"Ispitivanja vršena 1984. godine u eri najveće invazije varroe u Pčelosovhozu „Kislovodskij”, Rusija, na desetini pčelinjih zajednica, pokazala su da dvogodišnje matice ni po čemu ne zaostaju od jednogodišnjih. Pokazatelji o proizvodnji voska, meda, rojeva i drugih proizvoda od društava s jednogodišnjim i dvogodišnjim maticama se prepliću, ali nigde dvogodišnje matice nisu zaostajale. Naprotiv, ponegde, kao na primer kod najvažnijih proizvoda, ili kod ukupne proizvodnje, one su u nekoj meri, mada ne u velikoj, bile u prednosti, ili su razlike između njih zanemarljive.
”Najveću plodnost i aktivnost jedna matica postiže godinu dana posle njenog rođenja. Ona nije u stanju da razvije punu moć leženja jaja istog leta kada je rođena”, kaže Adam Kerle (1961), i naglašava da „kulminaciju svoje radne sposobnosti ona postiže tek iduće godine, i za to vreme se u njenom ponašanju ne pokazuju neke naročite promene niti sklonosti”.
"Bugarski stručnjaci predlažu korišćenje matica u pčelinjim društvima ne više od dve godine. Takvog mišljenja se drži većina naprednih pčelara naše zemlje”, piše Avetisjan (1983) i zaključuje da „ne treba držati u društvima matice starije od dve godine”. "
Zaključak se nameće kao imperativ: da industrjski pčelari treba da menjaju matice (veštački proizvedene po bilo kojoj metodi) svake godine, pošto su one slabog kvaliteta i koriste se samo za jednokratnu upotrebu. Ostale matice (iz tihe smene, rojne i dobijene po metodi petog dana), kod stacionarnog pčelarenja, mogu da se koriste dve godine. Međutim, ako ove pčelinje zajednice (s ovim maticama) selimo dva puta, odnosno kada su bile na četiri intenzivne paše, moraju se menjati svake godine kao i matice dobijene veštačkim putem