Kada predite, treba obratiti pažnju na neke dimenzije. Ovi ljudi koji su pisali knjigu Pčelarstvo (više autora), naveli su neke dimenzije koje je trebalo popraviti (po novim naučnim saznanjima
- da se ne primeti odakle potiče prepričani tekst - i prisvojen, naravno). Tekst na stranama 33-36 ove knjige ne možete naću ovako složen (zbog poređenja sa gornjim tekstom). Veština "našeg" velikana je da to istumba, grmatički ojadi i prisvoji. Kada se selektuje odeljak po odeljak, vodi vas na lin gde je postavljena knjiga
Pčelarstvo.
PLAVI naslov (da bude "vizantisko") (sa 33-36 str knjige
Pčelarstvo)
Rijedak je slučaj da ga izgrade napolju, na grani drveta ili u grmu, gdje su se uhvatile i skupile prilikom rojenja.
Za svoj stan pčele uzimaju razne i sve moguće pukotine i šupljine. Za njih je dobra i jama u zemlji pod korijenjem drveta, prostranije pukotine u stijeni i zidu, a najviše duplja u drveću.
Čovjek je iskoristio pćelinji nagon nastanjivanja i počeo je smještavati u svojoj blizini sa svrhom da je iskorištava.
Pčelinje gnijezdo sastoji se od manjeg ili većeg broja tzv. sati ili satina.
Pčela medarica uvijek gradi svoje gnijezdo sa više satina. Satine su izgrađene od voska, materijala koji pčele same proizvode.
Debljina satine iznosi od 21,50 do 25,50 mm. Prema tome, dubina pojedine stanice iznosi od 10 do 12 mm. Satine su poredane jedna do druge. Razmak između satina iznosi oko 11 mm. Satine nisu uvijek pravilno izgrađene i paralelno poredane jedna uz drugu, nego su često izmiješane, izlomljene i izukrštane.
Kad se pčele spreme da proizvode vosaki grade saće, one se uhvate za tavan duplja ili košnice odakle se vješaju prihvativši se jedna za drugu u lance i čitave zastore. Tako vise na miru u toploj košnici nepomično i do 38 sati, čekajući da počne izlučivanje voska.
Radiličke i trutovske stanice imaju oblik pravilne šesterostrane prizme.
Voštani listić pčela prerađuje čeljustima. Prerada se sastoji u miješanju sa slinom i gnječenju.
Satina nije ništa drugo nego mnogo stanica poredanih jedna do druge. Pčela medarica gradi tri vrste stanica: radiličke, trutovske i matičnjake. Radiličke stanice služe kao zaštićeni i zatvoreni prostori u kojima se legu radilice, trutovske u kojima se legu trutovi i matičnjaci u kojima se legu matice.
Svaka se satina sastoji od dva reda stanica, i to tako da su dna i jednog i drugog reda okrenuta unutra, u sredinu satine, a otvori su okrenuti napolje, jednog reda na jednu stranu, a drugog na drugu.
Tako variraju kutovi stanica i njihov promjer, pa praktički stanica nema pravilan šesterokut.
Pored toga, radiličke i trutovske stanice služe za posude u koje se sprema hrana; u radiličke med i pelud,
Promjer novoizgrađene radiličke stanice iznosi između dviju paralelnihstijena 5,37 mm. Dubina radiličkih stanica iznosi oko 10—12 mm.
Stanice nisu položene tačno u horizontalni položaj prema osnovici satine, nego je svaki red stanica podignut od dna prema otvoru za nekih 5°, a nekad čak i do 20°.
Debljina satine iznosi od 21,50 do 25,50 mm. Prema tome, dubina pojedine stanice iznosi od 10 do 12 mm. Satine su poredane jedna do druge. Razmak između satina iznosi oko 11 mm.
Jedan kvadratni centimetar pravilno građene satine ima tri cijele stanice i dvije polovice, dakle četiri radiličke stanice. Trutovskog saća ima dvije cijele stanice i dvije polovice, dakle tri stanice. Jedna satina široka 40 cm, a visoka 20 cm ima površinu od 800 kvadratnih centimetara na jednoj strani, a 1600 cm2 na obadvije strane. Prema tome ta će satina sadržavati (1600 X 4) 6400 radiličkih stanica, ako je potpuno pravilno izgrađena.
Varira i dubina stanica. Radiličko saće u kojem je leglo debelo je od 21,5 do 25,5 mm, medno saće od 27 do 35 mm.
Matičnjaci se razlikuju veličinom, oblikom i položajem. Oni su veći, nalik su žiru i vise u gotovo vertikalnu položaju. Iznutra su okrugli i glatki. Stijenke su, za razliku od radiličkih i trutovskih stanica, debele i izvana išarane šesterokutnim šarama koje podsjećaju na početak gradnje stanica saća.
U matičnjake nikad se ne sprema ni med ni pelud, nego ih pčele razore pošto se
mlade matice izlegu.
Radiličke i trutovske stanice jednakog su oblika, samo su trutovske veće. I poklopci su različni. Radilicko leglo poklapa se ravnim poklopcima, a trutovsko iztbočenim, u obliku polukugle.
Vosak luče voštane žlijezde. Ne izlučuje se stalno, nego samo po potrebi. Izlučuje se u obliku finih ljuščica, veoma tankih, bezbojnih ili ponekad žutih. Te su ljuščice izvanredno lijepe, ponekad slične ribljim ljuskama. Vosak tih listića poslije u košnici požuti, osobito u saću koje služi za leglo. Kasnije prelazi boja u smeđu. Bijela se boja može povratiti procesom bijeljenja na suncu. Neki kažu da boja voska zavisi o boji peluda koji pčele troše kad proizvode vosak.