Autor Tema: Članci objavljeni u Pčelaru  (Pročitano 34066 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže Anto Dankić

  • Više od prijatelja foruma
  • *******
  • Poruke: 838
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Slavonski Brod, Jelas
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #15 poslato: Novembar 07, 2016, 22:54:37 »
Otvaram širom leta samo u jakoj paši (bagrem, suncokret,...) inače otvor leta držim na 10-15ak cm da ne izazivam vraga i dođe do grabeži. Od iduće godine planiram sve podnice napraviti sa kosim uvučenim letima upravo zbog zakišnjavanja a i manja je "poletaljka". Imam osjećaj da se pčele osjećaju sigurnije ako je otvor leta malo sužen i kad se pomalo gužvaju na letu.

Van mreže Edi Daruši

  • Prijatelj foruma
  • ******
  • Poruke: 487
  • Pol: Muškarac
  • Nemoj da mi daš ribu, nego me nauči da pecam.
  • Lokacija pčelinjaka: Elemir, Babatovo
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #16 poslato: Novembar 08, 2016, 07:36:27 »
Ja sam kupio polovne polunastavke za LR na kojima su otvori za leta. Rekoše mi da će pčele tako brže napuniti medom polunastavke jer ne moraju da prolaze kroz ceo nastavak da bi stigle do polunastavka. Dakle, ne preostaje mi drugo već da ubacim ''čepove'' u rupe.
Da bi se prešao put od hiljadu milja potrebno je načiniti prvi korak.

Van mreže sljivic b miljko

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 263
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Globoder, Krusevac
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #17 poslato: Novembar 08, 2016, 20:50:38 »
evo jos clanakaali bez tabela

PRVU POGAČU DATI U MARTU

                    Pogače pčelama ne treba davati „radi davanja“ već samo ako za to postoji ozbiljan razlog. Davanje pogače iz nužde, javlja se kada je pčelar zazimio pčele sa zalihama koje su tako male da ugrožavaju opstanak pčela tokom zime. Jasno je da iz takve situacije pčelar mora da izvuče pouku i da mu se to više nikada ne desi. Ako dajemo pogače zbog stimulacije razvoja društva, onda ih treba dodavati u proleće kada je krenuo bar minimalni unos iz prirode.

                     Na jednom predavanju sredinom januara društvu od oko 50 pčelara postavio sam sledeće pitanje: „Koliko vas je pčelama već dalo pogače“? Ruke su podigli skoro svi pčelari. Postavio sam zatim novo pitanje: „Koji je razlog da ste ovako rano dodali pogaču“? Jedan je odgovorio: „Nemam dovoljno hrane pa se plašim stradanja. Sledeće moje pitanje je bilo: „Zašto se plašite nedostatku hrane ako je vaga do 31. decembra pokazala potrošnju od 3,00 kg. Nije bilo odgovora. Sledilo je novo pitanje: „Ima li neko da je iz nekog drugog razloga ovako rano dodao pogaču? Njih nekoliko je odgovorilo u smislu ,,Bolje da damo nek ima, nemože da šteti,, odnosno,, od viška glava ne boli,,. Sledilo je moje novo pitanje: „Zašto zimske pčele žive nekoliko meseci a letnje nekoliko nedelja“? „Zbog rada kojem su izložene letnje pčele“ odgovorio je jedan. Sada je red bio na meni i pitanje je glasilo: ,,Zašto pčelama dajete pogače i terate ih da rade ako sami kažete da duže žive zimi zato što ne rade“? Nije bilo odgovora. Sledilo je moje novo pitanje: „Kakva je razlika izmedju zimskih i letnjih pčela“? Jedan pčelar se javio sa sledećim odgovorom: „Vizuelno nema razlike, odnosno pčelar ne može videti ili utvrditi. Po sastavu zimske pčele imaju mnogo više masnog tkiva što bitno utiče na prezimljavanje pčela“. Složio sam se da je to tačno, da to piše u svim knjigama ali sam nastavio sa novim pitanjem: „Iz čega se sastoji masno tkivo? Kakvu funkciju ima masno tkivo, odnosno njegovi delovi?  Koja je ralika u masnom tkivu izmedju mladjih i starijih pčela“? Svi su ćutali. „Da li neko zna da nam svima kaže bar nešto od ovoga?“ bilo je moje novo pitanje. Svi su ćutali. Malo sam sačekao i pošto niko nije bio zainteresovan za odgovor, postavio sam novo pitanje: „Zašto mislite da nema štete od dodavanja pogača ako neznate sastav masnog tkiva, ulogu, značaj“... Svi su ćutali, a onda je jedan progovorio: „Mi smo Šljiviću tebe pozvali da nam držiš predavanje a ne da nas propituješ, pa izvoli odgovori na svoja pitanja“. Svi su počeli da se smeju a ja nisam imao više pitanja već sam prešao na predavanje.
                    Iz dana u dan, iz godine u godinu sve su teži uslovi za razvoj i opstanak pčela. Sa intezivnim razvojem poljoprivrede, sa razvojem hemijske industrije i sve većom primenom raznih hemijskih sredstava, pčela kao insekat je sve više ugrožena. Pčelaru kao ljubitelju pčela, odnosno kao odgajivaču pčela i proizvodjaču pčelinjih proizvoda ne ostaje mnogo mogućnosti da se protiv toga bori. Pčelar kao član društva pčelara zajedno sa drugim pčelarima mora preduzimati zajedničke aktivnosti kako bi potencijalne štete bile što je moguće manje. Pčelaru kao pojedincu ostaje jedino borba za više znanja kako bi svojim znanjem pokušao da pomogne pčeli i zaštiti od štetnih posledica. Osim tih direktnih posledica pčelar mora da se bori za što veći nivo znanja i kad su u pitanju druge radnje kod pčela, posebno kad je u pitanju tehnologija pčelarenja. Znači pčelari moraju maksimalno da se angažuju na usvajanju novih znanja, da prate savremena svetska i domaća naučna saznanja i da se znanjem i radom u skladu sa naukom izbore protiv negativnih posledica koji prete pčeli. Netreba se hvaliti kako uspešno skidamo rojeve uhvaćene na visokom drveću, već sprečiti da do rojenja dodje. Netreba spašavati društva od gladi dodavajući po nekoliko pogača ( čak i po 5 ) tokom zime već pčelama obezbediti dobru zimsku zalihu hrane. Netreba spasavati par društva tako što ćemo svim društvima u pčelinjaku dodavati pogače, već imati dobar uvid u stanje zaliha hrane i voditi dobru evidenciju o tome. Ako nekom društvu treba dodati pogaču onda to uraditi samo tom društvu. 
 Imajuću u vidu da često unos nektara i polena u proleće nemože da zadovolji potrebe pčelinjeg društva za dobar prolećni razvoj, nepohodno je da deo zimskih zaliha ostane za prolećni razvoj i tako nadoknadi manjak unosa. Manji unos hrane ima za posledicu štednju hrane od strane pčela. Štednja se sastoji u smanjenju broja položenih jaja što utiče na slabiji razvoj društva, kao i smanjenje broja obroka pri hranjenju larvi, što utiče na kvalitet pčela. Leženjem pčela lošeg kvaliteta znači i slabiji razvoj žlezda pčela što će se direktno odraziti na hranjenje budućeg legla. Sve te činjenice navele su naučnike da se bave istraživanjem „Značaja zaliha hrane u pčelinjem gnezdu“ .
                Zaključak je da u proleće treba da bude u košnici najmanje 10-12 kg poklopljenog meda i najmanje dva rama sa pergom. Naš uvaženi predsednik SPOSa  Dr. Rodoljub Živadinović na predavanju u Kumanovu 13. decembra 2014.godine ( predavanje na sajtu SPOSa ), kaže da se tu radi o srednjo ruskoj pčeli a da za našu kranjsku važi nešto niža količina odnosno minimum zaliha hrane, ne bi trebalo da je ispod 7,6 kg. Ako pčele u zimskom periodu ( od 01.oktobra do 01.aprila ) potroše izmedju 8 i 9 kilograma, možemo zauzeti stav da za našu kranjsku pčelu moramo obezbediti zimnicu od minimum 17 kilograma ako hoćemo dobar prolećni razvoj. Pčele neće ni gram potrošiti više nego što im treba pa pčelar neće ništa izgubiti a biće oslobodjen briga oko prezimljavanja i imaće jača društva. Mislim da možemo zaključiti da je za zimu najbolje obezbediti dovoljno meda i polena i preko zime ne dodavati skupo plaćene pogače i nanositi štetu pčelama. Pored količine veoma je važno obezbediti da zimska zaliha bude dobrog kvaliteta. Zimske zalihe treba da su od meda dobrog kvaliteta. U godinama kada manjak meda nadoknadjujemo sirupom, onda je najbolje dodati sirup invertovan enzimom invertaza ili ako to nemože dodati sirup rastvoren u toploj vodi. Dr Goran Mirjanić iz Banja Luke je ispitiva dužinu života pčela u zavisnosti od vrste hrane. Pčele iste starosti podelio u tri grupe i zatvorene u kavezu u istim uslovima hranio različitom hranom ( 2004.).
                   U tom momentu se javio jedan pčelar za diskusiju izjavom ,,Kod nas se to Šljiviću kaže „MED NA MEDU RODI“,  nego ti nama kaži nešto i o tom masnom tkivu.
                 Polazeći od činjenice da iz istog oplodjenog jajeta koji položi matica može: a) da se izleže jedinka koja može biti letnja radilica i da živi kratko ( oko šest nedelja ), b)  zimska radilica i da živi nekoliko meseci ili c) matica i da živi nekoliko godina. Razliku izmedju matice i radilica su brzo razjasnili jer je bila vidljiva golim okom: „Zasluga pripada hrani ( matičnoj mleči i veličini ćelije u kojoj se jedinka razvija“. Do razlike izmedju kratkoživuće i dugoživuće radilice, odnosno letnjih i zimskih pčela pokušali su da otkriju ogledima. Prvi ogled je bio zatvaranjem odredjenog broja pčela iste starosti u mrežice gde su živele sa različitim temperaturama i otkrili da temperatura utiče na dužinu života. U knjizi „Savremeno pčelarstvo,, od Bore Stamenkovića stoji ,,pčela najduže živi pri temperaturi od oko 16 stepeni Celzijusovih, a najkraće na temperaturi većoj od 36 stepeni Celzijusovih“. Sledeći ogled je bio zatvaranje istog broja pčela u dve različite mrežice pri istoj i konstantnoj temperaturi ali različitoj vlažnosti i dobili razliku u dužini života što znači da i valžnost ima uticaj na dužinu života. Sledeći ogled bio je zatvaranje istog broja pčela u mrežice sa istom temperaturom i istom vlažnošću ali različitom količinom hrane, pa sa istom količinom hrane ali različitog kvaliteta i na kraju posle još nekoliko ogleda sa različitim uslovima došli do zaključka: ,,Na dužinu života pčela utiče veliki broj faktora“. Ovaj zaključak im nije dao nikakv odgovor vezan za razliku u dužini života letnjih i zimskih pčela pa su počeli iz početka. U  termostat sa odredjenom, istom temperaturom, vlažnošću, količinom i kvalitetom hrane zatvorili su 100 pčela izleženih početkom maja, zatim početkom jula i u treći početkom septembra pa pratili njihovu dužinu života. Pčele izležene početkom maja i jula živele su oko 600 sati dok su pčele izležene početkom septembra živele preko 1000 sati. Ovaj ogled je ponavljan na stotine puta i uvek dobijao isti rezultat. Odgovor na pitanje „Čime se objašnjava i šta uslovljava veću dugovečnost pčela“- dali su anatomi koju su utvrdili da još kod novorodjenih letnjih i zimskih pčela neki unutrašnji organi i tkiva tela nisu istovetni. Masno tkivo, naprimer, i žlezde za hranjenje razvijeni su mnogo bolje kod zimskih, dugovečnih pčela. To su dopunili fiziolozi koji su dokazali da razviće masnog tkiva i žlezda za hranjnje kod pčela uslovljeno količinom belančevinske hrane tj. Koncetracijom polena u hrani larve. Danas nema sumnje potpuno je dokazano da na dugovečnost pčela utiče količina i kvalitet hrane ( med i polen a naročito polen ) u periodu larve iz koje se razvijaju zimske pčele. Na kvalitetnu ishranu utiče: odnos broja hraniteljica i broja larvi koje se hrane, kao i izobilje kvalitetne hrane. Dugovečne pčele su bolje ako je broj hraniteljica u vreme ishrane larvi, veći a broj hranjenih larvi manji. Osim toga karakteristika tih zimskih pčela razvijenošću masnog tkiva i žlezdama za ishranu ( koje proizvode matičnu mleč ). Masno tkivo u letnjem periodu ima zadatak da se potroši na negovanju letnjih pčela u svom kratkom životu letnje pčele. Masno tkivo u zimskom periodu na zimskim pčelama ima zadatak zajedno sa žlezdama za ishranu, da odneguje prvo novo leglo. Prvo leglo se neguje iz sopstvenog organizma zimskih pčela a prve izležene pčele nastave da neguju leglo iz zaliha hrane odnosno novog unosa. Pošto Masno tkivo pripada Ekskretornim organima pa treba prvo njih objasniti. Pčele u svom organizmu imaju EKSKRETORNE ORGANE  ili organe za izlučivanje. U njih spadaju Malpigijevi sudovi i Masno tkivo. Malpigejivi sudovi su duge izuvijane cevčice. One imaju funkciju bubrega jer štetne materije iz krvi ( limfe ) izlučuju izmedju srednjeg i zadnjeg creva i tako se odstranjuje iz organizma. Deo vode, prema potrebi, pčele resorbuju i vraćaju u organizam.   
             Za nas pčelare je mnogo važnije Masno tkivo i razumevanje njegove uloge.  Masno tkivo se sastoji iz dve vrste funkcionalno različitih ćelija: adipociti i enociti. Adipociti su ćelije masnog tkiva koje predstavljaju rezervoare glikogena i masti neophodnih za preživljavanje u nepovoljnim uslovima života. Enociti su ćelije rezervoari u koje se odlažu nepotrebni štetni produkti metabolizma. Znači pčele stvaraju rezerve glikogena i masti u svom telu u obliku ćelija masnog tkiva koji se zovu ADIPOCITI. Glikogen u pčelarstvu srećemo i kod matice kad se pari i kad se roji. Matica u životu samo dva puta dobro leti i to kad se pari i kad se roji. Ona može tada dobro da leti zato što joj pčele ne daju mleč vec jede med koji se sintetiše u glikogen koji joj daje snagu da izdrži dugi put. Zimske pčele imaju četiri puta više masnog tkiva i četiri puta duže žive. Druge ćelije u masnom tkivu ENOCITI imaju zadatak da prime i skladište nepotrebnih štetnih proizvoda metabolizma uglavnom mokraćne kiseline i razne soli. Pčele kako stare menjaju boju enocita od svetlo žute do tamno mrke, zbog nagomilavanja ekskreta ( izlučevina ). Pored masnog tkiva i žlezde za hranjenje je veoma bitno očuvati što je moguće duže kod pčela jer od njih zavisi odgajivanje novog legla posle perioda zimovanaja. Znači u radu sa pčelama treba izbegavati sve radnje koje na bilo koji način utiču loše na dva najvažnija organa dugovečnih pčela Masno tkivo i žlezde za hranjenje koje će imati za posledicu trošenje glikogena i skladištenje štetnih proizvoda metabilizma u masnom tkivu. Od dužine života zimskih pčela zavisi da li će svoje masno tkivo potrošiti u negovanju legla u januaru, februaru martu ili čak u aprilu. Za nas pčelare je jasno da ćemo veće koristi imati da više pčela odneguju u martu i aprilu nego u januaru i februaru.
 ,,E to nam sad objasni“ javio se pčelar koji se najčešće javlja.
               Da prvo citiram par naučnika koji potvrdjuju ovo što sam do sad pričao: Dr Kulinčević u Pčelaru 7,8 i 9/1993 u članku  „Kako i kada nastaju zimske pčele“ stoji „Pčele koje će postati dugovečne i ući u zimu, odmah pošto su se izlegle, većinu vremena provodile su mirujući i ne obavljajući bilo kakav posao u košnici. Ovakvo ponašanje se produžilo do kraja leta. One su trošile mnogo polena i nisu uopšte hranile leglo, a izletale su iz košnice vrlo retko. U isto vreme kratkovečne letnje pčele odgajivale su leglo i veoma intezivno pravile izlete u okolinu“. U knjizi „Tehnologija proizvodnje pčelinjih proizvoda“  Dr. N.I. Krivcov i Dr. V.I.Lebedev stoji „stepen razvitka masnog tkiva kao i hipofaringalnih žlezda u jesen, definiše fiziološko stanje pčela. Prema njihovom stanju možemo suditi o pripremljenosti pčela za zimu i prognozirati kako će proći. Mlade pčele jesenje generacije ne učestvuju u hranjenju larvi i tu sposobnost čuvaju do proleća. Ustanovljeno je, da ukoliko manje pčele učestvuju u ishrani legla s jeseni, utoliko one duže žive“.  A zatim nešto i o invertazi koja je potrebna pčeli da izvrši ivertazu saharoze iz pogača: „Aktivnost invertaze pljuvačnih žlezda menja se tokom sezone u dovoljno širokom dijapazonu. Maksimalna aktivnost je pred glavnu pašu, a minimalna – u zimskom periodu“. I još Grupa bugarskih profesora na čelu sa Dr. Stojko Nedialkov u knjizi „PRAKTIČNO PČELARSTVO“   NOLIT 1986. Beograd „Tako za vreme relativnog mirovanja pčela ispoljavaju smanjenu aktivnost, konzumiraju manje hrane i održavanju relativno nisku temperaturu. To osetno olakšava opstanak pčelinjeg društva u nepovoljnim spoljašnjim uslovima. Narušavanje mirovanja zazimljenih pčela od strane neprijatelja, slabo zagrevanje košnica ili nepravilno zazimljavanje pčelinjih društava imaju teške posledice, jer se naglo menjaju uslovi u samom gnezdu. To dovodi do intezivne potrošnje hrane i do privremenog uginuća velikog broja pčela, a ponekad i čitavih pčelijih društava“. Još da dodamo da je ruski zoolog V.V.Alpatov dokazao: „Pčela koja miruje utroši 8mm3 kiseonika u 1 minutu. Pčela u pokretu pod istim uslovima utroše 36mm3 kiseonika u 1 minutu. Uzbuđena pčela utroši 520mm3 kiseonika u 1 minutu. Odnos min. I max.1:140.“  Srazmerno potrošnji kiseonika pčele troše i hranu, a samim tim zimi opterećuju i crevo pčele.
              Znači dodavanje pogača u zimskom periodu izaziva: a) Podizanje temperature u klubetu, radi invertovanja pogače što direktno šteti pčeli ( kraći život i veća potrošnja ). b) izaziva uznemirenje pčela što povećava potrošnju hrane i nagomilavanje nesvarljivih materija u zadnjem crevu. c) Pčele moraju da aktiviraju žlezde za lučenje invertaze u periodu kada treba da miruju. d) Bitno utiče na pojavu legla ili na njegovo povećanje u periodu kad ne bi trebalo da ga bude i kada se znatno troše zimske pčele odnosno njihovo masno tkivo i žlezde za ishranu i tako smanjuju dužinu života. Da i to dopunimo jednim citatom iz navedene knjige ,,Tehnologija dobijanja pčelinjih proizvoda,,: „Pri normalnim uslovima zimovanja, na samom njenom kraju matice otpočinju pomalo polagati jaja u ćelije saća, a pri nenormalnim uslovima, posebno kad pčele nemogu udaljiti iz gnezda višak vlage, matice to rade već u januaru, pa čak i u novembru, pošto je izvodjenje legla povezano sa potrebom značajne količine vode, pa se time umanjuje štetan nivo vlažnosti vazduha u pčelinjem klubetu. Naravno zimsko negovanje legla veoma jako pogoršava rezultate zimovanja pčela. Odsustvo legla u gnezdu pčela jedan je od važnih pokazatelja normalnog toka njihovog zimovanja“. Pčele koje se dobijaju iz jaja koje matica polaže u januaru i februaru nisu od koristi ni za pašu ni za razvoj, jer jednostavno zbog vremenskih i pašnih prilika njihova uloga u društvu je beznačajna. Na njihovom odgajanju se značajno troše i skraćuju život zimske pčele. Mnogo je važnije sačuvati zimske pčele za, što je moguće kasnije, odnosno za mart ili još bolje za april. Iz tog razloga se pčelarima savetuje da se u februaru ako temperature porastu u dužem periodu treba vršiti rastopljavanje košnica kako bi se smanjilo podsticanje matice na polaganje veće količine jaji.
               Sada se samo po sebi nameće pitanje: „ Kada treba početi sa radovima koji bi doprineli povećanju količine položenih jaja od strane matice“?
              U tom momentu se javlja jedan pčelar: „Ja bih pitao: Moje su pčele na planini gde su uslovi izuzetno surovi i temperature često u dužem periodu veoma niske. Ja mojim pčelama moram dodavati pogače tokom zime. I još: Da li pčelama podsticajno davati pogače, jer sam na internetu gledao Mirjanića koji kaže da je bolje za podsticaj dati pogaču nego sirup“.
               Surovi uslovi zimovanja i niske temparature u dužem periodu su razlog više da se pčelama za zimu na vreme obezbede dovoljne zalihe kvalitetne hrane. U takvim uslovima pčelama je mnogo teže da dižu temperaturu kako bi invertovala hranu, da pojačano opterećuju svoje crevo nesvarljivim materijama, odnosno ona preradom pogače mnogo više šteti sebi nego u klimatsko povoljnijim uslovima zimovanja. Što su uslovi suroviji šteta veća a u primorskim uslovima, odnosno krajevima gde pčele zbog povoljnih zimskih temperatura skoro ne prekidaju leglo, štete od dodavanja pogača bi bile najmanje. Što se tiče drugog pitanja, tačno je da pogača u periodu posticajnog prihranjivanja daje odlične rezultate, odnosno tačno je da je to Dr. Goran Mirjanić rekao na predavanju u Gudovcu 02.02.2013.godine. Ta tvrdnja je potvrdjena od stane nauke, ali se tu radi o beznačajnoj razlici u korist pogača dok bi med umesto toga bio znatno bolji. U knjizi „Hrana i ishrana pčela“ od Taranova stoji: „U pčelarskom institutu upoređivali su efikasnost prihranjivanja pčela u proleće šećernim sirupom i šećerno mednim testom. Pokazalo se da su zajednice koje su dobijale šećernomedno testo dale su bolje rezultate, nego one koje su dobijale šećerni sirup“.
             Ako govorimo o datumu početka priprema pčela za pašu moramo poznavatui pašu i imati očekivani datum njenog početka, pa onda utvrditi datum početka pripreme pčela za nju. Prema Krivcovu i Lebedevu  to je 51 dan ( 21 dan razvitak pčela i 30 dana njeno uslovno, srednje trajanje života). Ovde se misli na svaku pašu pa i onu sa veoma malim dnevnim unosom. Ako je paša do 1 kg dnevno pčele izletnice preradu nektara izvrše same jer luče invertazu dovoljno da prerade sakupljenih 7,1 mg nektara za 20 minuta. Ako je paša veća onda se sve više angažuju mlade kućne pčele i njihov značaj je izuzetno važan za bagremovu i suncokretovu pašu. Kako za intezivne paše teret prerade pada na kućne pčele koje preradjuju nektar to je stav Dr. Rodoljuba Živadinovića izrečen na napred navedenom predavanju u Kumanovu da je za razvoj pčela za pašu najvažniji period na 40 dana pred pašu. Možemo biti saglasni da je za jaku pašu važno pomoći matici da što je moguće više položi jaja u periodu od 40 dana pa dalje prema paši, možemo to korigovati i prihvatiti da je to 51 dan pred pašu posebno što nam se često izletnice truju zbog prskanja voća, možemo pak i ovaj period na svoju ruku produžiti još neki dana, ali za bagremovu pašu koja počinje početkom maja nikakao ne treba stimulisani razvoj počinjati u februaru. Najbolje je da prema očekivanoj paši sami odredimo datum početka stimulacije, koji bi morao biti najranije u prvoj polovini marta a u planinskim predelima krajem marta ili početkom aprila. 
           

Van mreže Anto Dankić

  • Više od prijatelja foruma
  • *******
  • Poruke: 838
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Slavonski Brod, Jelas
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #18 poslato: Novembar 08, 2016, 21:25:28 »
Proljetos mi je stradalo jedno društvo od gladi jer je klube bilo smješteno u centru i krenulo prema jednoj strani košnice, onda je dobro zazimilo i ostali su van dosega hrane. Da sam im krajem 1. mjeseca stavio pogaču na satonoše mislim da bi preživilo i kasnije se prebacilo na drugu stranu košnice gdje ostalo mnogo hrane.


P.S. ispada da sam svakom loncu poklopac mada sa dosta stvari još nisam načisto pa zato i pitam

Van mreže Edi Daruši

  • Prijatelj foruma
  • ******
  • Poruke: 487
  • Pol: Muškarac
  • Nemoj da mi daš ribu, nego me nauči da pecam.
  • Lokacija pčelinjaka: Elemir, Babatovo
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #19 poslato: Novembar 08, 2016, 21:28:07 »
U mom kraju su već počeli da stavljaju pogače!
Ja ću u petak ujutro otići da proverim na kojoj je visini klube...
Da bi se prešao put od hiljadu milja potrebno je načiniti prvi korak.

Van mreže sljivic b miljko

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 263
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Globoder, Krusevac
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #20 poslato: Novembar 09, 2016, 08:42:34 »
Proljetos mi je stradalo jedno društvo od gladi jer je klube bilo smješteno u centru i krenulo prema jednoj strani košnice, onda je dobro zazimilo i ostali su van dosega hrane. Da sam im krajem 1. mjeseca stavio pogaču na satonoše mislim da bi preživilo i kasnije se prebacilo na drugu stranu košnice gdje ostalo mnogo hrane.


P.S. ispada da sam svakom loncu poklopac mada sa dosta stvari još nisam načisto pa zato i pitam

Ako pogača mora da se doda onda nemamo gde ali je pitanje zašto smo došli u takvu situaciju? U tim slučajevima treba dati na samo tom jednom društvu a nikako davati na sva društva nepotrebno. Da bi se to malo šire sagledalo citiraću jedan pasos iz moje brošure "Zimovanje pčela"

"D)   Često navodjen razlog za dodavanje pogača je ,,pčele mogu probiti mednu kapu pa pogača im omogućava da preko nje mogu da dodju do meda koji je trenutno udaljen,,. Ovaj strah pčelara proizilazi iz straha da nije dovoljno obezbedio hranu pčelama za zimu. Probijanje medne kape se ne dešava kod društava koja su zazimljena sa dovoljno meda ( 15 do 20 kg) već kod društava koja u zimu ušla sa malim zalihama hrane. Pored obezbedjenja količine pčelari moraju pre dohranjivanja da povedu računa o rasporedu. Neprihvatljivo je da sa strane budu po dva rama puna medom jer pčele nikad neće preći preko punog rama sa medom i doći u kontak sa zadnjim ramom. Zato u pripremnom periodu za zimu treba blagovremeno ramove sa viškom meda rasporediti u košnice sa manjkom ili ih postepeno otvarati da ih pčele prenesu i tako formiraju bolji venac. Dešava se da pčele neće da prenose med iz rama jer ga doživljavaju kao gotovo završenu preradjenu hranu. Tada treba po otvorenom medu blago poprskati vodom što će delimično razrediti med u ramu i pčele će ga doživljavati kao nepreradjen i nastaviti njegovo premeštanje. Pčele ne premeštaju med kad u košnici ima mnogo legla već kada dodje do smanjenja legla one premeštaju med sa periferije. Tu činjenicu u tehnologiji pčelarenja koristi kraljevački pčelar Miša Ratković. Početkom oktobra vadi krajnje ramove sa medom i prebaca u zbeg. Ramove po malo grebe tako da pčele narednih nekoliko dana prenesu med u plodište i lageruju direktno oko klubeta. Ako se pak opredelimo da zadržimo ram sa zatvorenim medom sa strane onda ga u zimskom periodu možemo postaviti horizontalno preko satonoša u periodu kada mislimo da društva mogu biti ugrožena. Na kraju ako moramo dodati pogaču zbog probijanja medne kape onda to moramo prihvatiti kao našu grešku i izvući pouku da nam se to ne bi dešavalo narednih godina."

Van mreže sljivic b miljko

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 263
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Globoder, Krusevac
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #21 poslato: Novembar 09, 2016, 09:24:28 »
Zato je važno da pčelari satne osnove dodaju  u periodu kad hrana iz prirode značajno pristiže ili ako unosa nema a želimo lučenje voska moramo pčele obilno hraniti.

Period posle rojenja karakterističan da pčele izgradjuju brzo veliku količinu saća, pa se iz tog razloga savetuje da se roj uvek naseljava na satne osnove (obično 5 ramova ).



Koliko treba sirupa da dajemo pre dodavanje satnih osnova a radi stimulisanja matice (55 dana pre znacajne paše), a koliko za izvlacenje satnih osnova.

Da li u nukleus sa 6 ramova (takve imam) treba dodati i ram meda da bi se prirodni roj tu zadrzao ili mu sipati u hranilicu sirupa(tako sam ja i uradio ove godine kada sam uhvatio prirodni roj).

Prolećni razvoj podrazumeva razvoj legla i gradnju satnih osnova. Količina zavisi i od zaliha ali da pustim jedan pasos i teme "Prolećni razvoj" koji će nadam se razjasniti:

. Najbolji razvoj legla potiče od dobre paše. Ako nema paše, često zbog lošeg vremena, mora se preduzeti razvojna mera prihranjivanje. Ako u utvrđenom periodu od 15. marta do 20. aprila ima paše i ima unosa, pčele će dobro hraniti maticu i ona će dobro polagati jaja. Međutim kada u ovom periodu zahladni pa nema unos, pčele slabije hrane maticu, pa ona slabije polaže jaja. Kako je cilj u ovom periodu što više položenih jaja, to se nedostatak unosa nadoknađuje prihranjivanjem. Prihranjivanje se zbog hladnog vremena treba vršiti pogačama, a kada vreme bude toplije prihranjivanje se može vršiti šećernim sirupom. Sirup se spravlja u odnosu: 1 deo vode i 1 deo šećera, jer je pčelama za razvoj veoma potrebna voda. Sirup se može dodavati samo kada su noći toplije, a to se najčešće dešava za vreme cvetanja kajsije. Ako za prosečan datum cvetanja kajsija uzmemo 25. mart onda nam se javlja period od 15. do 25. marta kada prihranjivanje treba vršiti čvrstom hranom, pogačom. Dobro je pogači dodati cvetni prah ili zamenu: pekarski kvasac, sojino brašno, mleko u prahu i to od 12 do 15%, ako se dodaci kombinuju. Ako se daje samo jedan dodatak nebi trebalo da pređe 5%. Hranjenje sirupom treba početi  manjim količinama i to 250 do 300 mililitara svako drugo veče. Sirup treba da bude topliji (30-40 stepeni) kako bi ga pčele brže uzele. Veće količine sirupa pčele teško uzimaju a preradom opterećuju svoj organizam i tako skraćuju život. Ako dodati sirup preko noći pčele ne uzimaju treba utvrditi uzrok koji može biti: neispravna hranilica, nedostatak matice ili bolesno društvo. Ovo pod uslovom da je noć bila topla. Sirup koji pčele nisu uzele često ukisne pa ga treba prosuti ili sunđerom pokupiti i hranilicu očistiti.Sirup spravljati rastapanjem šećera u toploj predhodno proključaloj vodi uz neprestano  mešanje.

Ali pre toga kod prvog prolećnog pregleda treba utvrditi stanje hrane i sve zajedno utiče na odluku o prolećnom stimulativnom prihranjivanju:

Kad je u pitanju stanje hrane u košnici treba biti veoma obazriv. Uvek treba poći od količine meda sa kojim su zazimljene pčele i da se očekuje potrošnja oko 6,5 kg meda za period 01.10-28.02. Ova količina se može malo korigovati u zavisnosti od datuma pregleda i vremenskih prilika protekle zime. Za društva uzimljena sa dovoljno hrane i dobrog rasporeda nema nikakvih problema. Cilj ovog pregleda je da se utvrdi da li neko društvo nema dovoljno hrane. Zalihe u ovom trenutku bi trebalo da budu između 8 i 10 kg i što je najvažnije da med bude u blizini pčelinjeg klubeta. Dešava se da pčele potroše hranu u neposrednoj blizini klubeta i da je sada između novog legla i zaliha meda prazan ram. To pravi veliki problem pčelama, jer hladno vreme onemogućava kontakt pčela sa medom. Zato prazan ram treba premestiti iza ramova sa medom, odnosno ramove sa medom približiti leglu. Može se malo i otvoriti zatvoreni med na mestu koje će doći uz leglo. Ako je, pak, društvo sa nedovoljnim zalihama meda, treba mu dodati ram zatvorenog meda iz rezerve ili pogaču preko satonoša. Dodata pogača će predstavljati malu smetnju komunikaciji pčela, pa su dobro došli otvori ako su u jesen napravljeni ispod satonoša. Pogača će dobro služiti i kao utopljavajući materijal. Ako ovaj posao približavanja ramova ne izvršimo, društvo može stradati jer su velike temperaturne oscilacije. Stare pčele naglo izumiru, mlade još ne stižu da se izlegu u većoj meri, a hrana je daleko od klubeta. To je najkritičniji period za pčelinje društvo, pa često ako ne strada, onda znatno oslabi.

Drugi deo:
Ram meda nije neophodan ali je bolje ako ima. Da bi se roj zadržao najbolje je ram otvorenog legla.  Roju je važno odmah davati sirup i topo punu hranilicu ( mislim plastične 1l )da bi brzo gradio saće.

Van mreže sljivic b miljko

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 263
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Globoder, Krusevac
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #22 poslato: Novembar 09, 2016, 18:20:22 »
Evo jos mojih objavljenih clanaka

 DODAVANJE MEDIŠTA ZA BAGREMOVU PAŠU

U tehnologiji pčelarenja prvi važan period kroz koje pčele prolaze na putu prema paši je prezimljavanje. Dobro prezimljavanje je starntna osnova za dobar prolećni razvoj. Znači posle prezimljavanja sledeći period je dobar prolećni razvoj kako bi pčele što je moguće brojčano jače odnosno spremnije dočekale pašu. Na kraju, posle dobrog prolećnog razvoja, dodje paša koju treba iskoristiti. Ako su pašni i vremenski uslovi dobri a društva jaka pčelaru ostaje da odradi još nekoliko poslova kako bi košnice bile pune meda. Ti poslovi su sledeći: obezbedjenje dobre ventilacije u košnici, obezbedjenje mira na pčelinjaku, prema potrebi ograničiti maticu i blagovremeno dadavnje medišnih nastavaka.   

Obezbedjenjem dobre ventilacije olakšava se isparavanje vode iz nektara i sprečava pojavu nagona za rojenje. Iz tog razloga neophodno je leta širom otvoriti pomeranjem letvica, otvoriti pomoćna leta, obezbediti ventilaciju preko zbega i slično. Za vreme bagremove paše otvaranje košnica svesti na najnužniju meru i upotrebu dimilice samo u krajnjoj nuždi. Sve radove koje treba obaviti u toku bagremove paše kao i dodavanje medišta ( ja ću upotrebljavati izraz „medište“ umesto „nastavka“ i „polunastavka“  a pčelari prema tipu košnice odrdiće jedno ili drugo ) treba obaviti predveče. Na taj način poremećeni mir u košnici se preko noći vraća i pčele sledećeg dana nastavljaju sa radom. Svako uznemirenje u toku paše bitno remeti rad pčela, dezorganizuje ih i time im uzima dragoceno vreme za rad. U bagremovoj paši matica se po pravilu ne ograničava jer se radi o jakoj paši gde pčele same ograničavaju maticu jakim unosom a ako je pčelinjak na mestu (području ) gde je bagremova paša nešto slabija onda je poželjno ograničavanje matice da ne bi bilo mnogo legla  a malo meda. Da bi bagremova kratka i jaka paša bila maksimalno iskorištena neophodno je blagovremeno dodavati medišta odnosno proširiti prostor u košnici pre svega za skladištenje meda. Da bi dobijeni med bio sortno čist iz medišta treba iscediti sav sakupljeni med od voća i uljane repice. Time smanjujemo rizik da nam se u medu pojavi antibiotik poreklom od prskanja voća, voćara neznalice.
Proširivanje prostora u košnici omogućava pčelama smeštaj nektara, njegovu preradu u med i skladištenje. Proširivanjem prostora rasterećuje se naseljenost košnice i pčele postaju radno angažovanije što doprinosi preventivnom suzbijanju nagona za rojenje. Ne sme se zakasniti sa proširivanjem prostora u košnici, jer pčele će donositi nektar samo ako imaju mesto gde će ga skladištiti. Pčelama uvek treba više mesta za skladištenje nektara od prostora koji je potreban za skladištenje meda čije cedjenje se očekuje. Ovo je u pčelarstvu poznato kao „fenomen praznog prostora“. Razlog ovakvoj potrebi je velika količina vode u nektaru koji donose pčele. Takav uneti nektar pre ili posle invertovanja pčele odlažu u tanke slojeve u više ćelija kako bi ispario višak vode. Slavko Jakovljević je nekada preko Radio Beograda subotum ujutru često govorio ,,veliki prostor u košnici pri jakom unosu deluje izrazito stimulativno“. U Knjizi „Pčelarstvo i ekonomika pčelarenja“ od Branka Reljića citirane su izjave poput „Bolje je suvušan nastavak nego nedostatak jednog rama“ kao i „Ako med pada kao kiša, onda kante treba namestiti tako da u njih pada“. Znači onda kada ima meda treba blagovremeno i dovoljno dodati medišta. Nedostatak prostora destimuliše pčele za sakupljanje nektara i društvo teži rojenju. Neblagovremeno proširivanje prostora smanjuje prinos, jer pčele nemaju prostor za smeštaj donetog nektara. Svakim kašnjenjem nektar koji je trebao da bude sakupljen i skladišten odlazi u nepovrat.
Prostor u košnici treba proširiti kada pčele zaposedaju unutrašnju stranu zadnjeg rama u plodištu, kada se ramovi bele od novog voska i kada se očekuje veći unos, odnosno jača paša. Često se medišta moraju dodavati za voćnu pašu i uljanu repicu a obavezno za bagremovu pašu. Ramove u dodatim medištima treba blago poprskati vodom bez obzira da li su izgradjeni ili satne osnove. Ako su ramovi bili sumporisani protiv voskovnog moljca, onda ih treba oprati tj. napuniti vodom i centrifugirati. Ako poranimo u proširivanju, štete mogu imati samo slaba društva i to ako po proširivanju naglo zahladni. Kod jakih društava štete od ranijeg proširivanja neće biti.
Ako su pčelari u dilemi „proširiti ili ne“, što se javlja kod pčelara koji imaju pčele daleko od mesta stanovanja, onda dilemu treba rešiti na sledeći način. Foliju koja je ranije postavljena preko satonoša povući nekoliko santimetara unazad i na nju postaviti medište. Na taj način folija održava mikroklimu u plodištu a istovremeno prolaz omogućava pčelama skladištenje meda u medišni deo ako se za to ukaže potreba.
Na početku paše prva tela se dodaju sa izgradjenim saćem a tek kad paša ozbiljnije krene treba dodavati medišta sa ramovima od kojih su delimično satne osnove. Pčele satne osnove bolje izgradjuju ako su bliže plodištu što znači da kad pčele budu zapljusnule med po ramovima dodatog medišta, takvo medišto treba podići i podbaciti novo prazno. Podbacivanje se vrši u prvoj polovini paše odnosno kad dnevni unos raste. Ako se podbacivanje vrši u periodu kad paša staje, odnosno dnevni unos pada, onda se može desiti preveliko rasturanje meda po ramovima što odlaže i otežava cedjenje. Imajući u vidu da je bagremova paša jaka paša sa velikim dnevnim unosom, pčelarima se savetuje da u svakom trenutku imaju postavljeno po jedno prazno medište u svakom trenutku paše, jer kod velikih dnevnih unosa koji mogu biti i do 12 kilograma ( lični rekord 12,1 kilogram ), pčele će za dan napuniti celo medišno telo. Medišta se mogu dodavati odjednom ili postepeno. Ako se dodaju odjednom nema nikakve smetnje da se vrši povremeno podbacivanje medišta prema potrebi i prema unosu. Dodavanje više medišta sa izgradjenim saćem deluje stimulativno na veće angažovanje pčela u sakupljanju nektara. Dr. Tomas Rinderer direktor Federalnog centra za genetiku i selekciju pčela iz Baton Rouge-a ( SAD )  je ispitivao: ,,Prostor u košnici i produktivnost pčelinjeg društva“. Istraživanja su u vidu predavanja objavljena u Pčelaru broj 6/1983 i broj 10/1994 u prevodu DR Jovana Kulinčevića. Za ovu priliku citiraću delić predavanja ,,Formirane su dve grupe pčelinjih društava približne jačine. Jedina razlika izmedju grupa bila je u broju nastavaka sa praznim saćem. Jedna grupa je imala 2 nastavka, a druga 4 nastavka za med. Paša je trajala 10 dana i grupa sa više prostora, odnosno praznih okvira, sakupila je u proseku 51 kg meda, a druga grupa sa manje prostora u proseku 36 kg meda. Razlika je više nego očigledna. Da bi se proverili ovi rezultati grupe su izmenjale svoje uloge, samo na drugoj lokacijiuz kraću pašu. Opet su društva sa manje prostora sakupila manje meda“. Pčelari bi svakao želeli da imaju stav o dodavanju medišta pa ću citirati iz navedenog članka u Pčelaru sledeće „Broj nastavaka treba da bude podešen prema broju i intenzitetu očekivane paše. Nastavke treba treba dodati odjedanput. U našim uslovima to bi trebalo da budu 2-3 nastavka na LR preko plodišta, a kod DB 3-4 polunastavaka“.
Medišta se mogu dodavati sa razredjenim ramovima. To praktično znači da u medište dodajemo po 1 ili eventualno 2 rama manje nego što bi objektivno moglo da stane u medište. Na taj način prazan prostor koji se javlja vadjenjem 1 ili 2 rama rasporediće se na ostale ramove. Pčele će ostale ramove produbiti u njih staviti med.Znači u jednom medištu broj ulica je manji što znači prazan prostor je manji pa više staje meda. Prednost razredjenih ramova su:
-   Dobija se više voska i više meda po jednom telu.
-   Za istu količinu meda angažujemo manje medišta i manje okvira što smanjuje rad na otklapanju saća i broju upotrebe centrifuge.
-   U tako proredjene ćelije matica neće da polaže jaja, pa neće prelaziti u medište te nam netreba matična rešetka.
-   Mladim pčelama pružena je mogućnost lučenja voska i na taj način omogućuje rad mladim pčelama i sprečava ulazak u rojno stanje.
Negativna strana može da bude sporije zrenje meda zbog lošije ventilacije koja je posledica razredjenih ramova. Ventilacija bi bila još lošija ako bi neko u medište postavio ukrštene ramove pod uglom od 90 stepeni. Ak se satne osnove dodaju kao razređeni ramovi ( 10 umesto 12 i slično ) dešava se da pčele zbog velikog rastojanja između satnih osnova ne prihvate da grade na satnim osnovama već grade zaperke između satnih osnova. Iz tog razloga za izgradnju saća sa produbljenim ćelijama treba koristiti saće sa normalno izgrađenim ćelijama.
                   Kod dodavanja satnih osnova u medište treba voditi računa i ne dodavati medište puno satnih osnova naročito ne na početku paše. Mnogo je bolje sa početkom paše dodavati izgrađeno saće a kad paša krene i bude unosa onda dodavati satne osnove i to mešanjem sa izgrađenim saćem kako to pčelari kažu „filovano saće“. Ako se meša izgradjeno saće sa stnim osnovama, dešava se da su na izgrađenom saću produbljene ćelije a na satnoj osnovi plitke ćelije što pak ništa ne smeta i u sledećoj paši biće sve uredu. Pčele za izgradnju saća troše med i cvetni prah pa je neophodno da za pašu imamo izgrađeno saće ali kako pčele imaju potrebu i za lučenjem voska neće doći do smanjenja prinosa ( a nephodno je ) za pašu u medište dodavati i satne osnove radi izgradnje. Pčelari početnici obično za pašu nemaju izgrađeno saće pa dodaju satne osnove u medište. Sam prelazak iz plodišta u medište na satne osnove pčele teško prihvataju i može doći do rojenja a da ne predju u medište. Iz tog razloga potrebno je pčele „prevariti“ i naterati ih da predju. Ovo se može uraditi, tako  što se medišni ram dodaje u plodište ranije i posle izgradnje premestiti ga u medište i tako naterati pčele da pređu u medište. Drugi način je da se jedan plodišni ram izvadi iz plodišta i stavi u medište nakoliko dana ( može i u polumedište pa neka deo visi u plodištu ), a kada pčele pređu da grade na susedne ramove u medištu, plodišni ram posle isecanja dela građevnjak vratiti u plodište. Kod košnica sa istom veličinom rama nema ovog problema ali treba voditi računa da med iz plodišta ne dospe za cedjenje.

Van mreže Anto Dankić

  • Više od prijatelja foruma
  • *******
  • Poruke: 838
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Slavonski Brod, Jelas
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #23 poslato: Novembar 09, 2016, 20:13:04 »
Opet ja... :)
Pošto dosta pčelara pčelari na kontejnerima zna se desiti u jakoj paši da treba dodati medište a nema više mjesta zbog ograničenja po visini. Doduše može se nešto manipulirati između slabijih i jačih društava ali i tu zna usfaliti prostora. S jedne strane imaš medište s nepoklopljenim medom i ograničenje po visini za dodati novo medište

Van mreže Nenad Tucakov

  • Školovan pčelar sa uverenjem
  • Više od prijatelja foruma
  • *******
  • Poruke: 1371
  • Pol: Muškarac
    • yu2m personal page
  • Lokacija pčelinjaka: Pančevo - Južni Banat
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #24 poslato: Novembar 09, 2016, 21:03:01 »
Citat
Negativna strana može da bude sporije zrenje meda zbog lošije ventilacije koja je posledica razredjenih ramova. Ventilacija bi bila još lošija ako bi neko u medište postavio ukrštene ramove pod uglom od 90 stepeni.
Ovo je jako važno raščistiti...
Mislim, meni je jako važno, jer sam krenuo u izradu veće količine RV košnica.
Prva rečenica kaže da razredjeni ramovi ( više prostora ) imaju slabiju ventilaciju. Druga rečenica upućuje da ukršteni ramovi ( manje lufta ) imaju slabiju ventilaciju...
Jedno, sa aspekta fizike ( i cuga / promaje) ne može biti ispravno.

Alpska košnica, kao i Vojine košnice predvidjaju ukrštanje ramova. Oni, koji pčelare sa RV i EV se ili ne žale javno ( prećutkuju ), ili nisu nezadovoljni ventilacijom u košnicama. Neki, kao i sam konstruktor, čak tvrde da pčele brže zaklapaju med, nego u drugim košnicama.

Da li je tvrdnja o ukrštenim ramovima preuzeta od nekog, ili ste pokušali na svojim košnicama?

Van mreže sljivic b miljko

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 263
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Globoder, Krusevac
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #25 poslato: Novembar 09, 2016, 21:03:55 »
Opet ja... :)
Pošto dosta pčelara pčelari na kontejnerima zna se desiti u jakoj paši da treba dodati medište a nema više mjesta zbog ograničenja po visini. Doduše može se nešto manipulirati između slabijih i jačih društava ali i tu zna usfaliti prostora. S jedne strane imaš medište s nepoklopljenim medom i ograničenje po visini za dodati novo medište

Nerazumem zašto toliko potencirate vaše često javljanje. Uspeh ovog i svakog drugog foruma je veći ako ima više članova, više uključivanja, više tema, diskusija, pitanja i slično. Na neko će se naći odgovor na neko neće pa šta se god nauči i čuje novo dobro je. Jedino je važno da sve bude dobronamerno.
Što se tiče dobre jake paše i košnice koje je trebaju iskoristiti tu su nastavljače u prednosti jer nije dobro cediti nezreo med. Postoji mogučnost oduzimanja meda od jačih i dodavanje slabijim a prazno saće obrnuto ali u dobroj paši i slaba društva donose med ( koliko toliko ). Druga mogućnost je ugraditi kasete ( To je Belčić lepo opisivao ): Kasete se kače bočno pozadi i u njih mogu da stanu 3 do 4 rama ali može i na plodište i na medište. Postoji mogućnost da se u bazi drži stacionarno jedan broj društava nastavljaca u koje bi se moglo dodati ramovi sa nezatvorenim medom sa paše. Kako to izvesti? Prave se ažejke sa jednim telom a sa velikim otvorima prema dole i prema gore tako da se mogu nastavljati po visini na nastavljače a sa ramom se radi od pozadi. Neznam da li sam baš bio jasan ali sam se trudio.

Van mreže sljivic b miljko

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 263
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Globoder, Krusevac
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #26 poslato: Novembar 09, 2016, 21:36:31 »
Citat
Negativna strana može da bude sporije zrenje meda zbog lošije ventilacije koja je posledica razredjenih ramova. Ventilacija bi bila još lošija ako bi neko u medište postavio ukrštene ramove pod uglom od 90 stepeni.
Ovo je jako važno raščistiti...
Mislim, meni je jako važno, jer sam krenuo u izradu veće količine RV košnica.
Prva rečenica kaže da razredjeni ramovi ( više prostora ) imaju slabiju ventilaciju. Druga rečenica upućuje da ukršteni ramovi ( manje lufta ) imaju slabiju ventilaciju...
Jedno, sa aspekta fizike ( i cuga / promaje) ne može biti ispravno.

Alpska košnica, kao i Vojine košnice predvidjaju ukrštanje ramova. Oni, koji pčelare sa RV i EV se ili ne žale javno ( prećutkuju ), ili nisu nezadovoljni ventilacijom u košnicama. Neki, kao i sam konstruktor, čak tvrde da pčele brže zaklapaju med, nego u drugim košnicama.

Da li je tvrdnja o ukrštenim ramovima preuzeta od nekog, ili ste pokušali na svojim košnicama?

Pošto je jako važno da odmah razmotrimo pitanje. Mene ne interesuje koja je košnica u pitanju. Ja ponovo tvrdim da je košnica alat koji olakšava ili otežava rad a med zavisi od: 1.paše 2. vremena 3.Jačine društva....
Da bi odgovor bio jasan moramo razjasniti kako pčele ventilišu u košnici, a o tome je lepo pisao u Pčelaru mislim 2001. Dr.Komnen Đinović koji je predavao na rudarskom fakultetu predmet "Ventilacija u rudnicima" On je mnoge stvari objasnio i izmerio kad je košnica u pitanju a priča je sledeća:
Ako uzmemo novu košnicu ( sa pčelama ) koja odlično dihtuje da nema nigde otvor od poda do krova osim leta koje je širom otvoreno i prinesemo letu upaljenu sveću bliže desnoj strani, plamen će ulaziti u košnicu. Ako pak sveću prinesemo bliže levoj strani plamen će izlaziti iz košnice. Zaključak je da pčele sa jedne strane uvlače ili guraju vazduh kroz plodište do vrha medišta a onda ga kroz drugu polovinu odnosno stranu od vrha guraju na dole i izbacuju na leto. Tako se izbacuje višak vode i tako se vrši ventilacija što se vidi po sveći. Ako pak sada napravimo otvor na poklopnoj dasci u vidu otvora za hranilicu ili neke mreže i postavimo upaljenu sveću ponovo na isu mestu, plamen će na letu i levo i desno da ide prema napolju. Ovde je zaključak da sada pčele uvlače vazduh na poklopnoj dasci i guraju ga prema dole. Iz tog razloga se savetuje dobra ventilacija u paši, uz obavezno pomeranje folije i obezbeđenje otvorana poklopnoj dasci kao i širom otvorenog na letu.
Sada imamo ove dve situacije: 1. Ako u plodištu imamo recimo kod DB 12 ramova a u medištu 10 ramova onda se tuneli odnosno pravilnije ulice ne gadjaju jer deo ramova mora da zatvori deo ulica i odmah je delimično smanjena ventilacija a što utiče na zrenje meda i o tome je pre desetak godina pisao Dr Rodoljub Živadinović sa slikama kako izgleda jedan i drugi med.  2. Ako ukrstimo ramove onda strujanje vazduha odozdo prema gore ili obrnuto je znatno otežano jer se smanjila veličina ventilacionih kanala koji bi se stvarali da je ulica iznad ulice.
 Ako želite da čitate više o ovome a ne nađete navedene članke, javite, ja ću ih za vikend naći i uputiti gde možete pročitati.
Nadam se da sam doprineo razjašnjenju.

Van mreže Nebojša Teofilovic

  • Mladi član foruma
  • **
  • Poruke: 6
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Resavica
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #27 poslato: Novembar 09, 2016, 21:57:25 »



    Gos. Šljiviću zamolio bih vas za nešto više o folijama ?

Van mreže sljivic b miljko

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 263
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Globoder, Krusevac
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #28 poslato: Novembar 09, 2016, 22:12:31 »



    Gos. Šljiviću zamolio bih vas za nešto više o folijama ?

Gospodine Teofiloviću drago mi je da ste tu i odmah vVam moram odgovoriti a ako bude potpitanje sutra:
Naš uvaženi pčelar Slavko Jakovljević preporučuje da se kod jačih društava utopljavanje izvrši pomoću deblje najlon folije. To se vrši postavljanjem folije dimenzija košnice preko satonoša. Preko te folije postaviti pokolopnu dasku ili klasičan zbeg pa onda poklopnu dasku. Plastičnu foliju ne smemo postavljati pre cvetanja kajsije, jer utiče na povećanu kondezaciju vodene pare,pa time i veću vlažnost u košnici. Znači, folija utiče na bolje utopljavanje, a ujedno na njoj se kondezuju kapljice vode. Kapljice će pčele koristiti umesto unosa vode. U toku noći pčele će koristiti vodu u prečniku pčelinjeg klubeta. Jutarnjim pregledom može se izvesti zaključak o jačini društva na osnovu prečnika kruga pokupljenih kapljica. Ostale kapljice pčele će pokupiti tokom dana.
           Folija neće predstavljati problem hranjenja društva sirupom. Hranilicu možemo postaviti preko folije na kojoj je napravljen otvor (prorez) sličan otvoru na poklopnoj dasci. Prorez treba da bude pod normalnim uglom u odnosu na satonoše. Bez obzira na utopljavanje pčelama treba omogućiti ventilaciju (gornje leto).

Van mreže dusan lazic

  • Više od prijatelja foruma
  • *******
  • Poruke: 885
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: vojka
Odg: Članci objavljeni u Pčelaru
« Odgovor #29 poslato: Novembar 09, 2016, 22:20:35 »
Kolega šljiviću,
Mikroklima i ventilacija u košnici - to su za mene najveće nepoznanice. Istovremeno, slutim  (skoro sam ubeđen) da se u te dve reči kriju mnoge, ključne, tajne pčelinjeg života.
Moje pitanje:Ko se u svetu najviše bavio ovim problemima? Zanimame, ko je vršio merenje i čime?
Pominjao si uvaženog Dr Komnena Đinovića.
Znam da je Ivan Brndušić merio termo kamerom.
Hvala.