Radovi na pčelinjaku > Medonosna pčela (Apis mellifera)
PRECI DANAŠNJIH PČELA I DALJA EVOLUCIJA
momamilosevic:
Preci današnjih pčela pojavljuju se u preistorijsko doba,pre 140 miliona godina u vidu opnokrilaca,kada još nije bilo ljudi na zemlji.
Ti preci žive usamljeno-pojedinačno.Svaka ženka nosi za sebe jaja i polaže ih u zemlju,slično današnjim "solitarnim"pčelama.Kasnije kod insekata dolazi do korisne promenljivosti u pravcu razvijanja instinkta za život u zajednici.Dolazi do stvaranja društvenih insekata,osnivanjem kolonija od po više desetina jedinki.Daljim prorodnim odabiranjem stvara se instinkt za ishranu insekata sa nektarom i
polenom.Nastaje uzajamna veza između insekata i biljaka u smislu ishrane insekata i oprašivanja biljaka.Kasnijim prirodnim odabiranjem formiraju se društva kod kojih, jedna ženka u vidu matice,nosi oplođena jaja iz kojih se razvijaju pčele radilice,i neoplođena, iz kojih se razvijaju trutovi.Ova pojava,da se iz neoplođenih jaja razvijaju jedinke,u nauci se zove "partenogeneza".
Nastali instinkt za rojenjem predstavlja dalju korisnu promenljivost u pravcu razmnožavanja društva u najpovoljnijem vremenskom razdoblju.
Prestankom nošenja jaja u septembru omogućeno je društvu da prezimi sa najpovoljnijim odnosom broja pčela u košnici.Prestanak unošenja polena,kada ga ima dovoljno u košnici,omogućava stvaranje većeg prostora u ćelijama saća za nektar i leglo.
Orjentacija pčela u prostoru,raspoznavanje i vraćanje pčela u svoju košnicu,izgradnja saća,izlučivanje feromona iz žlezde kao posebnog
fermenta,koji je od uticaja na ponašanje drugih pčela preko čula mirisa itd.sve je to nastalo kao rezultat prirodnog odabiranja korisnih promenljivosti u vidu instinkata.Pri tom razvojnom procesu-evoluciji,izdvajaju se karakteristične nasledne promene za svaku porodicu-rasu pčela,po biološkim osobinama pčelinjih društava,kao što su: plodnost,brzina razvitka,produktivnost,otpornost prema zimi
odnos prema medonosnim biljkama i dr.
I danas postoje divlje pčele koje žive usamljeno i zasnivaju kolonije,i to samo ženke koje u zemlji nose jaja.U jugoistočnoj Aziji žive takozvane patuljaste i džinovske pčele,čija društva prave gnezda na zemlji.To su primitivne vrste sa malim brojrm pčela u društvu i sa
slabo izraženom podelom rada.
Smatra se da danas ima 4 vrste pčela.To su već pomenute prva i druga vrsta patuljastih i džinovskih pčela,zatim dolazi treća vrsta,
takozvana Indijska pčela koja živi u šupljinama drvećai na liticama stena u Indiji.Ona je po načinu življenja slična našoj medonosnoj
pčeli,četvrtoj vrsti pčela.
Medonosna pčela je rasprostranjena širom sveta,na svim kontinentima.I ako je najsavršenija ona se još uvek nalazi u stadijumu odomaćivanja,pa je zato treba smatrati divljom,a ne domaćom životinjom.
Po svom izgledu i poreklu,ruski naučnici dele medonosnu pčelu na sledeće porodice ili rase:
1.Srednjoruska-tamnija pčela
2.Ukrajinska stepska
3.Siva gornjokavkaska
4.Žuta kavkaska
5.Krimska
6.Žuta italijanska
7.Kranjska
8.Grčka
9.Turska
10.Sirijska
11.Kiparska
12.Helenska
13.Egipatska
14.Saharska
Od svih poznatih rasa najpoznatija i najraširenije su italijanska,srednjeruska,siva gornjokavkaska i kranjska pčela.Kod nas su najrasprostranjenije:italijanska i kranjska.
Zika Stojanovic:
Ovu pod rednim br. 4 sam dobro upamtio - žuta kavkaska.
Imao sam čast da je zapatim pre 17-18 godina. ;D
Godinama sam se borio da se nje oslobodim i ta borba je pri kraju, ali se bojim da nije sasvim završena.
Tada sam od jednog našeg tada poznatog privatnog odgajivača kupio 15 matica, 13 sa ubeđenjem da su kranjske rase, a dve kao žute kavkaske. U prvo vreme sam se oduševio sa tim žutim pčelama. Mislim da su
izgrađivale najbesprekornije saće - veoma kvalitetno i veoma brzo.
Međutim, prinosima u medu nisam bio zadovoljan.
Zato sam od naredne godine ili možda dve godine kasnije nastojao da te matice zamenim.
Zamenjivao, zamenjivao, ali u mnogim sledećim generacijama matica iz svoga uzgoja, ili su neke bile žute, a ako same matice nisu bile žute, nadolazile bi u nekim periodima isključivo žute pčele.
To je bio uticaj odgajenih trutova od te dve tada nabavljene matice.
Ako i naproleće budem naišao na takve pčele, usnimiću ih i postaviti ovde.
Smatram da sam u to vreme ozbiljno pogrešio i da se sa ovakvim stvarima ne sme eksperimentisati!
Nadam se da ih više nemam, ali videćemo.
Vojo Brstina:
Takođe mislim da naša medonosna pčela nije pitoma životinja i da je današnji čovek još uvek nedovoljno poznaje i razume.
Što se ukrštanja rasa pčela tiče, mislim da ono donosi velike i dugoročne štete.
Za naše šire balkansko područje verujem da je krajinska rasa pčela najprihvatljivija i da je ne treba ni menjati ni ukrštati.
Pozdrav svima......
momamilosevic:
RASE PČELA
Pčela je dete prirode,proizvod svoje okoline.Ona se ne može razumeti izolovana,sama bez svojih polja i šuma,bez svojih planina i voda.
Njezini varijeteti i tipovi nastali su kao proizvod mnogobrojnih generacija u takvim žarištima koja su bila izolovana od drugih uticajanili
planinama i vodama ili pustinjama.Tako su Alpe sprečila širenje italijanske pčele dalje na sever i mešanje s običnom evropskom.Alpe su stvorile i kranjsku pčelu a Kavkaz kavkasku.Sahara je sprečila mešanje severnoafričkih pčela sa južnoafričkim.Voda je stvorila kiparsku i
madagaskarsku pčelu;obe te rase nastale su na ostrvima,izolovane morem od kopna.U poslednje vreme,čovek je počeo uticati na sudbinu pčela i njihovu geografsku rasprostranjenost.Savremenim uzgojem i selekcijom nastoji unaprediti daljnji razvoj pčelinjih rasa.
Rase pčele medarice(Apis mellifica)celog sveta dele se na evropske,orijentalne i afričke rase.Za nas su važne samo evropske rase radi
njihove vrednosti u savremenom pčelarstvu.
EVROPSKE RASE.Četiri evropske rase:tamna evropska pčela (Mellifica),kranjska (Carnica),italijanska (Ligustica),i kavkaska (Caucasica)
jedino su ekonomski vredne i jedino prihvaćene u pčelarstvu celog sveta.
TAMNA EVROPSKA PČELA (Apis mellifica melifica L.).postojbina joj je cela Evropa severno i zapadno od Alpa i središnja Rusija.Razvija
zajednice srednje snage,proletnji razvoj je polagan,u letu ostaje dugo na vrhuncu razvoja i zimuje u jakim zajednicama.Umereno se roji.
Na saću je nemirna,dosta bode,umereno lepi propolisom.
KRANJSKA PČELA (Apis mellifica carnica Pollm).Domovina su joj jugoistočne Alpe i Jugoslavija.Šire područje obuhvaća celi Balkan i
Podunavlje.Na tom području opsivani su neki posebni oblici te pčele medarice:hrvatska pčela (Muškardin 1882) banatska pčela(Grozdanić)
makedonska pčela(Georgandas)i karpatska pčela.Prema naučnim ispitivanjima sve su to razni oblici kranjske pčele.
Svetlija je od evropske pčele.U proleće se razvija naglo do velike snage,ali u mnogih sojeva snaga rano u jesen brzo opada.Zimuje vrlo
dobro i u nepovoljnim klimatskim uslovima.Ima jak nagon za rojenjem zbog vrlo brzog razvoja u proleće i velike vitalnosti.Na saću je mirna
blage je ćudi,po nekima najmirnija i najblaža rasa.Propolis jedva da lepi.
ITALIJANSKA PČELA (Apis mellifica ligustica Spin).Domovina joj je cela Italija,bez Sicilije.Iz Italije prenesena u Nemačku 1853 g.
u Ameruku 1859 god.Proletnji razvoj joj je srednji,celog leta zajednice su joj vrlo jake,leglo održava duboko u kasnu jesen,ponekad gotovo
cele zime.Zimuje u jakim zajednicama,mnogo troši hrane preko zime,loše podnosi duge i hladne zime.Slabo se roji,na saću je mirna,blage je ćudi,propolis ne lepi odviše.Mnogo se zaleće u tuđe košnice i sklona je grabeži.Južnjačka pčela,prilagođena za dugotrajne paše i blage zime.
Kavkaska pčela (Apis mellifica caucasica Gorb.).Domovina joj je u Gruzinskom gorju u središnjem Kavkazu.Po spoljađnjem izgledu je vrlo slična kranjskoj pčeli.Prolećni razvoj joj je umereno brz.U leto su zajednice vrlo jake,prezimljuju u jakim zajednicama.Slabo se roje,na saću
je mirna i blaga.Mnogo lepi propolis.Sklona je tuđici i zaletanju u tuđe košnice.
PČELARSTVO
Belčić,Katalinić,Loc i dr.
Branko Obranovic:
Ako dozvolite za Kranjsku pčelo bi samo dodao da preko zime troši izuzetno malo hrane.
Lp Branko
Navigacija
[0] Indeks poruka
[#] Sledeća strana
Idi na punu verziju