Već sam pisao da je moguće da su središnji ramovi sa
malo hrane. Količina meda u njima nije ista kod svih košnica. Neke imaju još prilično u zadnjem delu ramova ili čak i dobre medne „kape“, ali je moguće da su ih neka društva gotovo očistila do poslednje ćelije. To može biti i
razlog gubitka društva (ili društava) u vreme kada se to može najmanje očekivati i kada je to nedopustivo. Bilo je ranijih godina stradanja društava od gladi i u
polovinom aprila. To ne treba zaboraviti.
Razmatraću uglavnom lošiju situaciju u košnici, a to je sa središnjim delom u kojem je hrana uglavnom utrošena i smenjivanjem toplih i hladnih talasa – odnosno pojava jačeg zahlađenja (jer kada ima obilja dostupne hrane, nema nikakvih problema).
Može se postaviti pitanje kako se to stradanje društava dešava. Više uslova je bitno. Najvažniji je svakako promenljiva (ili siromašnija) ponuda iz prirode i postojanje bogatog unosa polena, ali sa malo nektara. Takođe može biti dužih perioda zahlađenja. Tada su pčele prinuđene da održavaju povoljne uslove gnezda i to ih vezuje samo za deo košnice (slabija je pokretljivost pčela i može biti onemogućena dostupnost hrani). Svi ovi uslovi često nadopunjuju jedan drugog u nekom realnom vremenu. To bi mogao biti presudni uslov opstanka pčelinje zajednice.
Pored snage pčelinjeg društva, važno je da središnji ramovi budu sa što manje trutovskih ćelija saća u gornjem delu rama.
Ne možemo tačno znati kada i u koliko društava će matice započeti zanošenje legla i nešto pre unosa prvog polena. Dosadašnji vremenski uslovi su bili takvi, da nije bilo nekog značajnijeg unosa polena (izuzimajući primorska područja, gde je bilo unosa polena sa badema ili polena i nešto nektara sa ruzmarina i drugih rano-cvetnih biljki). Tamo gde nije bilo unosa polena, legla je bilo nešto malo, početkom januara. Nastupanjem hladnog talasa je to leglo poizlazilo i teško da se ponovo pojavljivalo u nekom značajnijem broju pčelinjih zajednica. Tamo gde je bilo više polena, bilo je i više legla i to je uticalo i na veći utrošak zaliha hrane.
Sve dok ne krene unos polena, postoji mogućnost da se prazniji ramovi sa lošijim saćem (veća površina prelaznih ili trutovskih ćelija u gornjem delu rama)
uklone iz košnice.
Razlog uklanjanja ovakvih ramova je da se izbegne prvo leglo vrlo nisko na ramovima. To bi bila linija toplotnog centra i leglo u ostalim ramovima bi bilo na istoj visini.
Može se očekivati buran razvoj i veće površine sa leglom, jer će pčelinja paša verovatno biti prilično dobra i preklapaće jedna drugu (kod mene ni leska ni visibabe nisu cvetale, osim par struka na sunčanoj strani). Ako bi se smenjivali topli i hladni vremenski periodi, trošenje zaliha hrane će biti izraženo. Tako da se može desiti da te zalihe budu dalje od gnezda, što može biti vrlo neugodno, ako dođe do zahlađenja. Pčele bi morale biti u klubetu oko legla i hrana bi bila nedostupna. Upravo oni navedeni ramovi sa deformisanim saćem mogu doprineti da društvo strada.
Pčele do zaliha hrane na bokovima stižu preko gornje tople zone (preko satonoša). Ako zahladi, a leglo bude nisko na ramovima i klube će biti nisko, pa je otežan pristup bokovima koji su bogatiji hranom. Takođe je bitno i to da pčele neće skladištiti nektar u prelazne i trutovske ćelije iznad legla (mogu uskladištiti polen). Čak i kada su ćelije radiličke (a naročito ako u njima nije bilo legla, pčele jednostavno ne skladište med iznad legla već uglavnom polen. To se može objasniti onim gubitkom toplote, koji je uvećan ako ima meda. Pčele to osećaju. I u košnici je sve u redu dok ne zahladi.
Ista situacija može biti i kod slabih i kod jakih društava. Jaka društva takođe mogu biti ugrožena gladovanjem, ako je hrana po bokovima daleko. Treba znati da će jaka društva imati i znatno više legla i da će takođe biti snažno vezana oko legla, tako da ni ona ne mogu lako prići zalihama meda, bočno (naravno, zavisi od toga koliko bi hladno bilo pri eventualnom pogoršanju vremena). Ako su ramovi bez nekih deformacija u gornjem delu i leglo bude visoko postavljeno, jako društvo lakše može ostvariti pristup hrani koja je na bokovima, jer oslobađa više toplote i pčele se bez problema kreću u toj toploj zoni. Ali, ako je leglo niže na ramovima, pčele se teže kreću ispod donjih ivica saća i ramova jer je na toj visini hladnije. Tada stalno napuštanje klubeta pojedinih grupa pčela, koje se kreću prema bokovima za medom, može dovesti i do pojave nozeme ukoliko hladni talas potraje.
1) Uklanjanjem lošijih ramova, koji su prazniji, približava se hrana sa bokova središnjem delu i gnezdu („blokade“ matice polenom u ovo doba se ne treba plašiti, čak je i poželjna - podrazumeva se da je krenuo nešto jači unos polena ).
2) Stvara se prazan prostor da se, negde na polovini cvetanja džanarike do lgla dodaju satne osnove.
3) Onemogućava se prevremeno odgajanje trutovskog legla, koje će potrošiti više hrane.
4) Približavanjem bočnih ramova sa hranom, dodavanje pogače je suvišan posao. Pogača se dodaje tamo gde je to neophodno (gde su zalihe hrane u košnici slabe).
5) I dok traje ova brza radnja, izvršen je prvi pregled i dobijen uvid u stanje društava.
Dodao bih da je moj „pripravnik“ (pčelari manje od dve godine), kojeg sam sinoć opomenuo da bi ovo trebalo uraditi čim se ukaže prva prilika, ovaj posao uradio pre par dana (mislim u petak). Središnji ramovi su bili potpuno prazni. Inače on drži pčele u „hladnijem“ delu obrenovačke opštine i najniža temperatura u toku ovog hladnog talasa kod njega je bila -29,6 ºC (podaci sa zvanične automatske meteorološke stanice
www.meteos.rs/ams/grabovac/data.php?p=8).
Bilo bi dobro (ako to vreme dozvoli), preurediti i prvi nastavak (kod LR košnice) i ramove sa koji imaju meda postaviti ispod klubeta, u cilju autoprihranjivanja.
Kod košnica sa plitkim telima ovi problemi su manje izraženi, ali samo pod uslovom da ima dovoljno pčela. Ako društva nisu jaka, postupak je sličan, samo što treba paziti da ne dođe do prekomerne blokade polenom. Tada bi matica previše rano silazila sa leglom u prvi nastavak. U svakom slučaju i kod ovakvih košnica treba ukloniti ramove koji imaju puno prelaznih i trutovskih ćelija.
Napravio sam neke „priručne“ šematske skice kako uglavnom izgleda klube ili gnezdo u situacijama o kojima je bilo reči, po izimljavanju, ako su središnji ramovi ostali bez zaliha meda. U naslovima slika je približni izgled klubeta ili gnezda u različitim vremenskim periodima i uslovima. Odrednica na slikama RANO PROLEĆE je uslovna i pre uzimam uslove paše i stanja društava, nego astronomske podatke.