
vremena u kojem se ova pojava dešava.