Pri korišćenju izolatora, u odeljku gde je ograničena matica, stavljaju se dva rama sa poklopljenim leglom i prazan ram u sredinu. Nešto tamniji ram, ali ne previše staro saće. Interes pčelara je da matica zanosi krupnija jaja i da pčelaru bude poznata starost legla (u satima). I to je sve. Dalje je potrebno vreme i uslovi da dođe do zanošenja matičnjaka. Može se koristiti dodatna lesonitna pregrada, da se ubraza postupak.
U uslovima kada je celokupni izolator dobro snabdeven pčelom i hranom, i kada matica zaleže sav raspoloživi prostor (a to se dešava vrlo brzo) dolazi do neke vrste „zajedničkog“ rojevog nagona i tihe smene. Kažem „zajedničkog“ jer matica odjednom prestaje da nosi iako je pčele i dalje hrane i to upućuje na tihu izmenu. Rojevi nagon se može posmatrati sa stanovišta brojnosti pčela, količine i odličnih zaliha hrane i dovoljno legla (snaga društva). Brojnost matičnjaka ukazuje na rojevi nagon: može ih biti 5-6, pa do dvadesetak . Ali nisu svi zaleženi istog dana (broj matičnjaka se povećava srazmerno vremenu sprečenosti matice da zanosi radiličko leglo). Takođe, taj „rojevi“ nagon se može odmah prekinuti ubacivanjem praznog rama pripremljenog za leglo. Matica nastavlja da zanosi leglo, kao da se ništa nije desilo.
Ako se zakasni sa dodavanjem rama, matica se vidno „smanjuje“ i teže se naknadno vraća u prvobitno stanje ponovnog zanošenja legla. Hoće li ići u rojevi nagon ili se čak može desiti da pčele uklone maticu, zavisi od snage i uslova paše. Teže je obuzdavati rojevi nagon ako je ceo izolator bogatiji hranom.
Zašto sam naveo presađivanje? Zato što se kod presađivanja može predvideti posao gotovo „u sat“. Kod ovakvog načina to nije moguće. Tek kada se utvrdi ima li zanesenih matičnjaka, moguće je odrediti kada se mogu pripremati oplodnjaci.
Prednost je u tome što se ne koristi proizvodno društvo. Sledeća prednost je lakše obuzdavanje rojevog nagona. Moguće je odrediti broj matičnjaka koji se mogu lakše koristiti (odsecati sa saća). Pčelar može prebaciti maticu u drugi (veći) deo izolatora ili ramove sa matičnjacima, koji pčele neće uništiti (do sada nikada nisam video da pčele same to urade, već sam ja to morao raditi). Bolje je i sigurnije da se prebace ramovi sa matičnjacima. Još jedna pogodnost je što nije potreban teži fizički napor: radi se samo u jednom nastavku. Sam metod ne mora biti takav da se društvo dovede u stanje izuzetne snage. Po danu kada pčele dobro rade, izvrši se procena brojnosti mladih pčela i može se lesonitnom pregradom dodatno suziti prostor, čime se ubrzava momenat zanošenja matičnjaka. Mogu se dobijati matičnjaci u većem vremenskom intervalu.
Kao i kod metoda dobijanja roja metodom opstanka (takođe uslovno nazvano metodom, jer takav način nisam našao opisan kao metod u pčelarskoj literaturi), potrebno je da se pčelar „uhoda“ u radu sa izolatorom u cilju dobijanja matičnjaka. Meni je to jednostavno, ali kažem, pravi mi nevolje a ne prednosti, upravo zbog tih matičnjaka.
Objašnjenje i predpostavke su moje i pisano je na brzinu. Uslovno sam pisao metod. Ovo nije nikakav metod, već samo na brzino sročeno objašnjenje onoga šta se dešava u radu sa izolatorima i kako se može iskoristiti za dobijanja dobrih matičnjaka.
PS
Mnoge tekstove moram osmisliti na brzinu (u firmi ili ovde kod kuće) i može se desti da ima ponečeg naizgled nelogičnog. Kao i mnogi drugi tekstovi koje sam pisao, i ovde može biti nejasnoća i možemo ponešto razjasniti pitanjima. Ovde nema ništa revolucionarno: samo se koristi skučenost prostora u izolatoru.