Autor Tema: Narodna medicina  (Pročitano 9350 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže stevanovic sveto

  • Više od prijatelja foruma
  • *******
  • Poruke: 3526
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Varda-Makovište 750m
Narodna medicina
« poslato: Januar 21, 2011, 19:31:08 »
NARODNA MEDICINA

DEFINICIJA


  Narodna medicina vuče korene iz veoma duboke starine. Priroda je tvorac prve apoteke. Očuvanje zdravlja i telesne snage primitivnih ljudi i životinja zavisilo je od preventivne upotrebe prirodnih zaliha raznog bilja i trava. Kako se ljudi i životinje kreću i menjaju staništa, apoteka prirode ima svoje ogranke svugde. Bilo gde na svetu da se razbolite, na poljima ćete naći prirodne lekove, u vidu sirovina za lekovite čajeve i masti.
  Narodna medicina razvijala se u Vermontu (zelenoj planini) od vremena domorodaca. Ona za očuvanje zdravlja i telesne snage pod vermontskim uslovima života koristi  veoma stare fiziološke i biohemijske zakone. Ali kako za ove zakone ne važe strogo geografske granice, njihova će primena dati dobre ishode i u drugim sredinama.
  U narodnoj medicini, od pamtiveka je ideal da se čitavo telo tako ojača da ga bolest nikada ne savlada. Poneko veruje da narodna medicina predstavlja neodređen naziv za babske priče iz oblasti medicine. Kada sam bio dečak, na primer, majke su deci često stavljale oko vrata nisku suzica (Coix lacrima) – okruglog, sjajnog semenja, za koje se zamišljalo da liči na paćeničke suze Jova, onog žestoko kušanog lika iz Starog zaveta; verovalo se da te „Jovove suze“ pomažu da deci lakše izbiju mlečnjaci. A svi smo, naravno, čuli za tajanstvene moći kesice asa fetide (smrdljiva ASA; smolasta supstancija koja se dobija iz korenja nekoliko krupnih persijskih i afganistanskih biljaka štitaste cvasti) – smolaste materije s mirisom na beli luk – koja, navodno, nošena oko vrata tokom hladnih zimskih meseci, zasigurno štiti od bolesti. Međutim, pri ispitivanju narodne medicine, očigledne vražbine moramo jasno razdvojiti od onoga što je zaista korisno.
  Naši preci – pioniri, doseljenici na severnoamerički kontinent otkrili su osnove narodne medicine u lekovitom bilju za kojim su tragale životinje mučene groznicom, ranama ili smetnjama pri varenju. Posmatrajući kako životinje leče same sebe, oni su naučili da svoje zdravlje očuvaju služeći se metodama same prirode.
  Ja lično se divim nagonu s kojim životinje, da bi se izlečile, koriste prirodne zakone. One nepogrešivo znaju kojim biljkama mogu da izleče koje bolesti. Divlje životinje najpre traže osamu i apsolutan mir, a zatim se potpuno oslanjaju na lekove prirode – na lekovite biljke i čisti vazduh. Medved kopa korenje paprati; za vreme kišnih dana, divlja ćurka tera svoje ptiće da jedu lišće američkog šiba (Lindera benzoin); životinja koju ujede zmija brzo pronalazi i jede zmijski koren (biljke iz rodova Sanicula i Aserum). Životinja koja oboli od groznice odmah se sklanja na neko skrovito, hladovito mesto s dosta vazduha, u blizini vode, gde do ozdravljenja, često pijući vodu, miruje bez hrane. S druge strane, životinja koju muči reumatizam nalazi neko dobro osunčano mesto, pa tu leži i greje se sve dok joj bolovi ne uminu.
  U Vermontu, ljudi se rado priklanjaju brižljivo načinjenom programu održavanja dobrog zdravlja, planu oprobanom na životinjama, i pridržavaju ga se čitavog života, ne pokušavajući da ga promene saobrazno svojim novim saznanjima; nastoje da do zrelosti sačuvaju nagone i navike iz detinjstva.
  Organizmu je potrebna pomoć da bi se uspešno nosio sa složenošću, naporom i napetošću moderne civilizacije. U detinjstvu smo, srećom, manje – više zaštićeni nagonima. Ali kada odrastemo suviše smo skloni da nagone detinjstva proglasimo primitivnima.  No, dobro je što se njihova vrednost uvek može ponovo uvideti, samo ako smo voljni da zapažamo kako životinje i mala deca slede zakone prirode.
  Ako se potrudite da sledite primere pčela, peradi, mačaka, pasa, koza, vidri, teladi, krava muzara, bikova i konja i dopustite da vas pouče svojim metodama očuvanja zdravlja, zavirićete u fiziologiju i biohemiju koje se ne mogu naučiti iz medicinskih knjiga. Potvrđena očitim rezultatima na životinjama, ova medicina, usmeno prenošena s kolena na koleno, pomaže velikom broju ljudi da redovno obavljaju teško breme dnevnih obaveza i da premašuju sedamdesetu godinu u dobrom telesnom i duševnom zdravlju, s dobrim varenjem, vidom i sluhom, izmičući senilnosti do smrti.
  Određujući prirodu narodne medicine prilično široko, ja u ovoj knjizi pokušavam da je razmatram na način koji svakom čitaocu omogućuje da bolje razume probleme organizma u vezi s načinima življenja. To činim u nadi da se neravnine na vašoj životnoj stazi mogu ublažiti, i da u starost možete ući s još delotvornom mašinom svoga organizma.
  U daljem tekstu, izraz „narodna medicina“ podrazumeva narodnu medicinu Vermonta, sem u slučajevima kad se posebno ukazuje na šire značenje tog pojma.


Dr D. C. Džervis  Narodna medicina – Tajne zelenih riznica prirode